Nedim Hurem: Lokalni ekonomski razvoj …

Lokalni ekonomski razvoj – podrška lokalne zajednice razvoju turizma, poljoprivrede i privrede

Piše: Nedim Hurem – Nosilac kandidatske liste A SDA Visoko za Gradsko vijeće Visoko

Lokalni ekonomski razvoj treba se i mora planirati i realizirati, prije svega s ciljem ugodnog život građana, što podrazumjeva podržavajuću i odgovarajuću društvenu i komunalnu infrastrukturu – jačanje ljudskog kapitala kroz podršku projektima koji će rezultirati većim znanjem, vještinama, inovativnošću, kreativnošću, boljom psihofizičkom kondicijom, socijalnom kohezijom i inkluzijom svih aktera društvene zajednice.

U svim političkim i ekonomskim planovima treba se zadovoljiti načelo održivosti, koje se zasniva na ideji da prirodni i ljudski sistemi moraju biti regenerativni (obnovljivi) i uravnoteženi da bi trajali. Načelo održivosti podrazumijeva integriranost najvažnijih ekonomskih, društvenih i okolišnih aspekata.

Teško se oteti dojmu da u ovom trentku te osnove nemam izbalansirane i da nam se lokalni razvoj više zasniva kao kolaterala opštih i globalnih trendova.
Popisom stanovništva iz 2013.g. utvrđeno je da 29 % stanovnika živi u gradskoj sredini, dok je ostalih 71 % nastanjeno u vangradskim sredinama Visokog.

Visoko po pokazateljima lokalne vlasti ima preko 2000 registriranih poduzetničkih projekata (firmi, obrta i bilo kog vida registriranog privređivanja), a teško se oteti dojmu da nam je zajednica uvjetovana nakolicinom firmi koje su igram slučaja u Visokom.

S druge strane imamo primjere opština Tešanj ili Živinica. Živinice u ovoj godini imaju suficit budžeta od 1,2 miliona KM kroz poduzetniče inveticijske projekte. Tešanj i u jeku pandemije otvara nove poduzetničke projekte i privredni je lider na državnom nivou.
Šta želim reči i primjetiti – Visoko ima dva velika nedostatk:
– nedostatk minimuma usaglašene strateške politike na nivou političkih aktera,
– nedostatk senzibiliteta prema vlastitoj “pameti”. Visoko ima za strahopoštovanje akademsku zajednicu, izuzetno sposobne i dokazane poduzetnike – pojedince skoro u svim sferama društvenog života, ali se iste ne vidi u političkom diskursu. Odnosno njihova se pamet i znanje ne doživljavju društvenim dobrom.

Lokalni ekonomski razvoj podređen je političkoj volji izravnih političkih aktera i to je ključni problem. Svi smo toga svjesni i svaka priča na tu temu imaće smisla kada o ekonomskim pitanjima budu odlučivali ljudi od struke a ne politike.

TURIZAM

Zbog bogatstva događaja koji su obilježili historiju Visokog (različitih naroda, kultura i tradicija koje su ostavile svoje pečate današnjem naslijeđu Visokog) stvorila se mješavina kultura po čemu je Visoko prepoznatljivo. Lokaliteti kulturno-historijskog i prirodnog naslježa koji se nalaze u granicama općine Visoko imaju državni značaj jer historijat ovdašnjih lokaliteta ujedno je hiljadugodišnja historija države Bosne i Hercegovine – da li smo i koliko iskoristi te potencijale, te koliko smo kapcitirali iste da se izvuče maksimum. Nisam siguran da jesmo u mjeri s kojom bi se mogli pohvaliti.
Navešću samo dva primjera:
– Povelja Kulina bana bi mogla, a trebalo je davno da jeste – biti osnova cjelodržavnog okupljanja svakog 29. augusta. Zbog političkih implikacija mi smo i od tog datuma napravili jedno veliko ništa. Mlad sam, ali sam čuo da su zeničani kovali pozlačene novčanice a tuzlaci digli spomenik kralju koji je krunisan u Visokm. A tu i stolovao. Mili u Arnatuovićima bi trebali biti stjecište svih onih kojima ova država bilo šta znači.

