Nusrat Jahan Rafi posuzta je kerozinom i zapaljena u svojoj školi u Bangladešu. Manje od dvije sedmice ranije, podnijela je žalbu protiv direktora škole zbog seksualnog uznemiravanja.
Njena hrabrost da se izjasni protiv seksualnog napada, njena smrt pet dana nakon što je zapaljena i sve što se dogodilo između toga, zahvatilo je Bangladeš i skrenulo pažnju na ranjivost žrtava seksualnog uznemiravanja u ovoj konzervativnoj južnoazijskoj zemlji.
Nusrat, koja je imala 19 godina, bila je iz Fenija, malog grada udaljenog 160 kilometara južno od Dhake. Studirala je u medresi. 27. marta rekla da ju je direktor pozvao u svoju kancelariju i više puta je dodirnuo na neprikladan način. Prije nego što su stvari otišle predaleko, pobjegla je.
Mnoge djevojke i mlade žene u Bangladešu odlučuju da svoja iskustva seksualnog uznemiravanja ili zlostavljanja drže u tajnosti zbog straha da će ih društvo ili njihove porodice osramotiti. Ono što je Nusrat Jahan učinilo drugačijom je to što ona nije samo progovorila – uz podršku porodice na dan kada se dogodilo navodno zlostavljanje otišla je u policiju.
U lokalnoj policijskoj stanici dala je izjavu. Trebalo je da joj se obezbijedi bezbjedno okruženje kako bi se prisjetila traumatičnog iskustva. Umjesto toga, dok je opsivala nemili događaj bila je snimana.
U video Nusrat izgleda vidno uznemirena i pokušava da sakrije lice rukama. Čuje se kako policajac o jenoj žalbi govori kako nije bitna i kaže joj da pomakne ruke s lica. Video je kasnije procurio u lokalne medije.
‘Pokušao sam je odvesti u školu’
Nusrat Jahan Rafi je porijeklom iz malog grada, iz konzervativne porodice, i išla je u vjersku školu. Za djevojku njenog položaja, prijavljivanje seksualnog uznemiravanja može imati posljedice. Žrtve se često suočavaju sa osudom svojih zajednica, uznemiravanjem, lično i putem interneta, a u nekim slučajevima i nasilnim napadima. Nusrat je iskusila sve to.
27. marta, nakon što je otišla u policiju, direktora su uhapsili. Stvari su od tada za Nusrat postale samo gore. Grupa ljudi okupila se na ulicama tražeći njegovo oslobađanje. Protest su organizovala dva studenta, a navodno su na protetsima prisustvovali lokalni političari. Ljudi su počeli kriviti Nusrat. Njena porodica kaže da su tada postali zabrinuti za njenu sigurnost.
Ipak, 6. aprila, 11 dana nakon navodnog seksualnog napada, Nusrat je otišla u svoju školu kako bi prisustvovala polaganju završnih ispita.
“Pokušao sam da odvedem sestru u školu i pokušao da uđem u prostorije, ali su me zaustavili i nisu mi dozvolili da uđem“, rekao je njen brat Mahmudul Hasan Noman.
“Da nisam bio zaustavljen, tako nešto ne bi se dogodilo mojoj sestri”, rekao je.
Prema izjavi koji je Nusrat dala, jedna studentkinja odvela ju je na krov škole, rekavši da je jedan od njenih prijatelja pretučen. Kada je Nusrat stigla do krova četiri ili pet ljudi, noseći burke, opkolilo ju je i navodno vršeći pritisak na nju da povuče tužbu protiv direktora. Kada je odbila, zapalili su je.
Šef istražnog biroa za policiju Banaj Kumar Majumder izjavio je da su ubice željele “da sve izgleda kao samoubistvo”. Njihov plan je propao kada je Nusrat spašena nakon što su oni pobegli sa mjesta zločina. Nusrat je uspjela dati izjavu prije nego što je preminula.
“Jedan od ubica je rukama držala njenu glavu prema dole, tako da kerozin nije bio sipan na to mjesto i zato joj glava nije spaljena”, rekao je Majumder za BBC Bengali.
