O, srce, budi radosno, dah Isaov je došao!

Malobrojni su oni na Zapadu koji znaju da je štovanje Isusa/Isa i Marije/Merjeme važno unutar islamskog vjerovanja i da oni po kur'anskome učenju uživaju izniman status. Isus se u Kur'anu spominje u petnaest sura, u ukupno 93 ajeta, dok je čitavo jedno poglavlje nazvano po Mariji (sura 19, Merjem). Također, klasici sufijske književnosti, od prvih komentatora i pisaca poslanica iz 10. i 11. vijeka, preko čuvenog Gazalija, zatim Ibn Arebija, pa do Sanaija, Attara, Rumija i mnogih drugih u čijim se djelima Isus/Isa javlja ponajprije kao model asketskog života, uzor svima koji se odriču ovosvjetskog, primjer apsolutne dobrote, siromaštva i milostivosti; ukratko, oličenje sufijskog ideala. Kratki izbor ovakvog odnosa prema Isusu, kojega je uradio Hadži hafiz Mehmed Karahodžić, to i svjedoči.

Priredio i sabrao: HADŽI HAFIZ MEHMED KARAHODŽIĆ

1. Svojstva i karakteristike Isaa a.s. (Isusa)

… ime će mu biti Mesih[1], Isa, sin Merjemin, biće viđen i na ovom i na onom svijetu i jedan od Allahu bliskih…
Ali Imran
, 45

Ime će mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin (jer će on tebe (Merjemu) pomilovati nurom) biće viđen i na ovom (zato što on (Isa) shvaća pojedinosti i kako na najbolji način upravljati životom, što će dovesti do toga da će ga slijediti i poštivati kako vidljivi svijet ljudi, tako i nevidljivi svijet džinna) i na onom svijetu (jer on shvaća sveukupna značenja i svete znanosti. On će biti taj koji će voditi i upućivati ka istini zbog čega ćemo mu Mi darovati vlast nad nebesima i dušama) i jedan od Allahu bliskih (i bit će počašćen blizinom Hakka (Istinitog) gdje će primati od Njega tedžellijat[2] i mukašefat[3]).
Muhjiddin ibn Arebi, Tefsir

Dah Isaa a.s.

Inspirirani dahom Isaovim a.s., kojim su mrtvi oživlja­vani, a bolesnim zdravlje vraćano, sufijski pjesnici su razvili mnoge primjere i aluzije:

Voda i zemlja su oživjeli putem Isaova daha
postali su ptica koja je raširivši krila poletjela.
                                   Rumi, Mesnevija I, 865

Kad je Allah sjenu Svoje milosti na Isaov dah spustio,
cio svijet se oduševljenjem ispunio.
                                 Attar, Musibet-nama

Kad osvit zore na tebe pomisli, radost je,
sva bića se dahom, poput Isaovog, u život bude.
                                 Attar, Musibet-nama

Istočni vjetar, koji miris Tvojih uvojaka nosi,
život je dao Isaovom dahu.
Posmatranje Tvoga lica
prosvijetlilo je Musaove oči.
                                   Attar, Divan

Ovaj dah Isaov, kojim svakog časa
drugo sunce grane,
uspavanom svijetu donosi,
sa zemlje, podizanje glave.
                                   Attar, Divan

Pošto Attareve riječi duši život daju;
on sigurno ima dah sličan Isaovu.
                                   Attar, Divan

Ovaj dah sličan dahu Isaovu,
on nije neki vjetar niti dah
koji je iz radosti ili brige proizašao.
                                  Rumi, Mesnevija V, 1319

Isaov dah je samo cjelov
na tvoje rubin-crvene usne;
voda života je samo uputa
na slatkoću tvojih usana.
                     Hafiz[4]Divan

Liječnik ljubavi je sažaljenja pun
i Isaovim dahom obdaren,
ali koga da liječi,
kad nema bolesnih?
                         Hafiz, Divan

S jednim dahom proživljavaš stotinu mrtvih duša.
Ko si ti?
Isa, Ruh ili voda života?
                        Fahruddin Iraki[5]Divan

Svako tvojim pogledom usrećen je bio!
O Isaov zefire[6]!
Jer si Hafizovu umornu dušu
jednim daškom u život vratio.
                         Hafiz, Divan

