Nermina Vehabović Rudež: Od Visokog se pravi lažna slika napretka!

Donosimo vam intervju sa psihologom i općinskom vijećnicom Nerminom Vehabović Rudež, koja odgovara na aktuelna pitanja vezana za situaciju i život stanovnika općine Visoko

 

Autor: Ajša Hindija – visoko.co.ba

 

Iz dana u dan svjedoci smo sve većih promjena, koje ne odgovaraju običnom čovjeku, nego samo onima koji su na vlasti. Kao psiholog, šta Vi možete reći na trenutnu situaciju u Visokom?

-Iz ugla psihologa, a ujedno i čovjeka, i vijećnice u općinskom vijeću, reći ću da je situacija u Visokom dosta složena iz kojeg god ugla pogledam. Nažalost, situacija i ne može biti dobra s obzirom na veliki broj ljudi koji nemaju posao ili su ga izgubili zato što su visočki giganti propali, i ti isti ljudi sada nemaju riješenu ekonomsku situaciju, niti su za penzije, niti za rada jer ih niko ne gleda kao poželjnu radnu snagu. Ti ljudi imaju psihološke smetnje zbog neizvjesnosti u kojoj žive. Također,mnogo građana radi u privatnim firmama koje ne vode računa o kvaliteti radnog okruženja i prava radnika,te su izloženi mobingu.Mobing imate i u javnim preduzećima.

Šta biste Vi, sa te neke ljekarske strane, mogli reći o uticaju navedenih problema na naše sugrađane?


-Drugi razlog za poteškoće psihičke prirode je to što one proizilaze iz političke situacije u Visokom.U našem gradu nema stranaka druga dva naroda te nemamo takvu vrstu borbe,ali imamo jasnu podjelu stanovnika na one koji su uz aktuelnu načelnicu i one koje nisu uz nju. Ta podjela ide dotle da su ljudi u sukobima i unutar porodice i radnog mjesta i on se stalno produbljuje. Ono što nije dobro nije podjela već razdor koji se namjerno pravi i zbog kojeg oni koji ne podržavaju lokalnu vlast se tretiraju kao da “ne postoje” bez obzira kakvi su ljudi i profesionalci ili dobijaju otkaze,smjenju se itd. Sve to utiče na mentalno zdravlje i govori da je situacija veoma složena, a onda kao rezultat imate različite mentalne poteškoće,razna fizička i kancerogena oboljenja ,povećanje nasilja,delinkvencije i ovisnosti.

Kako bi po Vama trebala izgledati prava demokratska situacija?


-Prava demokratska situacija bi bila da mi ne moramo da se slažemo sa nadležnima, da imamo iste ideale i slično, ali cilj bi nam svima trebao biti zajednički – a to je napredak ove općne, pa zatim i države. Egoizam je veliki problem jer se u njemu pogubimo, stavljamo sebe na prvo mjesto i lični napredak nam je jedini. U Visokom je zavladao egoistični trend gdje se svako bori samo za sebe a to se direktno reflektuje na međuljudske odnose. Imate ljude koji neće dati podršku drugome iz straha da se na njega ne bi izvršio neki nepovoljan uticaj. Ono što je kod nas dominantno je to da se od Visokog pravi lažna idealna slika boljitka, napretka koja nema veze sa stvarnom situacijom. U psihologiji ima slična pojava, gdje recimo imate izuzetno lijepo našminkanu ženu, ali sa pokvarenim zubima. Ona koristi šminku da prekrije realnu sliku svog zdravlja, koje je najvažnije. E tako vam je generalno u Visokom, gdje imate uređenje Visokog, neke inovacije, a s druge strane u suštini važni momenti nisu riješeni.

Kakva je ustvari realna situacija u Visokom, koje su glavne razlike između onoga što jeste i onoga što se predstavlja?


-Svaki pomak treba verifikovati i podržati, ali također potrebno je i podržati ljude koji su na individualnom planu jaki i pouzdani, svjesni da neke stvari nisu uradili kako bi trebalo ali se trude da to poprave i pritom ne ubjeđuju i ne obmanjuju okolinu da su nepogriješivi. Znači, tu se vidi razlika između lažne slike, gdje pojedinci čak i nisu svjesni da prave greške, te prezentuju samo priču da je sve idealno. Pitam se, kada je sve tako idealno, da li to znači da nemamo ništa više raditi i unapređivati?

Koje probleme biste, kao psiholog, Vi izdvojili kao najbitnije za rješenje i olakšanje života stanovnika naše općine?


-Ne znam koliko su ljudi upoznati, ali općina Visoko ne podržava smještaj žena u sigurnu kuću, a ja ću vam reći da imam dosta žena koje dođu u situaciju da moraju napustiti kuću gdje žive s nasilnikom. Visoko, zajedno sa nekim drugim općinama ZDK, ima potpisan sporazum unazad nekoliko godina s vladinom sigurnom kućom “Medika”, i u slučaju da dođe do problema u porodici, preko Centra za socijalni rad ta osoba se može smjestiti u sigurnu kuću. Mi taj resurs nemamo jer to nije označeno kao nešto što je veoma važno. Sutra da se desi ubistvo unutar porodice, općina bi bila odgovorna, a ja bih se potrudila da se o tome priča kao što se trudim da se priča o nasilju. Sigurna kuća je jedan resurs koji je prijeko potreban, i za zlostavljane žene neophodno je omogućiti potrebnu pomoć i smještaj u jednu takvu kuću.

Da li Visoko ima dobar razvoj u osnovnim sferama?


