Nobelovac Orhan Pamuk za Klix.ba: Sarajevo je najunikatnije mjesto u Evropi

Orhan Pamuk, turski nobelovac i možda najznačajnije ime na savremenoj književnoj sceni, u razgovoru za portal Klix.ba govori o karakteristikama svoje književnosti, romanu “Snijeg”, ali iznosi i svoje viđenje trenutne političke situacije u Turskoj te komentira jučer okončane ponovne izbore u Istanbulu.
Naime, Orhan Pamuk u Sarajevo dolazi kako bi prisustvovao premijeri predstave “Snijeg”, koja je rađena po njegovom istoimenom romanu čije je prvo izdanje objavljeno 2002. godine. Predstava će biti odigrana u Narodnom pozorištu Sarajevo, a reditelj teatarske adaptacije ovog remek-djela je Dino Mustafić.

Ovaj turski autor će četiri godine od promocije navedenog romana dobiti i Nobelovu nagradu za književnost, a na samom početku naše konverzacije govori kako je oduševljen Sarajevom i kako mu je drago što je po drugi put u glavnom gradu BiH.

“Svi mi znamo dosta stvari o Sarajevu prvenstveno kroz udžbenike u školama. Mi svi znamo da su Osmanlije vladale ovim prostorima i dosta toga sam i sam proučavao tokom srednjoškolskog obrazovanja. Poslije toga, Turci znaju za Sarajevo, a tako i ja, kroz atentat na Franza Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju. Zatim po hororu 90-ih godina i strašnom genocidu. Mogu reći da je Sarajevo u Evropi najunikatnije mjesto. Ja kada sam prvi put bio u Sarajevu još uvijek je vladala ratna atmosfera, ali sada je situacija nešto drugačija, svježija”, govori na početku Orhan Pamuk o Sarajevu.

Djela ovog velikog turskog umjetnika prodata su u više od 20 miliona primjeraka širom svijeta i prevedena su na preko 60 svjetskih jezika. Ovi podaci svrstavaju Orhana Pamuka u red najznačajnijih pisaca svih vremena, a on kaže kako ne postoji tajna njegovog uspjeha.

“To ne možete planirati. Ja jednostavno volim pisati i pazim kako pišem, a nisam ni lijen. Ne postoji tajna za ovu vrstu uspjeha. Ja sam želio živjeti život usamljenog umjetnika, slikara. Međutim, ja sam sa slikanja ubrzo prešao na pisanje i sretan sam zbog te promjene. S obzirom na to da sam odrastao u dobrostojećoj porodici koja me je podržavala, mogu reći da sam počastvovan što pišem cijeli život. Ja u svoja djela unosim dašak svog života i uvijek sam tako radio”, pojašnjava Pamuk.

On kaže kako se pojavio na književnoj sceni u Turskoj kada je među piscima vladao veliki rivalitet. Međutim, zbog podrške roditelja i pojedinih kolega kaže kako je dobio krila i kako se osjećao slobodnim da svoje misli i osjećanja prenese na papir.

“Ja mislim da nijedan pisac ne počinje pisati misleći na nagrade. Mi pišemo knjige uglavnom za svoje prijatelje, naše čitaoce. Komercijalni uspjeh, popularnost i nagrade dolaze tek kasnije. Tako je bilo i sa ‘Snijegom’. Ja pišem ono što želim da pišem. ‘Snijeg’ je kompleksno djelo koje se sastoji iz više slojeva i sadrži vrlo kompleksnu poruku koju nije moguće objasniti u nekoliko rečenica. Potrebno je razgovarati o ovom romanu kako bi se došlo do nekih zaključaka. No, ako bih morao reći šta je jedna od glavnih ideja ovog djela, onda bih rekao da sam pokušao predstaviti kako se evropejci, zapadnjaci, sekularisti snalaze u konzervativnoj sredini u kojoj se koristi islam u političke svrhe. Ja moram istaći i to da ja nisam u ‘Snijegu’ pokušao dati objašnjenja, već sam i sam istraživao, testirao i razvijao ideju koju sam imao”, kaže ovaj turski nobelovac.

On ističe i to da iako je “Snijeg” jedna od njegovih najpopularnijih knjiga širom svijeta, takva situacija nije u Turskoj. Ovaj roman nije poželjan ni sekularistima, a ni klerikalistima zbog svoje snažne poruke.

“Moj roman ‘Snijeg’ ne vole sekularisti iz tog razloga što se ja postavljam u kožu islamskih fundamentalista i što pokušavam da ih shvatim. Kada se postavite u tuđu kožu, u tuđe tijelo, počinjete tu osobu i shvaćati, ali drugi to ne žele prihvatiti. S druge strane, brojni klerikalisti kritiziraju moj roman zbog likova koji i nisu baš u skladu s tradicionalnim shvaćanjem. Međutim, i to je primitivni oblik kriticizma”, dodao je on.

Iako se na početku zarekao kako ne želi govoriti o politici, Orhan Pamuk je ipak na kraju kazao kako se raduje jučerašnjoj pobjedi Ekrema Imamoglua u Istanbulu te po ko zna koji put naglašava kako je vladajuća stranka u Turskoj, AK partija, uspostavila jedan represivni režim koji ugrožava ljudske slobode.

“Mogu slobodno reći da je Turska pod jednim velikim pritiskom, a i Istanbul je bio sve do jučer. U Turskoj, ma koliko god se to prikazivalo kao netačno, umjetnici nisu slobodni, novinari nisu slobodni. Erdogan je ustrojio državu na taj način da neistomišljenicima ne daje prostor da kažu svoje mišljenje, da iznesu svoje stvavove. No, lokalni izbori pokazuju kako se Turska polako vraća na stare staze slave. Konačno smo vratili Istanbul. Pobijedili smo u Istanbulu”, kroz smijeh nam priča ovaj književnik.

Ovaj veliki pisac nam govori kako ima vrlo visoko mišljenje i o bh. nobelovcu Ivi Andriću i to najviše zbog, kako navodi, nepretencioznog pisanja i savršenog prikazivanja odnosa između Srba i Bošnjaka, tj. ortodoksnih kršćana i muslimana. Također, govori kako jako voli čitati i Danila Kiša, a od savremenih autora posebno cijeni Dževada Karahasana.

“Orhan Pamuk se svako jutro budi rano, doručkuje, pripremi sebi čaj i onda razmišlja o čemu će taj dan pisati. Samo nekoliko minuta nakon buđenja ja sam za svojim radnim stolom, ja radim sve vrijeme. Ja sam sreo mnoge pisce koji se žale i koji govore kako im je teško kreativno stvarati. Ja se mogu pohvaliti da takav slučaj nije sa mnom. Ja sam jedan vrlo sretan pisac i preporučio bih svakome da piše”, zaključuje kroz smijeh skromni, ali veliki Orhan Pamuk.