Drugi primjer je project doktora Semira Osmangića – projek Bosanskih piramida se razvija prije svega zahvaljujući entuzijaznu tog čovjeka. I danas imamo za posljedicu da se isti razvija kao samostalan project koji nije involviran niti u bilo koji drugi segment turističkih potencijala ovog grada.
Postavlja se pitanje – da li su mnogobrojni turisti koji obilaze ovaj projekt mogli biti planski upakovani u ponudu posjete i obilaska svih nacionalnih spomenika u Visokom, a njih je 8.
Svi znamo da doktor Semir Osmanagić nikada nije osporavao takvu mogućnost, a da ista nije realizovana svi smo svjesni, o razlozima je izlišno govoriti jer opet dolazimo da političkih aktera.

Poljoprivreda

Visokom spade u red onih sredina u kojima je mal procenat ne iskorištenog poljoprivrednog zamljišta i to je dobro. Podrška i poticaji sa svih nivoa vlasti donose određene pozitivne pomaka, ali se teško oteti dojmu da je većina projekata kampanjskog karaktera ili su vezani za političke mandate. Mali obrti, mala preduzeća nisu u mogućnosti da u kratkom roku postanu finansijski održivi jer se radi o niskoprofitnim poslovima.
Pandemije je to najilustrativnije pokazala.
S druge strane, moštranski poljuprivredni primjer je potvrda na početku rečenog – načela održivosti.
Ako bi smo izvukli sve pokazatelje koliko je budžetskih sredstava, a vrijedi spomenuti i međunarodne podrške  uloženo u projekte samozapošljavanja, a prije svega poljuprivredu došli bi smo do poražavjučih projakata.
Treba biti otvoren i pošten pa priznati da je dosta tih projekta upropašteno samo i jedino zato što su bili političko-populističkog karatera, bez prethodne analiize realnih osnova da isti zažive.

Razvoj poljuprivrede podrazumjeva daleko veće benefite svih nivoa vlasti ili značajnije poresko rasterečenje poljoprivrednih proizvođaća. U trenutnom društvenom ambijentu i poreskoj politici kakvu imamo iluzorno je govoriti o poljoprivredi kao samodrživoj i tržišnoj industrijskoj grani.
Naravno, ne treba potcjeniti činjenicu da projekti ove vrste kroz sistem samozapošljavanja osigurava solidnu egzistenciju svima koji se poljoprivredom bave.

PRIVREDA

Privredni ambijen u Visokm, moglo bi se s pravom reči da je kolateralna posljedica loše obaveljen privatizacije državne imovine – firmi.
Pandemija Korone virusa je pokazala sve manjkavosti i nedostatke takve ekonomije.
Visočka privreda je nekad bila 4 u ex Jugoslaviji, a danas su ispred nas mnoge opštine u Federaciji BiH.
Takvom stanju kumuje, između ostalog i manjkavost lokalne ekonomske politike.
Za stabilnost društvene zajednice sa ekonomskog aspekta, a po mišljenju struke nužna su srednja i velika preduzeća, kompanije koje zapošljavaju 300 i više radnika.
Obrt i mala preduzeća nemaju kapciteta da podnesu tržišne turbulencije ili krize.
Realno kazano, današnja visočka privreda se temelji na poduzetničkim projektima individualnog ili porodičnog karaktera, koji djelimično koriste društvenu podršku ali ne u kapcitetu koji zaslužuju, uz potrebu da se naglasi loša, bolje kaznao poreska politika BiH.

Zbog građana, a istine radi treba kazati da je naša društvena zajednica, a samim tim i politički život, bez namjere da pravdam političke aktere, opterečena preglomaznom birokratskom administracijom vlasti koje je produkt nametnutog dejtonskog sporazuma za BiH.

Visoko je dio BiH, a pokazatelji kažu da još uvjek nismo ni na nivou predratne proizvodnje od 30-tak posto, a kada bi postigli predratni novi proizvodnje opet se ne bi mogla izfinansirati ova i ovolika birokratska mašina koju čine mnogobrojni nivoi vlasti u BiH.

Koliko god su sumorni pokazatelji za kvalitetne i dugoročne promjene preduslov je kadrovsko kapcitiranje i minimum koncenzusa po pitanju interesa Visokog.

Nedim Hurem