Numanović za Rezime sedmice: Čović se suočava s interesom američkog predsjednika

Sead Numanović, dugogodišnji novinar i urednik portala politicki.ba, za Rezime sedmice je govorio o Murphyjevom sazivanju sastanka za južnu plinsku interkonekciju i tome šta budući Washinton očekuje od regiona, objasnio je zašto se ne treba ni osvrtati na reakcije iz Banje Luka i Beograda na posjetu Albina Kurtija, podsjetio da smo ugostili smo Billa Clintona, dvojicu papa, lidere evropskih država – a da za samit trebamo tender, otkrio je ko mu je najgori u vlasti, ko je šef – Vlada, Parlament ili neko treći, šta misli o tome hoće li novinari dobiti status službenih lica, može li se prijetnja ubistvom Avdi Avdiću opravdati propustom.

Strani ambasador je morao sazvati domaće zastupnike da bi im objasnio koja je važnost imati alternativu u energetskom snabdijevanju. Predsjedavajući Zastupničkog doma je nakon toga kazao – načelno pristajem, ali mi odluku trebamo donijeti u stranačkim centralama.

„Najzanimljivija stvar je što je ta južna plinska interkonekcija nešto na čemu je Donald Trump u prvom mandatu jako insistirao. U to vrijeme je tadašnja hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović bila u Bijeloj kući i razgovarala sa Trumpom o tome i nakon toga je jedan od rezultata desetine američkih tankera u Krku, u Jadranskom moru, istovaraju taj plin. Trump je ponovo predsjednik. Kada je naš region u pitanju, on to nije zaboravio jer je biznismen. Ovaj sastanak sa Murphyjem je najava šta budući Washinton očekuje od regiona. Hrvatska tu fino koristi priliku. Čini mi se da je tu sada Dragan Čović u neugodnoj situaciji nakon dugo vremena jer se suočava sa američkim interesom, interesom američkog predsjednika“.

Ništa nije zaraznije od optimizma Dragana Čovića, koji je rekao da se nada da će u Vladi Federacije jednoglasno biti postignut konsenzus o ovom pitanju i da će tu zakon biti i donesen, a ne u Parlamentu.

„Južna plinska interkonekcija neminovnost. Prije ili kasnije. Što prije, to bolje. Manje će nas koštati. Zakon o južnoj plinskoj interkonekciji je usvojen jednoglasno prije tri godine u u Zastupničkom domu. Glasao je i HDZ. A onda se Dragan Čović predomislio – shvatio je da je to nova zlatna koka za njega. To je drugi put da se neki istaknuti političar u BiH predomisli. Prvo se predomislio Milorad Dodik, sada se predomislio Čović – shvatio je da Dodiku to predomišljanje prolazi“.

Ranije su iz Trojke najavili da bi HDZ-u BiH mogli izaći u susret u pogledu restrukturiranja BH gasa. Zašto tu stati? Zašto ne uvesti i klubove naroda u BH gas?

„Zašto BH gas ne dati Čoviću? Na kraju krajeva, on to i hoće. Ako gledamo modus operandi Trojke, oni su izvršavali sve ono što im je Čović naredio. Što ne bi i ovo? Što ih briga? Svakako su tu na vlasti. Oni to i rade jer se nadaju da će ih Čović sačuvati na vlasti i naredne četiri godine, bez obzira na ishod izbora“.

Teorija HDZ-a je da plaše se da će im Bošnjaci u zapadnoj Hercegovini blokirati plin koji dolazi iz Hrvatske.

„Ljudi shvataju politiku kao hajdučiju. To je instinktivna reakcija lopova – nisam ja ukrao, on je. To je ponašanje koje se može razumjeti. Ne može se opravdati i ne može funkcionirati, ali je takvo“.

Zašto se ne treba ni osvrtati na reakcije iz Banje Luka i Beograda na posjetu Albina Kurtija?

„Sve što su oni rekli, uključujući i izjavu ministra vanjskih poslova Srbije, da više neće brinuti o teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine – mi to gledamo već godinama. To što su poručili i što danima prije toga poručuju iz Beograda i iz Banje Luke je davno viđena stvar – ona se može sažeti u to da bi najsretniji bili da nas nema, da su 1992. do 1995. godine završili posao kako su željeli – brutalnim etničkim čišćenjem, da nema bošnjačkog uha na ovoj teritoriji. Ali su rezultat te politike štrajkovi i demonstracije, sve više ljudi koji su nezadovoljni u Srbiji, ljudi vide da tu nema budućnosti, oduše im djeca masovno. A Banja Luka je u mraku, Sarajevo nije. Od silne halabuke, priče o veličini, snazi, moći i pravu – i da su ti ljudi stalno u pravu, jedni su došli do mase ljudi na ulicama, a drugi su došli do mraka“.

Kako smo dočekali Kurtija?

