Iskustvo nam savjetuje da se treba bojati, da treba biti oprezan, da ne treba vjerovati.
Iskustvo nas uči da ne griješimo, da ne ponavljamo ono gdje su drugi već stradali.
Svijetu, međutim ne mogu pomoći oni koji su načisto s životom. Svijetu ne trebaju oni koji su ostali bez zabluda i snova. Oni kojima je sve jasno, očigledno, poznato i vjerojatno.
Svijetu pomažu mladi i neiskusni, oni koji ne vjeruju ni u čije iskustvo. Oni koji ne priznaju argumente. Oni koji ne vjeruju da se povjest ponavlja. Oni koji se ne plaše da pogriješe. Oni koji su gluhi za činjenice, slijepi za očigledne stvari, puni iluzija, zabluda, snova, ideala, spremni za najveće podvige i žrtve.
Beznadežan slučaj ne može biti heroj. Čovjek bez nade i nije pravi čovjek. On je kompromitirao sve ideale i ciljeve. Da su na svijetu samo takvi, život bi se zaustavio.
Spas čovječanstva je u tome što se ljudi raduju bez iskustva i što u iskustvo ne vjeruju. Vjerovati u iskustvo znači biti očajnik bez ijednog razloga za život.
Životu su potrebni oni koji bi poludjeli kada bi sve znali. Oni koji bi se poubijali kada bi svega bili svjesni.
Nitko nikome nije ništa dokazao. Svako mora da pređe svoj put i potroši svoju mjeru iluzija. Nitko ne nastavlja ničiju nesreću. Svako živi svoj život. Ničija starost nije nečija mladost. Ničije iskustvo nije nečiji zakon!