Mogu li ikome jednu takvu prefinjenost ispričati?
Moja draga, kamena srca, ubija me
a, ipak, posjeduje onaj Isaov dah, koji oživljava.
                         Hafiz, Divan

Teret briga i nevolja nas pritišće,
dok Allah nekoga ne pošalje,
čiji dah, poput Isaovog, teret skida i olakšava.
                          Hafiz, Divan

O srce, budi radosno!
Dah Isaov je došao!
Od njegovog časnog ruha
piri dah Jedinoga.
                          Hafiz, Divan

O ti, koji katkad ovo tijelo od zemlje
kao Isa jednim dahom oživljuješ
i katkad sebe pod vješalima
kao Halladž pokazuješ… dođi!
                           Rumi, Divani-šems

Bezbrojne Galenove liječničke sposobnosti
smiješne su u poređenju sa Isaovim dahom.
                           Rumi, Mesnevija I, 528

O ti, Isaovog daha, kako podnosiš udarce života?
Na ovom svijetu nema riznice bez zmije.
                           Rumi, Mesnevija II, 1862

Duša vinom opijena,
Hafiz ljubavlju istrošen –
Ah, ima li koga sa Isaovim dahom
da me u život ponovo vrati.
                           Hafiz, Divan

Ti si Isa svoga vakta
koji od brige umrle oslobađa,
i lahkomislenim svojim duhovnim dahom,
zdravlje vraća.
                          Medždud Senai[7]Divan

O ti, magarče, koji se grčevito držiš svoje magareštine!
Kako možeš dah jednog Mesiha da osjetiš?
                           Rumi, Mesnevija V, 2814

Iskrenost

Moraš poput Isaa, sina Merjemina,
na stazi iskrenosti biti,
pa da vrijednost i istinu, sureta i
ajeta u Indžilu možeš razumiti.
                           Senai, Divan

Ubjeđenje

Želiš li poput Isaa biti,
toliko dugo to nećeš postići
dok ti ubjeđenost k'o Isaova ne bude,
tek tada će te Mesihom prozvati.
                           Senai, Divan

Možda se i ti možeš sjetiti neke dove Mesihove,
ali gdje su usne i zubi Isaovi kod tebe, o bijedniče?
                           Rumi, Mesnevija V, 2503

Pomućenost

Zlato i žene samo brigu zadaju;
kao Isa, sin Merjemin, ostavi ih.
                           Mahmud Šebistari[8]Gulšan-raz

Kad se samo za trenutak
ovog svijeta oslobodiš,
kao Isa ti ćeš tada
u osami da boraviš.
                            Attar, Divan

Idi i u osami živi
kao oni Isaom inspirisani;
Iz svoje kuće izađi
i k'o garib na put kreni.
                           Abdurrahman Mula Džami[9]

Isa je kroz usamljenost
nastojao svijet zaboraviti
i tako blizinu Voljenog
uspio zadobiti.
                            Sa'di[10]Kasaid

Kad se Isa duše
od svijeta okrenuo,
u duhovnom letu nebu je poletio,
iznad plavog svoda se uzdigao.
                           Rumi, Divani-šems

Čistoća

Očisti me, o Gospodaru, od ove bijedne duše
kako bih besmrtnu čistoću, poput Isaove, zadobio.
                           Attar, Divan

Allahova riječ

Da nije Allahove riječi bilo
zar bi se Isa kao “Čisti Ruh” poštivao?
                           Attar, Divan

Igla

Voljena! Tvoja usta su tako sićušna poput ušice igle Isaove,
a struk ti tanak poput konca od vretena Merjeminog.
                           Attar, Divan

Jahalica

Isa se na krilima mudrosti
put neba uzdigao.
Da je magarac samo pola krila imao
svojoj magarećoj prirodi bi utekao.
                           Senai, Divan

Kad možeš sa Isaom u prisnosti biti,
zašto sebe s magarcem u jaram upregnuti?
Kad možeš sa Mesihom u svetoj samoći živjeti,
zašto sebe s požudom jednog magarca vezati?
                          Attar, Ilahi-nama

Kao magarac ležiš tu lišen svega,
prožet životinjskim požudama,
približi se; dakle:
uzdigni se brzo, kao Isa, put neba!
                          Attar, Divan

Isa tvoga srca, od sušice, gotovo je umro,
dok je tebe hranjenje ovog magarećeg tijela
još uvijek zaokupilo.
                          Sa'di, Kasaid