„Kako i treba. Čovjek je premijer države. Ta država je nezavisna. I po presudi Međunarodnog suda pravde od prije nekih 20 godina. Pravno i formalno, sve je čisto. Apsurdna je situacija – bosanski Srbi su veći katolici od pape pa ne dopuštaju ni ono što Srbija radi kada je Kosovo u pitanju. A to je politika koja na kraju dovede do mraka u Banjoj Luci“.

Samit u Neumu – šta bi se dogodilo da je trenutna vlast opozicija, a da je srušen tender jer je posao dobila firma državnog ministra koja ne ispunjava uslove?

„To smo svi vidjeli. Šta bi se desilo da su neki drugi akteri na vlasti i da su uradili ovakvu stvar. Ali nikad se nije desilo. Postoji tu mnogo pitanja. Mi imamo u institucijama BiH službe – čemu tender pored tolikih uposlenika, koji su maheri protokola, koji znaju stvari. Je li mi ne znamo napraviti samit? A ugostili smo Billa Clintona, dvojicu papa, lidere evropskih država… Imali smo čak i kongres jedne stranke iz inostranstva ovdje. Očigledno je da je neko želio uzeti još 270.000 maraka onako“.

Vlast ima problem – neformalan odnos prema odgovornosti, obećanjima i greškama. Da li bismo imali dovoljno novinarskih ekipa da ispratimo ta obraćanja opozicije i kako bismo procijenili da li ići na press Naše stranke, SDP-a ili NiP-a da se ovo kojim slučajem dogodilo dok su oni opozicija. Danas tek sporadične reakcije, niko nije kriv, sve je slučajnost, okrenimo se poslu, razgovarajmo onome o čemu se možemo dogovoriti.

„Nemam osjećaj da su ljudi nezainteresirano propratili šta se dešavalo, ljude jako zanima. Ovo je nešto što je neviđeno. Ovakvu bruku Bosna i Hercegovina nije imala, blamaža bez presedana. Clinton, pape, niz evropskih državnika. Bio je i Lavrov ovdje. Tada ga Džaferović i Komšić nisu htjeli primiti. A ovog puta je naš ministar vanjskih poslova uredno sjedio na sjednici OSCE-a gdje je on držao govor, za razliku od većine diplomata i ministara vanjskih poslova Zapada. Vrijeme je takvo da je danas svako novinar. A Trojka bi prije četiri godine, da se ovo desilo, brujala. Svi bismo brujali. Za četiri godine Trojka ne može brujati. Ona je propustila sve svoje šanse. Meni je postalo fascinantno kako je Trojka uspjela da protiv sebe okrene toliki broj fanova u tako kratkom vremenu“.

Kako to da ljudi u opoziciji sve vide, sve znaju, imaju rješenje za svaki problem, a nakon što postanu vlast – tu prestaje sva priča?

„Naša stranka je jako fina opozicija. I katastrofalna vlast. Sve što su govorili, pogazili su. Da ne kažemo da su slagali. Ono što su nam govorili kao opozicija su bili laži. O ljudima uvijek morate suditi na osnovu djela. Naša stranka mi je na početku bila najveće razočarenje. Sad ne znam ko mi je gori. Najgori su mi ovi iz SDP-a – oni više ne kriju, njima je vlast plijen. Ovi iz NiP-a su presvučena SDA. U najgorem izdanju. Kadrovska politika je suština svake politike. Pošto je ovo mahala država, mi znamo ko je u okruženju lidera stranaka – čak smo i dobro prošli kakva su ta okruženja“.

Svakoj vlasti je imanentno – da kroz neko vrijeme čak i od dobronamjernih kritika i ljudi naprave botove drugih političkih stranaka i tako ih okvalificiraju. Mogu li se danas kritikovati potezi vlasti, a da neko ne kaže – vi podržavate drugu stranu?

„To je rezultat onoga što su sami neki od lidera Trojke intenzivno radili. Tu je prednjačio Elmedin Konaković – on je maltretirao ljude u gluho doba noći, a prijatelji su mu. Meni su se žalile kolege. Kaže, znam šta si pisala na Viberu sinoć u 11 sati – a to stiže večeras oko 11.30. Kaže – ja sam ratovala sa SDA, brutalno smo se tukli, ali nikad ovakvo nešto nisam doživjela. To je ono što je Trojka. SDA je napravila silne budalaštine u toku svojih perioda vlasti, ali Trojka je dokazala da nije teško biti gori, nažalost. Govorili su – mi nećemo raditi kao ovi. A čim su došli na vlast, rekli su – šta hoćete, i ovi su to isto radili“.

