“Najsiromašniji predsjednik na svijetu” otkriva 6 činjenica o životu koje će vas navesti da preispitate svoju ulogu u svijetu

“Uspjeti u profesionalnom životu i nije tako teško, ali uspjeti u privatnom životu je mnogo teže. Uistinu biti ljudsko biće daleko je teže. To zaboravljamo.”

Ovo su riječi Yanna Arthus-Bertranda, režisera filma Human. U filmu je prikazan i Jose Mujica, “najsiromašniji predsjednik na svijetu”, kako ga nazivaju, koji se nedavno penzionisao, nakon pet godina na funkciji predsjednika Urugvaja. Tokom 60-ih i 70-ih godina, on je bio gerilac u skupini Tupamaros, zbog čega je uhapšen i 13 godina proveo u samici. Nakon nekoliko pozicija u urugvajskoj vladi, na kraju je postao predsjednik države, služeći na toj poziciji od 2010. god. do 2015. god. Tokom svog života, izdržao je nezamislivu torturu, a danas nam nudi svoju mudrost rođenu iz nevjerovatnih iskustava.

U filmu, Jose Mujica govori o 6 činjenica o životu i ljudskom iskustvu koje će vas definitivno navesti da preispitate svoju ulogu u ovom svijetu.

Vaše vrijeme ovdje je ograničeno – šta ćete uraditi sa svojim životom?

“Posvetio sam se borbi za promjenu, da poboljšam život u mom društvu, i sada sam predsjednik.A sutra, kao i svi ostali, i ja ću biti samo konzerva glista i nestaću.”

Kao što je Gandalf iz Gospodara prstena jednom rekao, “Samo treba da odlučio šta ćemo učiniti sa vremenom koje nam je dato.” Život je zaista kratak, a naše vrijeme ovdje je ograničeno, zapitajte se šta želite učiniti sa vremenom koje vam je dato?

Biti rođen u današnje vrijeme vjerovatno znači da ćeš provesti većinu svog djetinjstva u školi, većinu svoje adolescencije u još škole, a onda većinu svog odraslog života na poslu. Nažalost, čak i nakon ovoliko uloženog vremena i žrtvovanja, mnogi od nas mogu si jedva priuštiti krov nad glavom i hranu na stolu. Mi smo, u nedostatku boljeg termina, ‘robovi sistema.’ Ono što je uistinu deprimirajuće u vezi sa ovim začaranim krugom jeste to da je sve to potpuno nepotrebno. Ništa u vezi sa našom egzistencijom, po prirodi stvari, ne nalaže nam da živimo ovako. Dok bi, naravno, trebalo da budemo zahvalni za prilike koje imamo u životu i što si možemo priuštiti osnovne potrepštine  – luksuz koji mnogi ljudi nemaju – ipak moramo nastaviti težiti ka nečemu većem – više slobode, više izbora, više autonomije.

Vjerujem da možemo kreirati vlastiti život, ili barem kreirati sreću u sebi, bez obzira na okolnosti. Bio sam doveden u razne situacije u kojima nisam želio da budem, ali sam izabrao da ih prihvatim i posmatram ih kao izazove i prilike za razvoj. U međuvremenu, i dalje sam se angažovao na stvarima koje volim, koliko god sam mogao. Iako ne možemo uvijek birati naše okolnosti, možemo birati naše stavove prema njima.

Činite ono što rasplamsava vašu dušu što je više moguće — to je moja filozofija. Ako ne znate šta je vaša strast, počnite posvećivati više pažnje tome kako se osjećate zbog nečega. Kada vidite da ste uzbuđeni zbog nečega, zabilježite to, i počnite razmišljati kako da to uvrstite u svakodnevni život.

Uvijek možete napraviti neki korak, bez obzira kako vam se on činio malim.
Ako imate namjeru u svom srcu, bilo da želite učiniti svijeti boljim mjestom ili pomoći drugim ljudima, sama namjera može biti početna tačka za nešto veliko, pod uslovom da preduzmete potrebne korake da tamo stignete.
Pitam vas ponovo, šta rasplamsava vaše srce? Kako biste voljeli da provedete dan? Šta biste voljeli da bude rezultat vašeg rada? Ako radite ono što volite, osjećaćete se dobro, a potrebno nam je više ljudi na ovoj Planeti koji se osjećaju sretno i ispunjeno, i koji zrače tom pozitivnošću prema vani.
Mislim da je najveća pouka iz ovoga da treba biti zahvalan na životu, i koristiti sve prednosti ovog dragocjenog dara dok možeš.

