Nejra Latić Hulusić: Ja sam čovjek, nisam digitron

Jedna sam od onih bića što nešto ugledaju pa ne mogu kao normalan insan to primiti k znanju nego ja to sve nešto pregledam, zagledam, okrećem, njušim, pa onda pojedem pa pljunem pa opet…

247

Studiram sve što vidim kao moj mačak novu hranu. Po sedmicu mi mozak zapne na nečemu, a neke pojave evo mota preko trideset godina. To su moji vječni problemi sa viškom pitanja, a manjkom inteligencije da ih procesuira brzo…

Ne znajući ovaj moj problem, jedna snažna i važna žena mi je u sanduče na Instagramu ostavila video koji mi je tako zaglavio mozak cijelu ovu sedmicu. Video pokazuje scenu sa nogometne utakmice između dva ženska kluba.

Igračice su u klasičnim dresovima, a jedna od njih igra sa maramom na glavi koja joj spade u dvoboju sa protivničkom timom. Cure iz protivničkog tima se u momentu, bez kalkulacija okupljaju oko nje, prave živi zid prema publici i kamerama dok njihova suparnica na popravi maramu i sakrije kosu. Kakav prizor! Jedan od onih prizora koje čovjek može doživjeti samo među ženama koje igraju fudbal.

(Mrzitelje svijeta i sebe samih već vidim kako pale švercanu cigaretu iz kese, vješaju je na ćošak usne i puštaju prste kao zmije po tastaturi iz koje pršte otrovni komentari o ženama u fudbalu od “ko bi koju gdje vodio da je nauči ženstvenosti” do ” mišljenje uleme o igranju lopte u pokrivenih žena kao vodič u džehenem”…

Ne trzajte se džaba mučenici, to za što vama treba tri života da sročite u pristojnu uvredu, ja toga mogu izmisliti u tri minute da vam se zapovraća, prosto zato što sam obučena profesionalno za pisanje. Džaba će vam dogoriti cigareta, a ni meni ni ovim ženama sa videa ni iz džepa ni u džep vaša virtualna iživljavanja.)

Ovaj video kao da je smišljen da u jednom kadru pokaže šta je ljudskost, odnosno «čojstvo». To «čojstvo», nekada se koristilo da se opiše osoba koja je  istovremeno uspješna, mudra, hrabra i prije svega te osobine koristi u zalaganju za druge ljude i u svrhe najviših moralnih ciljeva.  Danas se «čojstvo» kaže emocionalna inteligencija.

Prema nekim podjelama postoji bar šest vrsta inteligencije, a jedna od njih je emocionalna. Ona se definiše kao svjesnost o samome sebi i mogućnost kontroliranja reakcija u odnosu na iskustva, a najprije kao mogućnost percepcije emocije druge osobe- jer kada istinski razumijemo emociju čovjeka sa kojim komuniciramo, lakše nam je shvatiti njegovo ponašanje i predvidjeti budućnost tog odnosa.

Ove fudbalerke su tipični primjer izrazito visoke emocionalne inteligencije jer su prije svega, shvatile emotivno stanje svoje protivnice, drugo odreagovale su kontrolisano na emocije koje su doživjele u tom trenutku one i protivnica, a treće i najvažnije bile su svjesne same sebe, odnosno odlučile da su im «čojstvo» i «obraz» važnije od uspješnog driblinga.

Pored emocionalne inteligencije postoji i socijalna inteligencija. Zapravo, podjela ima puno, psiholozi se ozbiljno time bave u nadi da će otkriti ljudski kod, ali u ovim jednostavnijim podjelama za nas laike, socijalna i emocionalna inteligencija su različite.

Da su prema ovim budalastim kvalifikacijama ove žene bile socijalno, odnosno društveno, inteligentnije procijenile bi da je njihova protivnica emotivno potresena i iskoristile taj trenutak spadanja marame u svoju korist, otele bi joj loptu i nastavile za loptom. Ali, kao što ove igračice nisu pitale društvo hoće li biti fudbalerke, nego svoje srce, tako su za srcem umjesto za loptom potrčale da zaštite svoju protivnicu od neugodnosti.