Prošao je još jedan rok, četvrti decembar – čini se da to nikoga previše ne zanima

„Mi smo navikli da rokovi koje postavi Evropska unija nisu čvrsti i da oni to pomjere. Priznajem da sam iznenađen insistiranjem Evropske unije na nekim od principa na osnovu kojih se može napraviti dogovor o reformama, reforme početi provoditi, a zajedno sa njima krenuti taj novac. Bosna i Hercegovina ima nešto malo više od milijardu eura, napravljen je iznos da se zaokruži na dvije milijarde maraka – oko 40 posto su grantovi, a 60 ili 70 posto su vrlo povoljni krediti. Da biste došli do tih dvije milijarde, morate provoditi reforme. Jedan od temeljnih zahtjeva, od kojih mene jako iznenađuje da Brisel ne odustaje od toga, jeste popunjavanje Ustavnog suda i poštivanje presuda Ustavnog suda. To se direktno odnosi na Dodika i njegovu vlast koja poništila odluke Ustavnog suda i iskijučila Ustavni sud iz vlasti entiteta RS. Brisel ne popušta. I to je nešto što još stoji – i vjerujem da će ostati do kraja. Ali je to preduslov da mi počnemo dobijati novac iz Brisela“.

Priča o Reformskoj agendi i četiri premijera osvijetljena iz svih uglova – kome je ona trebala?

„Trojka je bila najglasnija u tvrdnjama da je SDA zaustavila evropski put Bosne i Hercegovine. To njima treba da bi pokušali popraviti sve gori položaj koji imaju među biračima. Ali to nije prošlo. Jer što hrvatski blok insistira na tome da kantoni moraju odlučivati o evropskom putu Bosni i Hercegovini. To njihov mehanizam uticaja, kažu oni. A ja ne znam šta drugi ljudi koji su predstavnici hrvatskog naroda rade u drugim institucijama ako sve spada na kantone. Oni hoće da kažu da su oni nesposobni, da su oni neki mamlazi – a da su kantonalni premijeri neki wunderkindi“.

Narednog mjeseca je godišnjica najbrže formiranog Vijeća ministara, najbrže usvojenog budžeta, novih pregovarača koji ne traže ništa za svoje supruge, proevropskih čovića i dodika i politike kompromisa – šta je pošlo po zlu?

„Ako neku stvar nakrivo nasadite, ona se ne može ispraviti, to se mora urušiti. Laž je da je to najbrže formirano Vijeće ministara. Konaković je višedecenijski političar SDA. Oni znaju kako su se formirale vlasti. Ako stvari temeljite na laži, to se ne može izdobriti. Plus što su učinci te vlasti katastrofa. Kaže njemački filozof Leibnitz da je od najvećeg zla ima još veće – mi ga živimo“.

Šta se događa na relaciji Vlade i Parlamenta Federacije?

„Opet je sve stalo jer je šef Čović rekao da se sačeka. On najbolje zna zašto. Kao i oni koji su ga, kao i uvijek do sada, poslušali. Treći put je ovo u vrlo kratkom roku da se sjednica federalnog parlamenta otkaže. Ljudi se pozovu, dođu, plate im se dnevnice, svi troškovi se podmire. To nije mala cifra. I onda stigne katil ferman iz Vlade. Vlada je zaboravila da je njoj Parlament nadređen. Zastupnici zasad nemaju problem s tim. Ali je očigledno da se unutar Trojke stvari osipaju. Zastupnici razmišljaju – njima treba još jedan mandat. Mnogi poslije ugodne zastupničke funkcije nemaju gdje. To je kao brod koji tone. A Trojka jeste brod koji tone“.

Zastupnici su svedeni na tastere za glasanje, sve češće ih i zovu ruke – na imenima.

„Do njih je. To nisu ni malodobni, a maloumni ljudi. Oni moraju razmišljati o posljedicama toga što rade ili ne rade“.

Policijske agencije u BiH obaviještene su da je pripremano ubistvo novinara Avde Avdića – jesu li adekvatne reakcije?

„Sistem sigurnosti u BiH nije u ovom slučaju zakazao jer je imao dovoljno vremena da ne zakaže. Prijetnja je vrlo ozbiljno. Stigla je od Europola, preko institucija, policijskih agencija država s kojima smo bliski. Policijske agencije u BiH su dobro reagirale, imale su i one svoje informacije, stvar je na vrijeme spriječena i uhapšen je čovjek koji je prijetio. Taj je čovjek uspio u međuvremenu da ubije dvojicu ljudi koji su vrlo bitni u nekim sudskim postupcima. Avdić je prozvao Džermina Pašića, tužioca Tužilaštva Bosne i Hercegovine, da je krivac, da je propustio da uradio svoj dio posla. A čovjek je suviše je iskusan da mu propust ne može biti izgovor – ne znam šta je, ali propust sigurno nije“.

Najkorektniju reakciju imala je Naša stranka – zatražili su da novinari imaju status službenih lica i obećali da će istrajavati da ta inicijativa bude realizirana.

„Svemu treba suditi na osnovu djela, ne na osnovu priče. Naša stranka se profilirala kao stranka koja umije napisati interesantno saopćenje, ali ga ne umije realizirati. Rano je, ipak da sačekamo. Ali najdirektnije – ništa od toga nema“.

Visoko.ba/federalna.ba