Ali kada je Nusrat odvedena u lokalnu bolnicu, ljekari su ustanovili opekotine na 80% njenog tijela. U nemogućnosti da liječe ovu vrstu povrede, poslali su je u bolnicu u Daki.
U kolima hitne pomoći, bojeći se da možda neće preživjeti, snimila je izjavu na mobilnom telefonu svog brata.
“Učitelj me je dirao, borit ću se s ovim zločinom do posljednjeg daha”, čuje se kako ona govori.
Također je identifikovala neke od svojih napadača kao studente u medresi.
Vijesti o Nusratinom stanju dominirala je bangladeškim medijima. 10. aprila je umrla. Hiljade ljudi došlo je na njenu sahranu u Feniju.
Policija je od tada uhapsila 15 osoba, od kojih je sedam navodno umiješano u ubistvo. Među uhapšenima su i dva studenta muškog pola koji su organizovali protest u znak podrške ravnatelju. Sam direktor ostaje u pritvoru. Policajac koji je snimio žalbu Nusratinog seksualnog uznemiravanja uklonjen je sa svog položaja i prebačen u drugo odeljenje.
Premijerka Sheikh Hasina susrela se sa Nusratinom porodicom u Dhaki i obećala da će svaka osoba uključena u ubistvo biti dovedena pred lice pravde. “Nijedan od krivaca neće biti pošteđen”, rekla je ona.
Nusratina smrt izazvala je proteste, a hiljade su iskoristili društvene medije kako bi izrazili svoju ljutnju zbog njenog slučaja i tretmana žrtava seksualnog napada u Bangladešu.
“Mnoge djevojčice ne protestuju iz straha nakon takvih incidenata. Burke, čak i haljine od željeza ne mogu zaustaviti silovatelje”, rekao je Anowar Sheikh na Facebook stranici BBC-ja.
“Želio sam kćer cijeli život, ali sada se bojim. Rođenje kćeri u ovoj zemlji znači život straha i brige”, napisao je Lopa Hossain na svom Facebook postu.
Prema navodima grupe za ženska prava u Bangladešu Mahili Parishad, u Bangladešu je 2018. godine bilo 940 slučajeva silovanja. Ali istraživači kažu da je stvarni broj vjerovatno mnogo veći.
“Kada žena pokuša da dobije pravdu za seksualno uznemiravanje, ona se ponovo mora suočiti sa velikim brojem uznemiravanja. Slučaj o(p)staje godinama, u društvu ih se posrmaljuje, manjka spremnosti policije da pravilno istraži te optužbe”, rekla je Salma Ali advokat za ljudska prava i bivša direktorica Udruženja žena advokata.
“To dovodi do toga da žrtva odustane od traženja pravde. Na kraju krajeva, kriminalci se ne kažnjavaju i ponovo čine isti zločin. Drugi se ne boje da učine isto, jer oni rijetko bivaju kažnjeni.”
Sada se ljudi pitaju: Zašto je Nusratin slučaj privukao pažnju tek nakon što je napadnuta? I da li će njen slučaj promijeniti način na koji ljudi gledaju na seksualno uznemiravanje u Bangladešu?
U 2009. godini, Vrhovni sud zemlje donio je naredbu o uspostavljanju stanica za seksualno uznemiravanje u svim obrazovnim institucijama u kojima učenici mogu podnijeti svoje pritužbe, ali vrlo malo škola je preuzelo inicijativu. Aktivisti sada traže da se naredba primijeni i zakonski zaštiti kako bi se zaštitili studenti.
“Ovaj incident nas je uzdrmao, ali kao što smo vidjeli u prošlosti, takvi incidenti se s vremenom zaboravljaju. Ne mislim da će doći do velike promjene nakon ovoga. Moramo vidjeti da li će pravda biti dostignuta”, kaže profesorica Kaberi Gayen sa Univerziteta u Daki.
“Promjene moraju doći, kako psihološki, tako i pri implementaciji vladavine prava. Svijest o seksualnom uznemiravanju treba podići još u djetinjstvu, u školama”, rekla je ona.
„Oni moraju da nauče šta je ispravno i pogrešno kada je u pitanju seksualno uznemiravanje.“
federalna.ba/visoko.ba
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.