Nakon više od decenije: Najsavremeniji lokalni vodovod u B.Mahali, bunar u Dobrinjskom polju

Usljed problema sa vodosnabdijevanjem u datom naselju inicirano je rješavanje vodosnabdijevanja davne 2003. godine. Prvi korak je bio pronalaženje izvorišta koje može da zadovolji trenutne potrebe stanovništva i za planski period od 30 godina, zatim izrada projektne dokumentacije i početak gradnje. Na građevinsku dozvolu se čekalo šest godina!?

Vodovod  B. Mahala –  sažeta hronologija           

1. Izvor vode koji može zadovoljiti tražene zahtjeve, urađeni u Dobrinskom polju, finansijer Općina.

Urađeni su  probno- eksploatacioni bunari u saradnji sa Zemljoradničkom zadrugom da već zasijane površine se ne unište nego da se  sve zasijane kulture poberu, a onda da se završi izgradnja bunara (da bude što manje štete na poljoprivrednim usjevima, a da se mogu uraditi kvalitetno vodozahvatni objekti sa primjenom novih tehnologija i stručnog znanja a rezultat će biti dugotrajna eksploatacija).

Nakon urađenih bunara radi se projektna dokumentacija u kojoj se primjenjuju metode koje su već primjenjive u tadašnjoj JKP “Visočica” a to su:

• unificiranje tehničkih rješenja
• unificiranje opreme, standardizacija
• izgradnja vodovoda za najmanje 30 godina uz izradu rješenja za zaštitu izvorišta i konkretnog rješenja za plansko održavanje.

Jedno slično rješenje vodovoda urađeno kao podsistem centralnog vodovodnog sistema, kvalitetno funkcioniše Buci – Kralupi, ovim su stvoreni tehnički preduslovi za kvalitetno rješavanje vodosnabdijevanja na čitavoj teritoriji općine, uz uslov da Općina u kontinuitetu donosi planove za rješavanja vodosnabdijevanja, odvodnje otpadnih voda gdje je tadašnji direktor Ermin Dlakić kao stručno lice sve detaljno predložio (od tehničkih rješenja do finansijske konstrukcije, načina izvođenja, koordiniranog rada za sve podzemne instalacije).

Međutim, vodovod bi davno bio završen da nije politikantstvo (negativnosti vijećničke) u nastupima dezavujisali, dezorjentisali stanovnike B.Mahale i dio Građevinskog odbora, a stručne službe Općine bili statisti u kukuruzima koji ništa nisu pomogle u stručnom razrješenju problema a to je njihova tvrdnja da

VODA SA BUNARA IZ DOBRINJSKOG POLJA NIJE ZA PIĆE!  

(ovo je izrekao jedan vijećnik, inače stanovnik B.Mahale član tadašnje SBiH). Poslije ovoga dolazi do zastoja u gradnji. Ermin Dlakić tada pokušava objasniti odboru za gradnju vodovoda i stanovnicima da treba samo čiščenje bunara uraditi probnim crpljenjem, jer se čekalo na podizanje ljetine da se urade kvalitetno bunari (međutim bez pomoći nije uspio objasniti većini iz odbora tako da je gradnja zaustavljena)

Prolazi vrijeme isti ljudi koji neće vodu iz Dobrinjskog polja, vrše istraživanja za iznalaženjem novih količina pitke vode u samom naselju (to područje je oskudno sa pitkom vodom i nema vodonosnih slojeva, tako da se mogu naći manje količine vode  koje ne zadovoljavaju potrebe).

Urađen je novi bunar iznad Brijesta (kapacitet bunara manji od potreba). Općina traži pomoć od komunalnog preduzeća. Urađeni su završni radovi i to veoma kvalitetno ali pitke vode nije bilo dovoljno.

Prolazile su godine, u ljetnjim mjesecima bilo je dosta problema, nedostaje vode, a bunari se ne koriste u Dobrinjskom polju. Prekretnica se dešava sa poplavama 2014. godine.

Na sastanku Civilne zaštite neki članovi traže da se objavi da na lokalnim vodovodima VODA NIJE ZA PIĆE! Ermin Dlakić tadašnji direktor JKP “Visočica” i član štaba CZ se usprotivio tome i postavio pitanje: Zašto nije za piće i gdje su pare za kupovinu flaširane vode. Zatražio je da lično predvodi ekipu za obilazak svih lokalnih vodovoda, tom prilikom da se uzmu analize vode i pomogne u stručnom djelu (najviše posla oko hlorisanja vode) i da dostavljaju Općini dnevne izvještaje, analize vode i šta je urađeno na vodovodu. U obilasku ovih vodozahvatnih objekata, vodovoda iniciran je, u dogovoru sa trenutnim odborom koji upravlja vodovodom B.Mahala, da bude uzet uzorak vode iz dobrinjskih bunara u najlošijim uslovima. Uzorak vode je poslat kao i ostali uzorci. Dobijeni rezultat je glasio:

Analiza vode je pokazala da je voda kvalitetna za piće! Nakon toga se kreće u realizaciju uključenja bunara u sistem sa svim potrebnim radnjama. Prije više od mjesec dana počelo je testno pumpanje, testni rad pumpnih postrojenja i uključenje u cjelokupni sistem.

Finansiranje projekta je bilo od strane Općine, Vlade ZDK, Agencije – Sliv rijeke Save, i mještana.

Najslabija karika je bila Općina i čekanje na građevinsku dozvolu. Čekalo se punih 6 godina! Nema planova za vodosnabdijevanje, nema praćenje realizacije i nema stručne pomoći. Najbolji primjer je da je objekat za djecu sa posebnim potrebama urađen na bunaru pitke vode, tačnije bunar se nalazi usred objekta i koristi se voda.

Završna faza je sveobuhvatna zaštita izvorišta. U sklopu te priče je i zaštita od poplava. Ostaje da se vidi koliko je Općina spremna u svemu tome pomoći nasuprot spremnosti da sve lokalne vodovode stavi pod svoju kontrolu preko JKP “Visoko”, a onda tu istu vodu naplaćuje mještanima.