Ti možeš Isaova magarca u Mekku povesti,
kad se kući vratiš, on će i dalje magarac ostati.
                         Sa'di, Đulistan

Isa nije stavljao šećer pred magarca
jer je magarac po svojoj prirodi slamom zadovoljan.
Kad bi šećer magarčevu radost uvećao,
Isa bi pred magarca sto kila šećera stavio.
                          Rumi, Mesnevija VI, 161-162

Znanje i spoznaja su Isaova sudbina.
O ti, magarče, to magarcu ne pripada!
Kad čuješ magareće revanje, sažališ se na njega,
a ne znaš da on želi magarcem da postaneš.
Imaj milosti za Isaa, a ne za magarca;
ne dopusti prirodi da ti razumom zavlada.
Pusti prirodu da glasno reve,
a ti o duši vodi brigu.
Godinama si magarcu robovao, sad je toga dosta;
jer magarčev rob je i sam magarac.
Dušu sklonu zlu odbaci za leđa,
jer ona tvom razumu mora biti pokorna.
Ova niska pamet je magarečje prirode,
i samo misli kad će slamu dobiti.
Isaov magarac je poprimio narav ruha;
a i pamet mu se uz Isaa promijenila.
Kod Isaa je razum vladao,
i snažni jahač je magarca oslabio.
Dok pod tvojim slabim razumom, o ti, magarče,
ovaj iscrpljeni magarac aždahom postaje.
Kad bi ti Isa i srce bolesnim učinio, ne napuštaj ga,
jer će ti zdravlje, također, preko njega doći.
                            Rumi, Mesnevija II, 1851-1861

Slušaj, o, srce! Ne dozvoli da te svaka opijenost prevari,
Isa je opijen Bogom, a magarac ječmom.
                           Rumi, Mesnevija III, 2691

Ljubav

Kad se Isa, Duh Ljubavi, nebu uzdigao,
nikad više svoja krila dole nije usmjerio,
da bi se u carstvo muke povratio.
                          Rumi, Divani-šems

Duša

Ti si ševa moga srca
i Isa moje duše.
Ako ima neko kao Ti,
onda si to opet Ti.
                          Nizami[11]Mahzanul-esrar

Koga ovaj zatvor tijela veseli
ne može se Isa duše
od njega da odvoji.
                          Šah Kasim Envar, Divan

Duše u sebi imaju dah Isaov,
dok je u tijelu jedan dah rana, a drugi mehlem.
Kad bi duše svoje tjelesne zastore odbacile,
tad bi kao dah Isaov bio govor svake duše.
                          Rumi, Mesnevija I, 1598-1599

Isa tvoje duše je uz tebe
a pošto je dobar pomagač, od njeg traži pomoć.
Nemoj svaki trenutak tijelu, punom kostiju, posvetiti,
a Isaa srca potpuno zapostaviti.
Kao onaj glupak kog smo,
radi iskrenih, u priči spomenuli.
Ne traži od svog Isaa život tijela,
nit Musaa moli radi faraonskih želja.
                         Rumi, Mesnevija I, 450-453

2. Isaov a.s. put i njegove metode

Resulullah a.s. je rekao: Bob je bila hrana Isaova dok nije uzdignut, i
nikad nije pojeo nešto skuhano na vatri dok nije uzdignut.

Hasan Basrija[12] je rekao:
“Isa je oblačio odjeću od grube vune, jeo ono što je mogao ubrati s drveća i spavao tamo gdje ga noć zatekne.”
                         Hulasaje šerhi tearruf[13]

Isa je jeo pustinjsko bilje, pio vodu ustajalu, sklanjao se u pećinu i ruševinu i pod glavu stavljao kamen ili svoju ruku kad bi spavao.
                        Abdul Kadir Gejlani[14]El-Fethur-rabbani

Isa je dostigao najviši stepen odricanja među Poslanicima, oslobodivši se potpuno svih veza sa dunjalukom. Isa je sebi propisao fakr (siromaštvo). Njegovo praktikovanje siromaštva postalo je poslovično.
                       Feriduddin Attar, Tezkiretul-evlija

