Njegoš Đukić za SportskiPuls: Zaigrati za reprezentaciju BiH bi bilo ostvarenje mojih snova

Dvadesettrogodišnji Njegoš Đukić, danas je igrač sarajevske Bosne. Podjednako je uspješan na pozicijama lijevog i srednjeg beka, a samo u proteklom dijelu sezone je igrajući na 13 utakmica postigao čak 101 gol. U rukomet se zaljubio kao jedanaestogodišnjak i od tog dana je ovaj sport sastavni dio njegovog života. Smatra da se sve postiže radom, trudom i upornošću. Karijeru je započeo u Lokomotivi, igrao za Rudar, a u tuzlanskoj Slobodi napravio jedan od većih iskoraka u karijeri igrajući i evropske utakmice.

Upečatljivu sezonu je Njegoš Đukić proveo igrajući u Španiji, a sada ponovo sa sarajevskom Bosnom trasira put uspjeha.

U intervjuu za SportskiPuls, Đukić se prisjeća svojih početaka i teškog puta koji ga je radom i zalaganjem vodio kroz rukometni život, govori o rezultatima koje je postizao, ali i klubovima za koje igrao u Srbiji, BiH i inozemstvu. Otkriva i da mu je neostvarena želja zaigrati za rukometnu reprezentaciju BiH.

SportskiPuls: U julu prošle godine ste potpisali za sarajevsku Bosnu. Šta se promijenilo od tada do danas?

Đukić: Baš tako. Ugovor sa Bosnom sam potpisao u julu prošle godine. Što se tiče promjene od tog perioda do danas, smatram da su nas mnoge ekipe shvatile ozbiljnije i da se možemo ozbiljnije uhvatiti u koštac sa njima u ovom rangu takmičenja, odnosno da se možemo takmičiti sa svima i igrati podjednako sa svakom ekipom. To je ta neka promjena do danas.

SportskiPuls: Na 13 utakmica u jesenjem dijelu sezone postigli ste čak 101 gol, što je za pohvaliti. Koji je Vaš komentar?

Đukić: Mnogo sam ponosan na podatak da sam postigao taj broj golova. Naravno, još više sam ponosan, budući da su ti golovi mojoj ekipi pomogli da dođemo do zacrtanog cilja. Međutim, ja to ostavljam iza sebe i u drugom dijelu sezone nastavljam, kao da se to nije ni desilo. Ja sam igrač koji ide iz utakmice u utakmicu, a tako isto idem i iz sezone u sezonu, odnosno iz polusezone u polusezonu.

SportskiPuls: Kakva su očekivanja od drugog dijela sezone?

Đukić: Pa, očekivanja su da i u drugom dijelu sezone dam sve od sebe i odigram na istom ako ne i boljem nivou kao u polusezoni i da moja ekipa ostvari pozitivan rezultat u svakoj utakmici, odnosno da ostvarimo zacrtani cilj i ostanemo u najvišem rangu takmičenja u Bosni i Hercegovini i sljedeće godine.

SportskiPuls: Vratimo se na početke karijere koji se vežu za Lokomotivu iz Brčkog. Po čemu se sjećate tog perioda?

Đukić: Što se tiče uspomena koje me vežu za Brčko, pa počeo sam tu karijeru i tu sam napravio prve rukometne korake, tako da samim tim imam najveći broj uspomena. Imali smo jako dobru generaciju, 2000. godište i mlađi gdje smo bili juniorski prvaci Bosne i Hercegovine. Tu je bio veliki broj dobrih igrača od kojih neki i dalje dobro igraju rukomet a neki su prekinuli karijere. Po mom mišljenju tu je bilo zaista mnogo igrača koji bi se i danas mogli baviti rukometom i živjeti od toga. Kao juniorski prvaci igrali smo i veliki broj turnira u Francuskoj, Mađarskoj, Italiji gdje smo isto tako nizali pozitivne rezultate. Također, ta generacija je ušla u Premijer ligu Bosne i Hercegovine iz Lige Republike Srpske. Zaista smo bili lijepa lijepa ekipa i nadam se nekad u budućnosti, za nekih 10 do 15 godina da ćemo to ponoviti, da se spojimo i igramo zajedno. Smatram da bi imali šta pokazati.

SportskiPuls: Rukometni put bas dalje vodi u Rudar iz Srbije. Kakve Vas uspomene vežu za taj period?

Đukić: Poslije Brčkog dolazi ponuda iz Rudara iz Srbije. Taj klub me već kontaktirao dok sam išao u srednju školu. Tačnije završio sam četvrti razred srednje škole kada sam napravio prvi transfer. Tu su ostvareni i prvi kontakti. Ja sam bio mlada gneracija igrača i neki igrači sa kojima sa bio u kontaktu su mi preporučili da odem tamo. Budući da sam bio mlađi igrač kojem je trebao klub gdje bi imao veću minutažu, i da imam dobrog trenera koji će raditi sa mnom, taj klub je bio idealan za ono što mi je tada trebalo i odlučio sam se da odem. Tamo sam sa ekipom izborio play off nakon 10 ili 12 godina nisam u potpunosti siguran. Igrali smo dobru sezonu a ja sam imao zapaženu minutažu. Davao sam golove, igrao sam i odbranu i stvarno sam imao jako dobru sezonu. Neka lijepa sjećanja me također vežu za taj period, budući da sam tamo stekao prijatelje sa kojima sam i danas u kontaktu. Mislim da ćemo ostati prijatelji do kraja života, ali nažalost oni sada nisu u zavidnoj poziciji, budući da to mjesto živi za rukomet i stvarno preporučujem mladim igračima da odu tamo, jer imaju šta naučiti. Tamo su stariji iskusniji igrači, dobar trener koji ih može naučiti da igraju rukomet. Nadam se da će se u budućnosti njihova pozicija promijeniti i da će opet jedan stabilan klub u Super ligi kao što i zaslužuju.