Nije lako promijeniti svijet

“Posvetio sam se borbi za promjenu… Doživio sam mnogo padova, mnogo povreda, godine provedene u zatvoru… To je, uostalom, uobičajeno za svakoga ko krene da mijenja svijet. Ali još sam tu. I iznad svega, volim život.”

Ako čitate ovaj tekst, velika je šansa da u sebi nosite želju da mijenjate svijet. Stalno dobijam mailove od ljudi koji žele da ostvare pozitivan uticaj, ali ne znaju odakle da počnu. U velikom broju slučajeva, ne osjećaju ni da su sposobni da ostvare neki značajan uticaj na svijet.

To je nešto sa čime sam se ja borio i još uvijek se borim. Često imam osjećaj da moja djela nisu važna. Naučio sam, međutim, da promjena na koju utičete u ovom svijetu ne može se mjeriti dolarima ili centima ili lajkovima i pratiocima na Facebooku. Ne može se kvantifikovati ni na koji način. Vaš uticaj se mjeri time kako se ophodite prema drugima u svom svakodnevnom životu. Ako možete djelovati iz mjesta unutrašnjeg mira, ako možete biti ljubazni prema drugima, i ako možete njegovati želju da pomognete ljudima, već ste na dobrom putu da napravite značajnu planetarnu promjenu.

To nije jednostavan proces. Vaša volja će biti testirana, kao i vaše strpljenje. Većina ljudi koji žele provesti život mijenjajući svijet često iskuse nedaće. Ove nedaće će vas oblikovati, one su životne lekcije. Ne postoji samo jedan način da se mijenja svijet, a ako vas srce vuče na određeno mjesto, ne smijete se plašiti da ga slijedite. Treba, međutim, da budete svjesni da neće biti lako, ali i da ništa što vrijedi nikada nije lako. Prateći svoje srce, hranite svoju dušu.

Da biste bili lider, vaše vrijednosti i način života treba da odražavaju vrijednosti cijelog društva

“Ja se ističem zato što moje vrijednosti i način života odražavaju vrijednosti društva kojem imam čast da pripadam.”

To je ono što pravi predsjednik radi, a to važi za pravu demokratiju. Danas, lideri raznih zemalja ne predstavljaju i ne odražavaju vrijednosti svog društva, već služe korporacijama i velikim finansijskim institucijama koje ih plaćaju. Korporativna kontrola nad vladinim politikama i raznim vladinim inicijativama gotovo je apsolutna u ovom trenutku i to je uistinu zastrašujuće.
Pravi lider predstavlja svoju zemlju, ne svoje sponzore.

Sreća je unutrašnji posao

“Ili ste sretni sa veoma malo, slobodni od suvišnog prtljaga, zato što posjedujete unutrašnju sreću, ili nigdje nećete dospjeti! Ja ne zagovaram siromaštvo, ja zagovaram umjerenost.”  

Jesu li vaši prohtjevi zaista vaši vlastiti, ili su vam usađeni putem masovnog marketinga? Tako mnogo ljudi i dalje traži sreću u materijalnom bogatstvu, da bi ga stekli i shvatili da ti vanjski faktori mogu pružiti samo privremen osjećaj sreće. Mi konstantno tražimo nešto izvan nas da bi se dobro osjećali ili da bismo iskusili radost ili ugodu. Mada postoje sredstava koja vam mogu pomoći da postignete ova stanja, ja vjerujem da prava sreća počinje u nama samima.

Istinska sreća dolazi iz mjesta koji nema nikakve veze sa materijalnim bogatstvom ili imovinom izvan nas. Ako tragate za ovim stvarima, možete očekivati da će se potraga nastaviti do kraja vašeg života – ili barem dok se ne suočite sa svojim unutrašnjim demonima.