Sufija je onaj:
– čije je srce poput Ibrahimovog postalo imuno u odnosu na dunjaluk i potpuno saglasno s Allahovom odredbom;
– čija je predanost poput predanosti Ismailove;
– čija je briga poput brige Davudove;
– čije je siromaštvo poput siromaštva Isaa;
– čija je strpljivost poput strpljivosti Ejjuba
– čije je nastojanje i smjernost u dovi poput Musaovog nastojanja i smjernosti;
– čija je istinoljubivost poput istinoljubivosti Muhammeda
                      Džunejd Bagdadi[15]

Put Isaa je put odvojenosti i suzdržavanja od ugađanja svojim prohtjevima. Muhammedov put je u podnošenju uznemiravanja i briga od ljudi i žena. Ako ne možeš da slijediš put Muhammeda, slijedi barem Isaov, da ne bi potpuno uskraćen ostao.
                      Rumi, Fihi ma fihi

Mudžize[16] Isaa a.s.

…Donosim vam dokaz od Gospodara vašeg: napravit ću vam od ilovače nešto poput ptice i puknut ću u nju, i bit će, dozvolom Allahovom, prava ptica. I iscijelit ću slijepa od rođenja, i gubava, i oživljavat ću mrtve, dozvolom Allahovom, i kazivat ću vam šta jedete i šta u domovima svojim gomilate; to će, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi vjernici budete.
                      Ali Imran, 49

Donosim vam dokaz od Gospodara vašeg: (što dokazuje da me On šalje vama) napravit ću vam od ilo­vače (odgajanjem, čišćenjem i praktičnom mudrošću od ilovače nefsova manjkavih ljudi) nešto poput ptice (koja usljed velike čežnje lebdi ka blizini svetosti) i puhnut ću u nju (dahom božanskog i stvarnog života, pod utjecajem druženja sa Allahom i Njegova odgajanja mene) i bit će, dozvolom Allahovom, prava ptica (živo biće koje krilima čežnje i himmeta leti prema Hakku) i iscijelit ću slijepa od rođenja (koji ne vidi svjetlo istine i čije je srčano oko zatvoreno, pa ne vidi sunce Hakkova lica niti Njegovo svjetlo i ne prepoznaje sa surmom svjetlosti upute Njegove sljedbenike) i gubava (čija je duša bolesna gri­jesima, krivim uvjerenjima, ljubavlju prema dunjaluku i prljavštinom strasti, pa ću takvog duševno izliječiti) i oživljavat ću mrtve, dozvolom Allahovom (znanjem one koje je neznanje usmrtilo). I kazivat ću vam šta jedete (šta upražnjavate od užitaka i zadovoljenja strasti) i šta u domovima svojim gomilate (u kućama vaše unutrašnjosti od namjera i poriva).
                      Muhjiddin ibn Arebi, Tefsir

Pravljenje ptice

Rekli su Isau a.s.:
“Stvori nam slijepog miša i u njega život udahni ako si iskren u onom šta govoriš. “Isa uze ilovače i od nje napravi slijepog miša, potom puhnu u njega i on poletje. Tražili su da stvori slijepog miša, jer je on jedno od najčudnovatijih stvorenja. Od mesa je i krvi, leti bez perja, rađa žive mlade i ne polaže jaja kao što polažu ostale ptice. Ima bradavice iz kojih izlazi mlijeko. Ne vidi na svjetlu dana i u tmini noći. Vidi samo u dva perioda – sahat vremena nakon zalaska sunca i sahat vremena prije nego što osvane. Ima smijeh kao u ljudi i krvarenje kao u žena. Nakon što su vidjeli ovu mu'džizu, mnogi su se nasmi­jali i rekli da je to sihr.
                       Ismail Hakki, Tefsir Ruhul-bejan

Zadivljujući liječnik

Isaova ćelija je sofra zaljubljenih.
Dođite vi mukom pogođeni – sa ovih vrata ne odlazite!
Sa svih strana skupljaju se ljudi,
u dronjcima, slijepi, hromi, ludilom pogođeni.
Oni svako jutro dolaze pred vrata Isaove ćelije
da ih on svojim dahom od bolesti izliječi.
Kad svoj jutarnji ibadet završi
smjeran na svojim vratima se pojavi;
i vidi skupine jadnih i siromašnih
kako na njegovom pragu milosti se nadaju,
i kaže im svako jutro: “O vi, mukom pogođeni, pazite
od Allaha za vaše dove uslišanje dolazi.
Idite bez bola i tuge, sa ovog mjesta
čisti od grijeha, Allahovom milošću obasuti!”
I svi poput kamila što su dugo vezane bile
pa lanaca sa koljena oslobođene,
kući sretni pohitaše, jer nađoše ozdravljenje
putem njegove riječi blagoslovljene!
                     Rumi, Mesnevija III, 298-306