Nauka kaže da se niska razina socijalne inteligencije se manifestuje kao loša komunikacija sa drugima, te nemogućnost utjecaja na druge. Ljudi sa nisko razvijenom socijalnom inteligencijom utiču na druge ljude tako da ih čine frustriranima, omalovaženima i ljutima.

Sa druge strane, osobe sa visoko razvijenom socijalnom inteligencijom sa lakoćom komuniciraju sa drugima i čine da se oni osjećaju poštovanima, prihvaćenima i sposobnijima. Znači, suprotno našem kafanskom razumijevanju socijalne inteligencije u kojem je socijalno inteligentan samo onaj koji je dovoljno emocionalno zaostao da može gaziti preko mrtvih do svog cilja. Moja mudra, nešto starija kolegica mi je to pojasnila jedan dan – «Nekada se to zvalo hinja, sada se kaže da je socijalno inteligentan».

Falio mi je ovaj video u životu, kao posljednja slagalica o mom stavu prema svijetu. Ako je uhinjiti se način da se dođe do nekog blentavog cilja, onda sam socijalno ometena u razvoju. Nisam rođena tako nego sam odlučila da to tako bude i pomalo zato što mi je jezik malo duži nego što treba biti, vrat mi ne može klimati glavom kad nekome odgovara jer glava mi glava nikada nije bila na vratu nego u oblacima.

Ne možeš se roditi socijalno glup. To su izmišljotine koje pravdaju razne zlikovce i hinje. Ne možeš biti genetska hinja.  Hinja odlučiš da budeš. Hinja nije osobina, hinja je zanimanje. Lakše je voditi firmu u Bosni pratiti sve doprinose poreze i parafiskalne namete nego biti hinja i pratiti svoje laži muljati znati sa čijom stolicom piješ kafu. Ima ljudi piju kafe sa stolicama na kojima sjede direktori.

Ove fudbalerke su mogle istrčati ovaj neki nebitni napad, ali su odlučile da je «čojstvo» trajniji rezultat. Ne isplati se biti hinja i to je jedna i jedina kalkulacija koju sam proračunala u životu, a one mi potvrdile. Moja računica kaže da u najbolju ruku mogu živjeti još ovoliko i mirno zaspati.

Svaku noć mogu staviti ruku pod, iskreno se nadam, čist obraz i moliti se da su mi oprostili oni koje sam povrijedila, a da ne znam.

Od onih koje sam otresla od sebe i pukla im ega od zemlju ne tražim oprost nikada.

Znaju da su me doveli do zida, a što je najvažnije, to znam ja. S

računala sam i da imam nekoliko ljudi koji ne mogu spavati jer su se pogrešno sračunali sa mojim ciframa pa sada čekaju da ih pomnožim sa nulom. Računam da je isplativije da ih tako mučim.

Rodila sam se sa srcem dlanu. Nosam ga tako «na izvolite» cijeli život i pred svima.  I neka ga tako. To nije sramota.

Sramota je ovaj trenutak u vječnosti koji smrtnici nazivaju životom provesti u konvencijama, uklapanju, procjenama, kalkulacijama… Budale, roboti će to raditi svakako bolje od nas za koju godinu. Jedino što nikada neće imati je emocija.

Neće osjetiti ljubav prema svijetu u kojoj samo ljudi mogu uživati. Voljeti sve sto baulja nam ispred očiju je privilegija ljudskosti. A, taj osjećaj se ne može kupiti. I to je je moja kalkulacija.

Zato, ne računajte na mene u tim svojim, u startu na prolaznost osuđenim kombinacijama.

Ja sam čovjek, ja nisam digitron.

lolamagazin.com/visoko.ba