SportskiPuls: Iz Rudara dolazite u RK Sloboda iz Tuzle, gdje ostajete dvije godine i pravite veći iskorak u karijeri. Tu ste igrali između ostalog i evropske utakmice i bili na samom vrhu tabele?

Đukić: Kada pričamo o Slobodi mogu slobodno reći da je to bio moj iskorak u karijeri, s obzirom da sam tu igrao dvije godine Evropu i bio vice šampion sa tom ekipom. Dvije godine smo igrali final four Kupa u okviru kojeg smo jednu godinu igrali finale a druge godine nismo. Imali smo jako zavidne rezultate i za RK Sloboda mene vežu sva pozitivna sjećanja. RK Sloboda je jedan ozbiljan klub u svakom segment. Tu sam bio ispoštovan u svakom pogledu i nije mi ništa nedostajalo te dvije godine. Također, ne mogu a da ne spomenem trenera Sinišu Markotu, koji je bio tu godinu i par mjeseci. Kod njega sam i najbolje igrao u Slobodi. Kao klub i dalje su ozbiljni i uvijek pucaju na vrh i uvijek su na zavidnom nivou, ali sve je to s razlogom. U Slobodi je svaki trening ozbiljan i svi uslovi su ozbiljni. Kao što sam rekao za Rudar, bilo koji igrač da me pita za Slobodu, ja bih mu preporučio da ide tamo, jer će dobiti sve ozbiljne uslove za rad i napredak. Također će imati ozbiljne i kvalitetne trenere, kao što je bio Siniša Markota i kao što je sada Mirko Mikić. Želim im svu sreću u ovoj sezoni, jer znam da žele biti na vrhu. Imaju mladu ekipu i mislim da će ostvariti svoje ciljeve.

SportskiPuls: Iz Slobode odlazite u Španiju gdje ste igrali za tamošnji klub HV Eivissa Ibiza. Kakva iskustva ste stekli tamo?

Đukić: Baš tako, došla je Španija, ali iznenada. Ja sam bio u kontaktu sa jednim drugim klubom koji uopšte nije iz Španije. A sve vezano za Španiju se bukvalno završilo za tri dana. Bila je to bolja ponuda u odnosu na druge klubove sa kojima sam pregovarao. I kada sam čuo Ibiza, nisam mogao da propustim da godinu dana ne živim tamo, jer stvarno je to mjesto fantastično za život. Jako je popularno i mnogo lijepo. Što se tiče života, nemam zamjerki. Također, ono što me privuklo je i liga, koja je jako ozbiljna, a mnogo ljudi to ne zna. Samim tim je ozbiljna da je jedan Juri Knorr igrao tu ligu prije Bundeslige. Također, braća Cikuša, jedan koji danas igra u prvom timu Barcelone i drugi, koji igra danas u Francuskoj su sa mnom igrali tu istu ligu prošle godine. Tako da ta liga ima mnogo kvalitetnih igrača i tamo sam zaista mnogo naučio što se tiče rukometa. Moj pogled na rukomet se nakon igranja tamo totalno promijenio, budući da sam usvojio neke tehničko-taktičke dijelove igre, koje ovdje nisam primjenjivao ranije. Oni jako mnogo vremena posvećuju tehničko – taktičkom dijelu, trude se da te nauče i vode računa o najsitnijim detaljima. Vežu me lijepe uspomene, stekao sam prijatelje za čitav život i mogu otići na Ibizu skoro uvijek i imam se kome obratiti. Kvalitetna sezona zasigurno je provedena i tamo i mogu reći, bez lažne skromnosti, jedan od najpametnijih poteza u karijeri.

SportskiPuls: Kažu da posvećenost, rad i trud u sportu daju izuzetne rezultate. Očito da je tako i u Vašem slučaju. No, šta je bilo presudno da se počnete baviti rukometom?

Đukić: Ja stvarno istinski i iz srca vjerujem u to, da se u životu ništa ne može napraviti bez rada, truda i posvećenosti. Pogotovo u sportu. Vjerujem da je u sportu na kraju presudan rad, jer sve drugo se može nadoknaditi, ali ukoliko nemate radnu etiku, to je nenadoknadivo, po mom mišljenju. Ako to nemate kad-tad dođe do toga da vas prestigne druga ekipa ili osoba koja ima tu radnu etiku a vi nemate. Mislim da je to najbitniji segment u sportu i smatram da bilo ko, ko se bavi rukometom, košarkom, fudbalom ili bilo kojim drugim sportom, da ako ima radnu etiku napravit će visoke i velike rezultate. Meni lično je rad donio sve i dalje mi donosi sve. Ne planiram da stanem što se toga tiče, planiram sve dići na viši nivo. Rukometom sam se počeo baviti sasvim slučajno i nije bilo nikakvih preporuka. Gledao sam rukomet na televiziji, mislim da sam imao 11 godina. Na prvu sam se zaljubio u taj sport. Od tada, ta ljubav traje i ne prestaje.

SportskiPuls: Razgovarajući i slušajući detaljno Vaše odgovore, ne mogu a da na kraju ne pitam, očekujete li možda da zaigrate i za reprezentaciju Bosne i Hercegovine? Nije li to neostvarena želja?

Đukić: Iskreno, iščekujem taj poziv i volio bih to zaslužiti. To mi je jedan od ciljeva koji nisam ostvario u karijeri. Osim želje, to bi bilo i ostvarenje mojih snova. Zaigrati za reprezentaciju i obući reprezentativni dres.

sportskipuls.ba