“Od kada smo izumili potrošačko društvo, ekonomija mora stalno rasti. Ako ne bude rasla, to će biti tragedija. Izumili smo planinu svojih površnih potreba. Kupovina novog, bacanje starog… to je bacanje naših života! Kada kupim nešto, kada vi kupite nešto, ne plaćate to novcem. To plaćate satima života koje ste morali provesti zarađujući taj novac. Razlika je u tome da je život jedina stvar koju ne možete kupiti novcem.”

Ne mora biti ovako

Danas je većina resursa u svijetu akumulirana u rukama malobrojne elite, znane kao “1 posto”. Oni posjeduju sve, a citat ispod u suštini objašnjava zašto to ne mora biti tako. Svijetom je zavladala pohlepa, ego i manjak brige za druga ljudska bića. Moramo se vratiti našim srcima ako želimo ići naprijed kao rasa.

“Urugvaj je mala zemlja, i nemamo predsjednički avion. Nije nam naročito stalo da ga imamo. Odlučili smo da od Francuske kupimo veoma skup helikopter, spasilački helikopter sa hirurškom opremom, da bude pripravan u udaljenim područjima. Umjesto da kupimo predsjednički avion, nabavili smo helikopter koji će biti smješten u središnjem Urugvaju, kako bi spašavao žrtve nesreća, i pružao hitne zdravstvene usluge tokom prevoza. To je tako lako! Ima li tu uopšte dileme! Predsjednički avion ili spasilački helikopter?”

Shvatate li njegovu poentu? Zatim kaže:

“Meni se čini da je to pitanje trezvenosti. Ne predlažem da se vratimo životu u pećinama ili slamnatim kolibama. Nikako. To nije poenta. Ono što predlažem jeste da prestanemo trošiti resurse na beskorisne stvari, na luksuzne kuće kojima treba 6 sluga za održavanje. . . . Možemo živjeti mnogo skromnije. Možemo trošiti svoje resurse na stvari koje su zaista važne svima. To je pravo značenje demokratije, značenje koje su političari zaboravili. . . . U Njemačkoj su me ispratili sa 25 motora BMW, stavili su me u mercedes, sa vratima koja su teška 3 tone jer su blindirana. Čemu sve to?”

Katastrofalno je da novac potrošen na jedan američki vojni program – gradnju ratnih aviona na primjer – može ublažiti problem gladi u svijetu. Ta distribucija resursa na našoj Planeti je potpuno neracionalna.

“Nije u pitanju nedostatak resursa. Radi se o nedostatku upravljanja. Vlade su preokupirane osvajanjem sljedećih izbora, time ko će biti šef. Borimo se za moć … a zaboravljamo ljude i probleme u svijetu. Kriza nije ekološka. Ona je politička.”

Planetarni konsenzus je potreba ako želimo da napredujemo kao ljudska rasa

“Naša civilizacija je dostigla fazu kada nam je potreban planetarni konsenzus, a mi okrećemo glavu od toga. Zaslijepljeni smo šovinizmom i žeđu za dominacijom, naročito najmoćnije zemlje. One bi trebalo da pružaju primjer! Sramota je da za 25 godina od sporazuma u Kjotu, još uvijek odugovlačimo da poduzmemo osnovne mjere. To je sramotno. Čovjek je možda jedina životinja sposobna za samouništenje.”
To je nešto što osjećam godinama, zbog čega sam tako uzbuđen kada sam otkrio platformu Kolektivna evolucija. Ona za mene predstavlja taj dio čovječanstva koji želi da ide naprijed kao ljudska rasa; predstavlja urgentnost koju osjećam u svom srcu da se ujedinimo kao kolektiv i omogućimo promjene. Moramo iznova roditi naše ljudsko iskustvo, a radeći to moramo neizbježno proći kroz porođajne muke. Putem ove metafore postaje jasno zbog čega nam je toliko teško napustiti norme i prihvatiti promjene u našim životima.
Pošto radim već nekoliko godina u toj oblasti, mogu sa sigurnošću tvrditi da je planetarni konsenzus snažan i da nesumnjivo raste svakim danom. Naš potencijal je uistinu ogroman, a tek treba da shvatimo koliko smo uopšte sposobni da postignemo.

Izvor: Collective Evolution  Prevela Milica Plavšić