-Visoko u tim nekim bazičnim segmentima nema razvoja, evo npr. imate situaciju Doma zdravlja gdje rade kompetentne i odgovorne osobe, ljekari, medicinsko osobe, ja lično sam zaposlenik Doma zdravlja. To su ljudi koji se brinu o fizičkom i mentalnom zdravlju osoba, ali su nezadovoljni situacijom Doma zdravlja, koji se drži u nekoj vještačkoj krizi, prouzrokovanoj od strane nadleznih, koja nikoga ne zanima i zapravo se svako bavi samim sobom. To opet povezujem sa egoizmom i pričom ” neka je meni dobro, za ostale me nije briga jer ako se budem petljao, mogao bih ja dobiti neku kaznu”.

Kako komentarišete ovisnost, pucnjave i kriminal koji su naša uobičajena pojava?


-Visoko ima veliki broj ovisnika, ja to znam jer ih poznajem i liječim, i vjerujte da oni znaju sve šta, ko, kad, kako i gdje dila. Posao sa narkoticima je drugi po važnosti, kao posao sa oružjem. Zna se da ti poslovi nikada neće biti ukinuti zato što su političke strukture, ne samo kod nas nego i na širem nivou, uključene u to. I zapravo se radi na smanjenju ovisnika i zaustavljanju prodaje droge, koliko je to moguće. Kod nas je situacija veoma slična, pa imamo osobe na vrlo visokim pozicijama koji se bave dilanjem droge ili je koriste, i njima nije u cilju da se uhvate oni koji prodaju, a čak i kada dođe do toga, padaju sitni dileri, koji drogu prodaju za 5-10 KM, a oni koji dilaju za mnogo veće sume novca, nikad neće biti uhapšeni.

Šta biste Vi ponudili kao rješenje za smanjenje ovog problema?


-Policija i vlasti tu moraju pomoći i nadam se da će to biti uskoro, osim ako ne saznamo i ne vidimo da je čak i policija uključena u posao sa drogom, što nije rijetkost. Imate policijske službeike koji su uključeni u direktan rad sa drogom. Nadam se da će naša policija na tome raditi kvalitetno, ali ću vam reći da pojava droge u jednom gradu govori o kvaliteti življenja tog grada. Uzrok ovolikog problema je nebriga o stanovnicima i njihovom psihičkom zdravlju. Mi imamo mnoge klijente i razne bolesti, postoje i Centri za ovisnike. U ZDK postoji lista narkomana, metadonskih korisnika, ali s obzirom da su to verifikovani narkomani, to znači da su to ljudi koji žele da se liječe, to je pozitivno. S druge strane, imamo one za koje ne znamo da se drogiraju, oni se više ne mogu ni prepoznati na ulici. Oni mogu biti pravnici, ekonomci, biznismeni i sl., tu nema velike dileme i podjele gdje biste vi, po izgledu, mogli odrediti ko je ovisnik ili ne, bilo gdje u svijetu. A sve ovo vam govori o jednoj veoma složenoj situaciji u Visokom.

Šta biste još izdvojili kao bitan nedostatak i problem?


-Broj razvoda je u porastu, naravno općina na to ne može direktno uticati, ali recimo može se stvoriti predbračno i bračno savjetovalište, Davno, prije nego što sam bila u vijeću, bila je inicijativa osnivanja istog. Ja iz profesionalnog iskustva stalno pričam o važnosti takvih edukacionih savjetovališta gdje će ljudi, možda, prepoznati da njihov partner nije pravi i neće se vjenčavati, a kasnije ulaziti u probleme i razvod. Kada sumiramo sve, mi imamo mnogo razloga da ne budemo zadovoljni iako ćete vidjeti neke ljude koji žele da predstave Visoko idealnim mjestom.

S obzirom na sve, može li se Visoko zaista nazivati ”idealnim” ili je to još jedan od političkih apsurda?


-Moram reći da sam po prirodi osoba koja voli pomake i sve što se radi u zajednici smatram pomakom i vrijednim onog ko je bilo šta napravio, ali ću vam isto tako reći da je ovdje odabrano ko može da radi pomake, a ko ne. Pa tako neka vijećnička pitanja i inicijative, koje postavlja recimo Naša stranka i ja kao vijećnik, nikada neće proći na vijeću. To nije iz razloga što su to glupa i besmislena pitanja i prijedlozi, jer ipak nešto što ja radim ne bih nazvala takvim jer je moj rad prepoznat širom BiH, ali i u regiji. Međutim, u vijeću nije dozvoljeno da se glasa za takve prijedloge jer ja pripadam nekoj drugoj opciji, i to se pokazalo u ovih godinu dana mog mandata. Mjesto u kom živimo mora biti za svakoga, a ne samo za odabrane. Ovdje, ljudi, postoje pojedinci sa fantastičnim idejama, a njihova jedina pogreška može biti što nisu članovi određene opcije, nezavisnih, itd. Stvara se slika jednog ”brenda nezavisnih” koji su obrazovani i idu naprijed. Dajte, molim vas! Ja obrazovanje koje se dešava u poznim godinama smatram dobrim samo onda kada ljudi to rade samo zato što smatraju da im je važno za posao kojim se bave, ali nikako ne mogu smatrati obrazovanom osobom onu koja je preko noći završila fakultet, dobila diplomu kako bi izgledalo kao da je neka elita. U Visokom je za mene elita samo onaj koji stvara i radi u kontinuitetu, onaj koji je nešto napravio, ali prije svega neko ko se brine i o sebi i o drugima!