Nermina Vehabović-Rudež: Ovisnost o videoigricama nadmašila ovisnost o kocki



Razgovarao/la: Adin Šabić – Interwiev.ba

Videoigrice su jedan od neizbježnih načina dječije zabave. Zanimljive su djeci jer ih uvode u imaginarani svijet, gdje skoro ne postoje stvari koje se ne mogu postići, dok u realnom životu to nije slučaj. Stoga djeca u većini situacija pribjegavaju igranju videoigrica jer teže ka identifikaciji savršenih likova, koji su predmet njihovih razgovora i koji su tako snažni, hrabri i uvijek pobjednici. Iako videoigrice prenose i neke dobre poruke, kao što su dobrota, hrabrost i istrajnost, procjenjuje se da oko 89 posto videoigara ima nasilne sadržaje, koje djeca češće biraju, dok samo 5,6 posto djece igra igrice edukativnog sadržaja. Prekomjerno igranje videoigrica vodi do ovisnosti, koja se jako teško liječi. Psihologinja Nermina Vehabović-Rudež govorila je za Interview.ba o efektima videoigrica na djecu, ovoj vrsti ovisnosti, prevenciji, kao i metodama za upotrebu videoigrica.

ZNAKOVI OVISNOSTI O VIDEOIGRICAMA! „Simptomi koji bi mogli ukazivati na ovisnost o videoigricama su teško odvajanje od kompjutera, dekoncentracija, izbjegavanje socijalnih kontakata itd. Ono što mogu reći iz iskustva je da roditelji sve više dovode djecu u Centar za Mentalno Zdravlje radi smetnji izazvanih videoigricama, a koje se manifestuju kroz strahove, gubitak koncentracije, agresivnost, nizak prag tolerancije na frustraciju, agresivno ponašanje, simptomi depresivnosti, teško ili nikako praćenje školskih obaveza, pospanost itd“.

INTERVIEW.BA: Kakve efekte imaju videoigrice na djecu?

VEHABOVIĆ-RUDEŽ: Videoigrice mogu biti edukativne i mogu utjecati na poboljšanje koncentracije, učenje engleskog jezika, uvezivanje s ljudima iz različitih krajeva svijeta, dobru koordinaciju oka i ruke ako se koriste vodeći računa o starosti djeteta i sadržaju. Međutim, svaka nasilna videoigrica, kao i ona koja ima zastrašujuće likove i čudovišta vrlo negativno može utjecati na psihički razvoj djeteta, kao i svako igranje videoigrica duže od pola sata do sat vremena za djecu do 12 godina u toku sedmice. Zbog toga je roditelj ili staratelj ključna osoba u kontroli sadržaja i vremena koje dijete koristi za videoigrice. Igranje videoigrica više pola sata dnevno može imati velike i štetne posljedice za dječiji mozak. Opasnost je za neurološki razvoj mozga, ali i za vid, pojavu gojaznosti zbog manjka fizičkog kretanja, asocijalno ponašanje, gubitak koncentracije, gubitak volje itd.

INTERVIEW.BA: Prekomjerna upotreba videoigrica vodi do ovisnosti. Kakva je situacija kada je u pitanju BiH i kako liječiti ovaj vid ovisnosti?

VEHABOVIĆ-RUDEŽ: Nažalost ne postoje statistike za BIH, ali prema podacima iz svijeta, ovisnost o videoigricama je nadmašila ovisnost o kocki koja je nekad bila vodeća. Teško je liječiti bilo kakvu ovisnost. Trebali bi raditi sve da do ovakve vrste ovisnosti ne dođe, a kao što sam već ranije rekla za to su zaduženi odrasli koji se nalaze oko djeteta. Važno je znati da je igra osnova, posebno u ranom djetinjstvu, za psihofizički razvoj.
Igra djeteta s drugom djecom pomaže razvoju saradnje, socijalizacije, kreativnosti, učenju o životu, sebi i drugima.
Ako ovo oduzmemo djeci, imat ćemo problem sa različitim, složenim poteškoćama kod djece i omladine. Zbog toga su odrasli dužni da djecu potiču da se igraju s edukativnim igračkama u skladu s uzrastom i da se igraju s drugom djecom. Ako dođe do ovisnosti onda se ona liječi kroz psihoterapijski tretman djeteta, ali i roditelja.

INTERVIEW.BA: Kada roditelji mogu prepoznati da njihovo dijete postaje ovisno o igricama?

VEHABOVIĆ-RUDEŽ: Svako drugačije ponašanje djeteta u odnosu na ono što je do tada bilo rutina je simptom da se nešto dešava s djetetom. Da bi se ustanovilo o čemu se radi treba konsultovati stručnjake. Simptomi koji bi mogli ukazivati na ovisnost o videoigricama su teško odvajanje od kompjutera, dekoncentracija, izbjegavanje socijalnih kontakata itd. Ono što mogu reći iz iskustva je da roditelji sve više dovode djecu u Centar za Mentalno Zdravlje radi smetnji izazvanih videoigricama, a koje se manifestuju kroz strahove, gubitak koncentracije, agresivnost, nizak prag tolerancije na frustraciju, agresivno ponašanje, simptomi depresivnosti, teško ili nikako praćenje školskih obaveza, pospanost itd.

INTERVIEW.BA: Kojim metodama redukovati upotrebu videoigrica?

VEHABOVIĆ-RUDEŽ: Roditeljskim metodama se redukuje upotreba igrica. To je odgoj koji je usmjeren na jasan i topao odnos roditelja i djeteta, koji nije popuštajući, ali ni autoritaran. Takav roditelj će znati jasno postaviti granice djetetu u vezi s onim šta je dozvoljeno, a šta nije. Nije potrebno ukinuti videoigrice, ali se treba znati koliko i kad se koriste, a to se može čak dogovoriti s djetetom, dajući djetetu mogućnost da učestvuje u određivanju koliko će koristiti videoigrice. Vrlo bitno može biti približavanje roditelja djetetu preko zajedničkog igranja videoigrice, tako roditelj može imati kontrolu sadržaja videoigrica i provesti vrijeme s djetetom u zabavi, pa će efekat biti višestruko pozitivan.