“Naš život”: Gdje su izlazili Visočani prije 43 godine?

Prije 43 godine Visočani i nisu imali mnogo izbora kada je noćni život bio u pitanju. U oktobru 1981. godine bila su samo tri kafića, a prave diskoteke (kao uostalom i danas) Visoko nije imalo. Upravo o tome je pisao visočki doajen novinarstva Zoran Beatović u visočkim novinama “Naš život”, izdanje – oktobar 1981. godine. U nastavku vam donosimo kompletan tekst i nadamo se da ćete uživati.

“Kafići” – razonoda iz nužde

Nekad, ne baš davno, imali smo Dom kulture, Dom JNA, Studentski klub i još poneku manju društvenu prostoriju u kojoj su se skoro svakodnevno sastajali mladi, pa i oni stariji. Bilo je raznovrsnije zabave, to je nesumnjivo. A tek gostovanja eminentnih umjetnika, poznatih pozorišnih kuća, premijere najboljih filmskih ostvarenja… i da ne nabrajamo šta smo sve imali, a sad više ne.

Svi su se, manje-više, okrenuli sebi, svojoj porodici, svome automobilu, kući, vikendici. A šta je bilo sa omladinom? Da li smo o tome vodili računa? Kako se mladi zabavljaju? Nisu li prepušteni sami sebi, uticaju tuđih ideja i ideologija? Pogledajmo istini u oči – sada je najmasovniji vid zabave mladih odlazak i višesatni boravak u “kafićima”. Trenutno ih u Visokom ima tri, a uskoro će biti pet. I nijedan klub mladih, nijedan dom kulture, nijedan “disko-klub” (na solidnom nivou) i da dalje ne nabrajamo. Krenuli smo perom i kamerom po “kafićima” i evo šta su nam posjetioci odgovorili na pitanja: “Šta vas privlači u kafiće” i “Kakvu vrstu zabave želite”?.

– Ja u “Šesticu” dolazim od prvog dana, ovdje se iskuplja moja raja, dobra je muzika, a bolje zabave u Visokom i nemamo, kaže nam 27-godišnji autoprevoznik, poznatiji pod nadimkom “Sepi”. Dok nije bilo “Šestice” nismo ni znali šta je ova vrsta zabave, a kad je “kafić” probio led, to je postalo svakodnevno sastajalište mladih.

Tanja, studentkinja, takođe jedan od čestih posjetilaca “Šestice” – Ovdje je društvo mojih godina, redovno se sastajemo, slušamo muziku, a nekad skoknemo i do Kiseljaka. Voljela bih da imamo “disko”, jer svi volimo da plešemo, a sadašnji “diskać” je ispod nivoa. Omladina nema gdje i “kafić” nam je, na žalost, jedina razonoda, mada ne i prava. Učenica Ljubica bila je sličnog mišljenja: – Dosadno nam je. Kud ćemo ako ne u “kafić”. Navratim ovdje svaki dan, popijem sok, popričam malo sa rajom, slušam muziku i – kući. Eh, da imam dobar “disko” ili svoj Dom?

Dok se “Šestica” sve više punila posjetiocima, odlazimo u “Pandu”. Tamo govoto ista slika, ima i parova, ali i onih koji su prevalili 30. Sead, 22-godišnji trgovac ovdje je sa djevojkom i, kažu, stalni je gost: – Sve nam u Visokom nedostaje. Nema se gdje plesati, kulturnih priredaba je malo, a ni sport nam nije kvalitetan kao prije. I kud ćemo nego u “kafić”. Ovdje dođem gotovo svaki dan sa djevojkom, lijepo nam je, ali moram reći da se sa ovim ne možemo zadovoljit.

Sejo je oženjen, ima 32 godine i dvoje djece, ali je opet stalan gost: – Počesto sam ovdje, a i žena voli da idem ovamo, a ne u “šljunkaru”. Lijepo je brate, mirno, nema opijanja, lijepa svijeta čojk more vidjet’, pa ima i muzike. Šta ćeš, kad nema bolje u Visokom i ovo je dobro. Među grupom mladih koji ulaze u “Pandu” je i 19-godišnja učenica Senada koja nam u ime svoje grupice kaže: – Ovdje navratimo skoro svaki dan, ali volimo otići i u druge “kafiće”. Tu ima najviše naše mlade raje, dobra je muzika, proćaskamo 2-3 sata i kući. Malo ko od nas ide u “disko”, jer nije onakav kakav bismo željeli, a niko se i ne trudi da nam nešto bolje napravi.

Pred novootvorenim “kafićem” malo neobičnog naziva “MG”, gužva kao da se sve džaba daje. Pred vratima srećemo lijep mlad par. Kažu unutra je puno da ni šibica ne može da padne, pa napolju slušaju muziku i pričaju u malo većem miru, nego što bi bilo u “kafiću”.