Ja sam Džibril ljubavi, a ti si moje lotosovo stablo;
ja sam bolesnik, a ti moj Isa, sin Merjemin.
                     Rumi, Mesnevija VI, 1998

Isa je naišao pokraj čovjeka koji je bio slijep, paralizovan, ramaknutih kukova i kome se od gube meso raspadalo, a on govori: “Hvala Alahu koji me sačuva belaja s kojim su mnogi od Njegovih stvorenja iskušani. “
“A koji to belaj ima, a da je od tebe otklonjen?” – upita ga Isa.
“O, Ruhullah! Bolji sam od onog u čije srce Allah nije stavio ma'rifet koji je stavio u moje srce.”
Isa reče: “Istinu si rekao. Pruži ruku!” Kad mu Isa dodirnu ruku, on postade čovjek najljepšeg lica i pojave. Allah otkloni od njega stanje u kom je bio, pa postavši prijatelj Isaov, s njim je ibadet činio.
                      Gazali, Ihja IV

Isa mi je rekao: “O, slijepi čovječe, čvrsto se objema rukama drži za mene; ja imam očni mehlem vrlo dragocjen.”
                     Rumi, Mesnevija VI, 4117

Oživljavanje mrtvih

Prenosi se da je jedanput, zaustavivši se pored nekog mezaristana, Isa proučio ovu dovu: “O, Gospodaru! Tako ti Tvoje dobrote i milosti, proživi mi nekog od mrtvih!” Zemlja se odmah potrese i jedna osoba ustavši iz nje stade pred Isaa. “Ko si ti?” – upita Isa. Upitani reče svoje ime. “A kad si umro?” “Prije 2700 godina.” “Kakva je smrt?”
“Njenu gorčinu još uvijek osjećam.”
“Šta si učinio pa ti je smrt tako neprijatna?” – dalje upita Isa. “Od momenta moje smrti, neprekidno sam podvrgnut ispitivanju, zbog dijela imetka koji je pripadao jetimu[17], a ja ga sebi prisvojio.” Nakon ovih riječi ponovno je legao u svoj kabur.
                    Abdullah Ensari, Tefsir Irfani

Isa, sin Merjemin, zaustavio se pored nekog mezaristana, pa s Allahovom dozvolom oživio jednog čovjeka. “Ko si ti?” – upitao ga je Isa. “Ja sam bio nosač. Jedanput, dok sam nosio drva za loženje, slučajno otkinuh jednu trijesku da njom zube iščistim. Za to djelo sam, nakon smrti, morao račun polagati.”
                     Kušejri[18]Risala

Došavši do kabura Sama[19], sina Nuha, Isa reče: “Esselamu alejke, o Sam ibn Nuh. Ustani sa dozvolom Allaha.” Zemlja se zatrese i raspuknu, a potom se iz otvorenog kabura podiže osoba, tresući zemlju sa svoje kose i brade. “Ko si ti?” – upita ga Isa. “Ja sam Sam, sin Nuha. “
“A znaš li ko sam ja?”
“Ti si Isa, Allahov Poslanik.”
“Kako to da ti je sva brada bijela, a nije ti takva bila u časovima tvog preseljenja?”
“Istinu si rekao, Allahov Poslaniče. Pred moju smrt kosa i brada su mi bile crne. Kada si me ti pozvao da ustanem, povjerovao sam da je to Israfilov rog koji najavljuje Dan obračuna. Zbog straha i stida pred ovim velikim danom, moja kosa je postala bijela kao snijeg.”
“O, Same, ako je tvoja volja, ja ću uputiti dovu Allahu da ti produži život na dunjaluku.”
“O, Poslaniče Gospodara moga, kada bih još hiljadu godina živio, na kraju mi opet valja umrijeti. Još uvijek su mi svježa sjećanja na samrtne muke koje sam jednom preživio. Svaki organ koji jednom iskusi smrt neće poželjeti još jednu. Bolje je da bude onako kako je i bilo. Vrati me u kabur gdje ću Posljednji dan i Sud Gospodara moga sačekati.” Isa uputi dovu i Sam nestade u svom mezaru. Zemlja se sklopi i sve opet bi kao i prije.
                     Ismail Hakki, Tefsir Ruhul-bejan

