Nakon dva uzastopna propuštena Svjetska prvenstva, reprezentacija Obale Slonovače vraća se na najveću fudbalsku pozornicu. „Slonovi“ će na Mundijalu 2026. godine prvi put nakon Brazila 2014. ponovo odmjeriti snage s najboljim selekcijama svijeta, a optimizam u zemlji dodatno je porastao nakon osvajanja Afričkog kupa nacija 2023. godine na domaćem terenu.

Iako današnja generacija možda ne posjeduje zvjezdani sjaj kakav su imali Didier Drogba, Yaya Touré, Gervinho ili Salomon Kalou, selektor Emerse Faé na raspolaganju ima vrlo kvalitetan sastav prepun igrača iz najjačih evropskih liga, piše Prince Akabla za The Guardian.

Kvalifikacije su pokazale koliko je ova reprezentacija postala organizovana i taktički disciplinovana. Obala Slonovače nije primila nijedan pogodak u deset kvalifikacionih utakmica, što dovoljno govori o identitetu koji je Faé usadio svojoj ekipi.

Defanziva kao temelj uspjeha

Za razliku od nekih prethodnih generacija koje su se oslanjale prvenstveno na individualni kvalitet u napadu, današnja Obala Slonovače svoju snagu gradi iz čvrste odbrane. Faé najčešće koristi sistem 4-3-3, iako se tokom utakmice formacija često transformiše u sistem s trojicom centralnih defanzivaca. Glavni oslonac zadnje linije je stoper Rome Evan N'Dicka, jedan od najkonstantnijih afričkih defanzivaca posljednjih godina.

Uz njega se rotiraju Odilon Kossounou iz Atalante i Emmanuel Agbadou iz Reimsa, stvarajući jednu od najstabilnijih odbrana među afričkim reprezentacijama.

Jedina veća dilema nalazi se na poziciji zadnjeg veznog igrača. Godinama je taj posao obavljao Jean Michaël Seri, nekadašnji vezista Fulhama i Hull Cityja, ali nakon teške povrede skočnog zgloba i duže pauze više nije na nekadašnjem nivou. Zbog toga se očekuje da veću odgovornost preuzme Ibrahim Sangaré, vezista Nottingham Foresta.

U sredini terena i dalje glavnu riječ vodi Franck Kessié, kapiten reprezentacije i jedan od najiskusnijih članova ekipe.

Napad bez Drogbe, ali s mnogo opcija

Možda Obala Slonovače više nema jednog dominantnog napadača poput Didiera Drogbe, ali posjeduje širok izbor ofanzivnih rješenja. Nicolas Pépé, Amad Diallo, Yan Diomandé i Evann Guessand predstavljaju ozbiljnu prijetnju svakoj odbrani.

Posebno se mnogo očekuje od Guessanda, koji bi mogao preuzeti ulogu glavnog napadačkog aduta reprezentacije. Predsjednik Fudbalskog saveza Obale Slonovače Yacine Idriss Diallo ne skriva ambicije. „Cilj je odigrati najmanje šest utakmica, što znači plasman u četvrtfinale“, poručio je prvi čovjek saveza.

Takve ambicije nisu bez osnova. Martovske prijateljske pobjede protiv Škotske (1:0) i Južne Koreje (4:0) pokazale su da reprezentacija posjeduje kvalitet za nadmetanje s ekipama iz različitih fudbalskih kultura.

Emerse Faé – čovjek koji je preporodio reprezentaciju

Priča Emersea Faéa jedna je od najljepših trenerskih priča posljednjih godina u afričkom fudbalu. Bivši reprezentativni vezista bio je član stručnog štaba od 2022. godine kao pomoćnik Jean-Louisu Gassetu. Međutim, tokom Afričkog kupa nacija 2024. na domaćem terenu došlo je do velikog preokreta.

Nakon loših rezultata Gasset je dobio otkaz usred turnira, a Faé je preuzeo ekipu u izuzetno teškom trenutku.

Umjesto potpunog raspada sistema, dogodilo se suprotno. Faé je uspio preporoditi reprezentaciju i odvesti je do treće titule prvaka Afrike u historiji zemlje.

Za 42-godišnjeg stručnjaka to je bio prvi seniorski angažman u ulozi glavnog trenera, nakon rada s omladinskim ekipama Nice i Clermonta.

Njegovo samopouzdanje najbolje oslikava izjava uoči Mundijala: „Ne idem u Sjedinjene Američke Države na odmor. Takmičar sam i želim otići što dalje. Zašto ne bismo osvojili prvenstvo?“

Nicolas Pépé ponovo u vrhunskoj formi

Najveća zvijezda ekipe trenutno je Nicolas Pépé. Nekadašnji fudbaler Arsenala iza sebe ima jednu od najboljih sezona u karijeri nakon što je s Villarrealom završio među vodećim ekipama španske La Lige.