– Voljeli bismo da smo sada na plesu, ali u “disku” su sve djeca, a ni nivo nije kakav treba da bude, kaže nam Mensur, 22-godišnji student, dok njegova djevojka, uređena po posljednjoj modi, samo cupka i pokazuje da bi i te kako voljela da pleše.

– Šta ćemo, nije se plesalo od mora, ali nemamo gdje, pa je onda “kafić” jedina razonoda. Ne znam što se oni u Hotelu ne sjete pa nam “bar” preurede u “disko”, vjerujem da bi to bio pun pogodak. “MG” je stvarno urađen ukusno i od prvoklasnog materijala. Sve je lijepo i skupo, a i novo, pa mladi najviše tamo hrle. Ima tu i dosta nepoznatih lica, pa da čujemo šta i oni kažu.

U jednoj veseloj grupici za stolom su i dva simpatična vojnika. – Nama je ovdje lijepo, fino se zabavljamo, društvo nas je primilo, muzika je dobra, ljudi su prijazni, djevojke lijepe i simpatične, šta nam više treba, kaže Tomislav iz Slavonske Požege. I što je najvažnije, svi nas primaju kao svoje.

Gordana, učenica iz Ilijaša: – Sve je ovo isto, ali je novo pa nas privlači. Navratim ovamo sa mladićem, ali ne ostajemo dugo, idemo malo i do Kaknja da vidimo šta tamo ima. Voljela bih da znam plesati, ali kako ću naučiti kad nemam gdje.

– Ih, ovo ti je nabas za nas, uskače u razgovor 27-godišnji mesar Adem iz Arnautovića. Dosad nismo imali nikakve razonode, pa naša omladina sada ovdje dolazi. Navratim i sa curom, a ovdje se svi nađemo. Pričamo, slušamo muziku, nema nikad belaja.

Ali, nisu tu samo mladi, ima i parova, istina manje, ali ima ih. Jedan od njih su Fahro, zvani “Zelo” sa suprugom Senom. Kažu, ovdje su često: – Malo smo u Moštru, malo u Visokom, a ovdje počesto. Sve je lijepo, ima dosta raje, poznatih lica, dobre muzike, malo je po strani, ma eto sve je pravo. Odemo nekad i u Hotel, a kad bi u “baru” bio “disko” bilo bi još bolje.

Eto, čuli smo šta kažu posjetioci “kafića” u ovoj blic-anketi. Ali, da čujemo šta kažu i vlasnici ovih “novokomponovanih” bifea: Rajko Rašević: – Ja se ne mogu požaliti na posjetioce u “Šestici”. U početku je bilo malo teže, ali sada svi znaju šta je “kafić” pa se znaju i pravila ponašanja. Samo, konkurencija je velika, a poreznici o tome, bar zasada, ne vode računa. Drugačijeg je mišljenja Sead Ihtijarević iz “Pande”: – Ne plašim se konkurencije. To će nas tjerati da mladima dajemo nove sadržaje. Ne plašim se da će isko propasti, treba raditi i stvarati nove oblike i načine kako da privučemo posjetioce.

Milutin-Mira Koprivica iz “kafića” “MG” kaže da je još rano da daje neke komentare, jer je lokal tek otvoren: – Za sada je posjeta veoma dobra, omladina zna šta je “kafić” i na ponašanje nemam nikakvih primjedbi. Ipak, još je rano davati neki sud o svemu, jer mi smo tek otvorili.

Učesnici u ovoj anketi su na neki način prozvali i Hotel “Visoko” i drugove “iz kulture”, pa smo na kraći razgovor pozvali direktora Hotela Mirzu Vranca i Slobodana Vasiljevića, sekretara Samoupravne interesne zajednice za kulturu i informisanje.

– Tačno je da omladina u Visokom nema nekog izbora, ali zna se da Hotel nije za tu namjenu ni izgrađen, niti se može tražiti da kod nas bude “sastajalište”, jer mi radimo, kao i drugi, na čistoj ekonomskoj računici kaže Vranac. Ideja da se “bar” preuredi u “disko” nije nova, ali za realizaciju ima i dosta poteškoća. Prije svega, moram da istaknem da “bar” i ovakav kakav je odlično radi, a za “disko” trebalo bi izvršiti određene popravke. Mi nemamo ni svoje uređaje, sve treba iznajmiti, pa onda mora da se zaposli i “disko-džokej” i niz drugih “sitnica” da bi mladi bili zadovoljni. Prema tome, mi smo zainteresovani da otvorimo moderan “disko-klub”, ali ne možemo sami da tražimo pomoć i od ostalih. – Omladina nema u Visokom odgovarajuću prostoriju, dodaje Vasiljević, pa nije čudo što su uglavnom u “kafićima”. Sada je najpogodnija sala u Zimči, a prema finansijskom planu za ovu godinu SIZ nije u mogućnosti da izdvoji bilo kakva sredstva. Bez vanrednih sredstava ne bismo mogli da intervenišemo.

Z. Beatović

Visoko.co.ba/Neven Krajišnik/Naš život