Ja ne vodim borbu da bih pobjedu izvojevao i svijet osvojio.
Jer ovaj svijet je bezvrijedan, truplo i lešina.
Kako na lešinu da budem pohlepan?
Ja nisam pas, koji mrtvima kožu čupa;
ja sam poput Isaa: ja dolazim da vas opet probudim.
                    Rumi, Mesnevija III, 4550-4552

Dvije stotine majki nije uradilo ono što si ti (Muhammede) za mene učinio;
čak ni Isa svojom mu'džizom za Eliazera nije tako mnogo učinio.
Jer kroz tebe se moja duša od smrti oslobodila, a
Eliazer, premda proživljen Isaovim dahom, opet je umro.
                   Rumi, Mesnevija V, 275-276

San Muhammeda ibn Hafifa

Ebu Abdullah Muhammed ibn Hafif[20] iz Siraza kazu­je da je u snu vidio Isaa a.s. pa mu rekao: “O, Ruhullah! U Kur'anu je objavljeno da si ti ljudima mogao reći:
‘… kazivat ću vam šta jedete i šta u domovima svojim gomilate… “‘
                   Ali Imran, 49

“Istinu je rekao Allah” – odgovori Isa. “Možeš li meni reći šta je jučer Ebu Kasim Saffar večerao, a šta na stranu ostavio?” – upita ga Ibn Hafif. “Jeo je hurme i svježi sir, a nešto od toga je i ostavio” – odgovori mu Isa. Sljedeći dan Ibn Hafif ode svom prijatelju u posjetu pa mu reče: “Donesi da pojedemo one hurme što si ih jučer ostavio na stranu!” Prijatelj ga začuđeno upita otkud mu znanje o tome, na što mu Ibn Hafif ispriča svoj san.
                  Bakli[21]Ruzbihan-nama

Sofra

Isa se okupao, obukao čistu odjeću, klanjao dva rekata, sagnuo glavu, oborio pogled pa proučio dovu. Potom se između dva oblaka spusti crvena sofra naočigled svih prisutnih. Isa zaplaka pa reče: “Allahu moj, učini me od zahvalnih. Allahu moj, učini sofru milošću svjetovima, a ne primjerom za kaznu.” Potom je ustao, uzeo abdest, klanjao, plakao, a onda skinuvši pokrivač sa sofre rekao: “U ime Allaha najboljeg opskrbitelja.” Čim je to izgovorio, na sofri ugledaše pečenu ribu bez krljušti i kostiju, potopljenu u svojoj masnoći. Kod glave joj je bila so, kod repa sirće, a oko nje razno povrće, izu­zimajući prasu, i pet pogačica. Na jednoj pogačici je bio zejtin, na drugoj med, na trećoj maslo, na četvrtoj sir i na petoj meso. Šem'un, glava havarijjuna, upita ga: “O, Ruhullah, da li je ovo dunjalučko ili ahiretsko jelo?”
“Nijedno od tog dvoga, već jelo Allahovom svemoći spravljeno. Jedite što ste tražili zahvaljujući Mu, pa će vam Allah još više dati i iz Svoje dobrote povećati” – odgovori Isa.
Havarijjuni rekoše: “O, Ruhullah, kad bi nam pored ove mu'džize pokazao još jednu?”
“O, ribo, oživi s Allahovim dopuštenjem!” – reče Isa. Riba se pokrenu a Isa joj reče da se vrati u stanje u kojem je i bila, što ona i učini. Rečeno je da se sofra spuštala 40 dana preko dan. Oko nje su se skupljali siromašni, bogati, mladi i stari. Jeli su s nje sve dok se ne bi smrklo, a onda bi se naočigled svih podigla. S nje nije jeo nijedan siromah a da se nije obogatio, niti bolestan a da nije ozdravio, ne osjetivši više do kraja života bijedu i bolest. Potom je Allah objavio Isau da sofru učini za siromahe i bolesne mimo bogatih i zdravih. To je bio uzrok da neki od njih posumnjaju u istinitost sofre i njenog spuštanja s neba, pa osvanuše pretvoreni u svinje.
                     Ismail Hakki, Tefsir Ruhul-bejan

