Nermin Šečo: 25.maj – dan kada se mladost rađa i dan kada je mladost ugašena

Nekada je 25. maj bio jedan od najznačajnijih datuma u bivšoj Jugoslaviji. Taj datum se slavio kao Titov rođendan i Dan mladosti, a povodom toga svakog 25. maja na tadašnjem stadionu JNA predavala se štafeta doživotnom predsjedniku  Jugoslavije. Po pravilu, štafetu Mladosti Titu su, uz prigodnu čestitku sa željama za dug život i dobro zdravlje, uručivali su je najzaslužniji omladinci širom Jugoslavije. Štafeta mladosti je bila simbol ljubavi i odanosti  liku i djelu predsjednika SFRJ.

Međutim, na ovaj današnji dan, 25. maja 1995. godine u 20:55 sati granata koju su ispalile srpske vojne snage s Ozrena na tuzlanski korzo, prekinula je mlade živote 71. osobe, a preko 200 ranila. 25. maj u Tuzli je Dan ubijene mladosti. Ugašeni su mladi životi Tuzlaka. Djeca, djevojke, mladići ostali su zauvijek zaljubljeni, zaigrani i zbunjeni, kako i sam Balašević napisa u jednoj svojoj knjizi. Najmlađi među stradalima je bio i trogodišnji Sandro Kalesić. Njegova fotografija na kojoj je veseo i danas stoji u blizini tuzlanske Kapije.

Od socijalizma do kapitalizma

Danas mladi, odrasli u demokratiji, smatraju da bi imali šta naučiti i primjeniti o vrijednostima koji su njegovani u socijalizmu.

U tom sistemu postojale su radne akcije, a u tim radnim akcijama za socijalističku omladinu rađale su se mnoge ljubavi, prave ljubavi, stvarala su se prijateljstva između onih koji su dolazili iz različitih dijelov zemlje, koja su njegovana tokom cijelog života. To je nešto što je stvaralo zajednički duh. Pravo povjerenje među ljudima. Neke stvari jesu gurane pod tepih, ali moramo da priznamo da su to vrijednosti na kojima je počivalo to društvo i koje su bile promovisane, da su to bile  apsolutne vrijednosti za 20. i 21. vijek.

Svi su naglašavali da je rad centralna ljudska vrijednost. Svi su uživali u tom radu i od rada su,zatim, kretale sve vrjednosti, kao što je solidarnost i međusobno pomaganje, za koje mislim da danas nedostaje. Danas su svi fokusirani na sebe, te na svoj lični razvoj i uspjeh, nego na kolektiv. Naravno, neki su ukazivali na loše strane socijaizma, kao što je pojava crvene buržoazije, inflacije, sistem par-nepar vožnja itd. Zatim, da su prednost pri dobijanju stana imali partijski sekretari i ljudi iz opštine. Šta su ti ljudi radili, npr: razvedu se, pa dobije suprug stan, pa ona dobije stan, pa onda njihova djeca, koja navodno žive u šupi, pa i oni dobiju stan. Šest društvenih stanova dobiju. Ti ljudi koji su bili zaduženi da čuvaju socijalizam, su jednostavno svojom pohlepom i svojim odnosom urušili socijalizam.

Neki su tvrdili da problema u pronalasku posla nije bilo. Ko je završio fakultet-odmah ga je čekao posao, gdje god je on to želio. Nije se zaposlio samo onaj ko nije htio raditi.

Sada u demokratiji vladaju druga pravila, sada vladaju ljudi a ne pravo, politika je iznad prava, a društvo u kojem živimo je konzumerisitičko.

Trenutno živimo tranzicijsko vrijeme koje je markirano nepotizmom, pljačkom, otimanjem, nepravdom, nezadovoljstvo boraca u BiH načinom na koji ih tretira država. Borci moraju imati prava  kao partizani za vrijeme Josipa Broza Tita. Kada to bude tako, to će biti jedan od pokazatelja da u našoj  zemlji postoji dobra vlast, zatim, da ima dobrih ljudi na vlasti ali da pravo i pravda funkcionišu.

Danas je čovjek apsolutno obezvrijeđen samom činjenicom da nije nikome koristan, ponekad ni članovima svoje obitelji. U vrijeme socijalizma je bilo bitno da je svaki član zajednice društveno koristan i da doprinosi na način koji on  to može.

Stanje omladine u našem društvu je katastrofalno, većina njih svoje vrijeme provodi u  kafićima, a divno bi bilo da omladina uči radi znanja, da čitaju, da im cilj u životu bude da imaju stav i mišljenje, a da kupiti skup mobitel i kupiti bijesno auto nije životni cilj nego sredstvo, koji će pisati kolumne, knjige a ne komentare na facebooku i drugim socijalnim mrežama.

Zatim, naš obrazovni koncept uči omladinu kako se konkretno peca riba, ali im ne govori kako doći ili gdje ribu mogu pronaći, kako doći do tog mjesta,kako dobiti dozvolu za pecanje i koja im je oprema potrebna? Naš obrazovni sistem ne uključuje krucijalne aspekte koji bi pomogli da osoba bude uspješna u svom poslovnom životu. Nedostaju neki potencijalni predmeti poput kako se piše dobra biografija ili životopis, kako se traži posao, kako se ponaša na razgovoru za posao, koji su načini za traženje posla, kako pokrenuti samostalni posao itd.

Ovakav pristup kakav danas imamo je takav da producira ogromne količine kvalifikovanog radnog kadra koji čeka jednostavno ,,čeka na posao“ ili čeka da mu  država pokuca na vrata ili neko drugi da mu pronađe posao, jer sami nisu naučeni kako se to radi ili kako se pokreće samostalan posao.

Navodim primjer da će zapadno društvo učiniti sve da vam pomogne kako bi ste stali na svoje noge, a kod nas da vas uništi ako ste bilo kojim slučajem uspješni. Tako da zapadni fakulteti traže način da vas se primi na daljnje studije, tj.da se pronađe način kojim ispunjavate uslove,a naše studentske službe traže razlog da vas odbiju, i svi prijemni ispiti kod nas  nemaju za cilj ustanovljavanje vašeg kvantuma znanja, nego im je svrha eliminacije. Zatim, poreske uprave zapadnih zemalja gledaju kako da vas informišu o mogućnostima  povrata poreza a ne kako da vam natovare inspekciju.

U BiH, ljudi ne vole one koji nisu uspješni, a mrze one koji su uspješni i koji su se izdigli na jednu stepenicu više od  njih. Jednostavno, ljudi u BiH kada vide čovjeka koji gura kamen uz brdo, oni će početi navijati za taj kamen.

Da bi promijenili društvo, moramo individualno, a zatim i kolektivno mijenjati stav. Dakle, treba se fokusirati na to kako da omogućimo, a ne kako da onemogućimo. Ne može se od stajaće vode očekivati talas promjena. Ljudi su ti koji se moraju probuditi!