Znaš, ispratili smo još jednu Novu godinu i još jedan Božić.
Za mene su oni zauvijek podsjetnici na još jednu godinu u kojoj bi ti bio stariji i još jedan Božić u kojem bi trebao da sjediš u vrhu stola a ja se ne sjećam da si ikada i sjedio. A sjedio si. Jer da nisi i da nisi postojao, ne bih danas sjedila ni ja.
Kad izgubiš nekoga koga voliš, izgubiš i dio sebe. Praznici više nikada nisu isti. Sreće više nikada nisu sreće i svaka tuga je stepenik dublje u ponoru duše. Otkad ti nisi tu, a čini se kao da je to oduvijek, ja nemam Božiće. Nemam nove godine. Nisam imala proslavu diplomskog. Nemam rođendane. Nisam nikada poželjela da se udam uz neku veliku proslavu, niti da rodim dijete.
Tvoja smrt me naučila lekciju o prolaznosti života.
O tome da možeš da se moliš uzalud.
O tome da možeš nekoga da stisneš u zagrljaj i da će on opet kao pijesak iscuriti.
Naučio si me kako nema vremena.
Naučio si me da se ne umire u dubokoj starosti.
Naučio si me da za smrt nikada ne možeš biti spreman. Ona se prišunja iznenada i nepozvana.
Naučio si me da se nesreće događaju i tebi. Meni. Nisu one rezervisane za neke tamo.
Naučio si me da se štitim sama, jer nije imao ko.
Naučio si me da sam tako sama i bez tebe, kao žensko, pa bez oca uvijek imala privilegiju na kritiku više. Govorili su kako hodam gola jer te nema da mi kažeš da se obučem. Kako imam dugačak jezik jer nemam autoritet.
Naučio si me kako da budem svoja a da budem tvoja.
Učila sam zbog tebe.
Svaki put kada sam zabrljala pekla me savjest najviše zbog tebe.
Smatrala sam kao da sam neki djelić tebe koji još uvijek živi, i da kao takva treba da sijam najsjajnije.
Kažu da je juče bio dan neke republike. Oni koji nikoga nisu izgubili mi kažu da bih trebala da joj se radujem zbog tebe. Kako bih mogla da se radujem nečemu zbog čega sam morala da izgubim tebe.
Naučio si me da mrzim ratove.
Naučio si me da oprostim čovjeku koji je pucao u tebe.
Koji je upucao mene. Moje rođendane. Moj spokoj. Moj zagrljaj. Moje djetinjstvo.
Naučio si me toliko toga iako već dvadeset četiri godine živim bez tebe. Učiš me svakog dana neku malu lekciju. Jer si tu. Ja te vidim. Ja te vidim u nekom mom pokretu. U onom crvenilu na obrazu.
Naučio si me kako se plače. I koliko tuge može preživjeti jedno živo biće.
Naučio si me da mi više niko ne može slomiti srce.
Da ljubav treba da te raduje. Da niko ne može da slomi slomljeno.
Naučio si me šta sve mogu.
Bio je Božić. I sjedili smo. I mogla sam negdje da te vidim kako se ljutiš kao i ja jer su se oni svađali za stolom. Znam da ne bi smjeli da si tu.
Bio je Božić i nedostajao si mi dvadeset peti put.
Jelena Despot
Foto: pixabay.com
Visoko.co.ba/lolamagazin.com
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.