Kada je Isa uputio dovu Allahu da spusti sofru, dova je bila primljena i sofra se pojavila. Potom mu je Allah rekao: “Ja mogu gladne nahraniti, ali Ja imam prijatelje koji ostaju gladni a ipak postojani u saburu i odricanju, koji od Mene ne traže ništa drugo osim Mene, i koji samo u sjećanju na Mene utjehu nalaze, koji su kroz Moju milost sebe zabo­ravili i kroz Moju ljubav ne vide ništa drugo do Mene.”
                     Abdullah Ensari, Tefsir Irfani

Hodanje po vodi

Pod Isaovim stopalima voda je bila od zemlje tvrđa, dok je mrtva zemlja putem njegovog čistog daha oživjela.
                     Attar, Musibet-nama

Naše poslovanje i govor je vanjski put,
unutrašnji put nadilazi nebeske visine.
Čulo vidi suhoću jer je iz suhoće rođeno;
dok je Isa duše po moru hodio.
                     Rumi, Mesnevija I, 570-571

Onda ćeš kao Isa
po vodi ići
Sunce pratiti
s mjesecom dolaziti!
                     Senai, Hadikatul-hakikah

[1]Hebrejski Mešiha, što znači blagoslovljen.
[2] Pokazati se svjetlo od Allaha dž. š. u srcu sretnika.
[3] Zapanjenost u spoznaji Allahova dž. š. veličanstva.
[4]Jedan od najvećih lirskih pjesnika. Rođen u Širazu u prvoj polovini 14. stoljeća gdje je i preselio na ahiret 1389. godine. Mezar mu je i danas jedno od najposjećenijih mjesta u Iranu.
[5] Rođen u Hemedanu (Iran). U Konju je došao 1267. godine i učio pred Sadruddinom Konjevijem. Pred kraj života otišao je u Damask, gdje je mezar Ibn Arebije, i tu 1289. godine preselio na ahiret.
[6] Istočni vjetar
[7] Rođen je u Gazni (Afganistan) sredinom 11. stoljeća, gdje je i preselio na ahiret 1131. godine. Imao je veliki utjecaj na hazreti Mevlanu.
[8] Rođen je u blizini Tabriza (Iran). Bio je poznat i imao mnogo učenika. Preselio je na ahiret 720./1320. godine.
[9] Rođen je 1414. u Džamu (Afganistan). Pripadao je nakšibendijskom tarikatu. Preselio je na ahiret 720./1320. godine.
[10] Ebu Abdullah Mušrifuddin ibn Muslih eš-Širazi rođen je 1213. u Širazu, gdje je 1292. preselio na ahiret. Djela su mu sabrana u 23 knjige proze i poezije.
[11] Rođen je 1138. godine u gradiću Gendže (Azerbejdžan), gdje je i preselio na ahiret 1203. Vodio je povučen život, posvećen proučavanju sufizma.
[12] Ebu Seid el-Hasan ibn Ebi el-Hasan Jessar el-Basri rodio se 21./642. godine u Medini, u kući Ummi Seleme r. a. Poznat po svom strogom asketskom životu. Bio je učenik hazreti Alije r. a. Preselio je na ahiret u Basri 728.
[13] Jedno od najranijih sufijskih djela. Pisac je nepoznat.
[14] Osnivač je kadirijskog reda. Rodio se 470./1077. godine u mjestu Nejf (Iran). Nadimak mu je Ebu Salih, a časno ime Gavsul ‘azam. Preselio se na ahiret u Bagdadu 561./1166.
[15] Čuveni učitelj bagdadske sufijske škole. Tesavvuf je učio od svog daidže Sari Sakatija. Preselio je u Bagdadu 298./911. godine.
[16] Čuda.
[17] Siroče.
[18] Ebu Kasim Abdul Kerim ibn Havazin el-Kušejri, rođen 376./986., a preselio na ahiret 465./1074. godine.
[19] Njegovi potomci su Arapi, Perzijanci i Bizantijci. Ukopan je u nekoj od jerusalimskih dolina.
[20] Strogi asketa koji je bio oduševljen Halladžom. Tumačio je sufizam u kontekstu ašaritske teološke škole. Preselio je na ahiret 982. godine.Ž
[21] Ruzbihan Bakli je pripadao školi Ibn Hafifa. Preselio je na ahiret 1209. godine u Širazu.

stav.ba