Foto: EPA/LEGNAN KOULA

Tokom sezone upisao je osam golova i osam asistencija, što mu je donijelo i nominaciju za najboljeg igrača prvenstva. Ljevonogi ofanzivac najopasniji je kada s desnog krila ulazi prema sredini terena, ali jednako dobro može igrati i kao drugi napadač.

Njegov dribling, brzina i snažan udarac čine ga glavnim kreativnim izvorom ove reprezentacije. Pépé je svjestan da mu je ovo vjerovatno posljednja prilika da nastupi na Svjetskom prvenstvu.

„Sada imam 30 godina i ne vidim sebe kako ostajem u reprezentaciji do 34. godine kako bih igrao na narednom Mundijalu“, rekao je nedavno.

Christ Inao – nova zvijezda afričkog fudbala

Ako postoji ime koje bi moglo eksplodirati na Svjetskom prvenstvu, onda je to Christ Inao.

Devetnaestogodišnji vezista Trabzonspora iza sebe ima sezonu iz snova u kojoj se probio u seniorski fudbal i postao jedan od najuzbudljivijih mladih igrača u Turskoj.

Prvi nastup za reprezentaciju upisao je tek prošlog novembra, ali je vrlo brzo izborio mjesto među starterima.

Njegova hrabrost u igri, sposobnost preuzimanja rizika i kvalitet u organizaciji napada već su privukli pažnju brojnih evropskih klubova.

Trabzonspor se nada velikom transferu, a dobre partije na Mundijalu mogle bi dodatno povećati njegovu tržišnu vrijednost.

Franck Kessié – čovjek bez kojeg sistem ne funkcioniše

Dok najveću pažnju privlače ofanzivci, ključ ravnoteže ekipe nalazi se u Francku Kessiéu.

Kapiten reprezentacije još od 2014. godine nosi dres nacionalnog tima i ostaje jedan od najpodcjenjenijih veznih igrača svoje generacije.

Njegova sposobnost da poveže odbranu i napad, osvaja duele i pokriva ogroman prostor na terenu neprocjenjiva je za sistem Emersea Faéa.

Nakon osvojenih trofeja u Italiji i Španiji, Kessié je s Al-Ahlijem osvojio i dvije uzastopne titule prvaka Azijske Lige prvaka, pri čemu je prošle sezone proglašen najboljim igračem takmičenja.

Navijači će se oslanjati na dijasporu

Za razliku od nekih drugih reprezentacija, Obala Slonovače neće imati masovnu podršku iz domovine.

Administrativne prepreke i troškovi putovanja značajno su smanjili broj navijača koji planiraju putovati u SAD, Kanadu i Meksiko.

Zbog toga će najveći teret podrške pasti na brojnu dijasporu koja već živi u Sjevernoj Americi.

Navijači „Slonova“ poznati su po pjesmi, plesu i neiscrpnoj energiji, pa se očekuje da tribine u Philadelphiji i Torontu budu ispunjene narandžastim bojama karakterističnim za reprezentaciju.

Odnosi sa SAD-om / Trumpom?

U Obali Slonovače vlada veliko zadovoljstvo zbog povratka na Svjetsko prvenstvo nakon 12 godina pauze. Savez i reprezentativci uglavnom su izbjegavali komentarisati politička pitanja vezana za zemlje domaćine turnira, uključujući Sjedinjene Američke Države, kao i rastuće troškove putovanja i ulaznica.

Administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa saopćila je u maju da će navijači Obale Slonovače biti oslobođeni plaćanja viznog depozita od 15.000 dolara za ulazak u SAD ukoliko posjeduju važeće ulaznice za utakmice Svjetskog prvenstva. Međutim, ta odluka donesena je prekasno za većinu navijača koji su ranije razmatrali putovanje na Mundijal.

Obala Slonovače bila je među državama koje su osjetile posljedice smanjenja sredstava američke razvojne agencije USAID tokom Trumpove administracije. Umjesto ranijih programa pomoći, dvije zemlje su postigle bilateralne sporazume o saradnji i podršci u oblasti javnog zdravstva.

Nakon propuštenih Mundijala 2018. i 2022. godine, Obala Slonovače ne želi biti samo prolaznik na Svjetskom prvenstvu. Afrički prvaci dolaze s jasno definisanim identitetom, čvrstom odbranom, kvalitetnim veznim redom i napadačima koji mogu riješiti utakmicu jednim potezom. Možda više nemaju globalnu ikonu poput Drogbe, ali imaju kolektiv koji vjeruje da može ponoviti uspjehe zlatne generacije.

federalna.ba