Nagorno Karabah ponovo u fokusu – ali ne zbog konflikta

Nagorno Karabah je ponovo u fokusu svjetske javnosti – ne zbog eskalacije ovog višedecenijskog zamrznutog konflikta, nego zbog naznaka da bi moglo doći do njegovog topljenja. Državni lideri Armenije i Azerejdžana su se uspjeli dogovoriti oko poštivanja teritorijalnog integritera dvije zemlje, nakon što je Armenija zvanično priznala spornu regiju kao azerbejdžansku teritoriju. Sporazum Pašinjana i Alijeva otvara vrata ka konačnom rješavanju ovog pitanja, ali u ovom trenutku ne možemo ništa prognozirati, već samo upotrijebiti staru dobru, ali ofucanu novinarsku frazu – ostaje da se vidi.

Premijer Armenije Nikol Pašinjan i predsjednik Azerbejdžana Ilham Alijev postigli su dogovor o poštivanju teritorijalnog integriteta dvije zemlje, nakon što je uz negodovanje tamošnje javnosti, Jerevan zvanično priznao Nagorno Karabah kao azerbejdžansku teritoriju. Važan je ovo korak ka ka normalizaciji odnosa ovih bivših sovjetskih republika i ka postizanju mirovnog sporazuma. No još je rano govoriti o tome. I ako se desi, biće to dug put za dvije zemlje s dugom historijom međusobnog sukoba. Za početak se čini dovoljnim pružena prijateljska ruka i spremnost Armenije da odblokira Lačin koridor – jedini regionalni put koji spaja Nagorno Karabah s tom zemljom i preko kojeg se svim životnim potrepštinama snabdijeva oko 120 hiljada Armena u spornoj regiji.

„Na osnovu postignutog sporazuma možemo reći da značajno napredujemo na putu ka normalizaciji naših odnosa. Želim potvrditi i spremnost Armenije da deblokira sve transportne i ekonomske odnose u regiji i komunikacija koje prolaze kroz našu teritoriju. Mi to zovemo Armenskim čvorištem i spremni smo omogućiti regionalnu komunikaciju. Očekujemo i da će azerbejdžanska željeznica biti otvorena i za teret armenskih vozova“, kazao je Pašinjan.

„Potrebni su ozbiljni preduslovi za normalizaciju odnosa između Azerbejdžana i Armenije na osnovama međusobnog priznavanja teritorijalnog integriteta i suvereniteta. Smatram da postoji šansa za postizanje mirovnog sporazuma, naročito s obzirom na to da je Armenija zvanično priznala Nagorno-Karabah kao dio Azerbejdžana. Oko ostalih tačaka mirovnog ugovora ići će mnogo lakše jer je to bio glavni faktor oko kojeg se nismo do sada mogli dogovoriti“, istakao je Alijev.

Koliko god dobo zvučala vijest o, takoreći, prvom koraku rješavanja zamrznutog konflikta koji traje od 1994. godine, a korijene vuče još iz dvadesetih godina prošlog stoljeća, nije sve tako ružičasto. Pokazala je to razmjena oštrih riječi između Pašinjana i Alijeva na trilateralnom sastanku s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Povod – međusobne optužbe oko blokiranja Lačinski koridora koji su nedavno, u potpunosti, blokirali, navodno azerbedžanski ekološki aktivisti, uz objašnjenje da protestuju protiv armenskog nelegalnog rudarenja. Navodno aktivisti, jer Armenija tvrdi da je Baku orkestrirao tu blokadu koja je izazvala humanitarnu krizu u Nagorno Karabahu, što je Aliev oštro demantovao, uz dodatnu optužbu da Armeni koriste Lačinski koridor za dopremanje oružja u Nagorno Karabah kršeći primirje postignuto 2020. nakon posljednje velike eskalacije sukoba.

„Najvažnije je ono što ste upravo postigli – saglasnost o temeljnom pitanju teritorijalnog integriteta. To je osnova za postizanje sporazumnih rješenja za probleme sekundarnog značaja. Sada smo se dogovorili da će se otprilike za sedmicu, a lideri dvije zemlje odrediće tačan datum, sastati zamjenici premijera ruske, azerbajdžanske i armenske vlade i riješiti neriješena pitanja“, izjavio je predsjednik Rusije Vladimir Putin.

Ko bi rekao da čovjek koji trenutno vodi najveći rat u Evropi od Drugog svjetskog može ikoga izmiriti i da ima uopšte vremena da se bavi time?! Ipak, iskoristio je Putin platformu Euroazijskog ekonomskog foruma u Moskvi, kojim i predsjedava, da učini nešto za ruske interese. Podsjetimo, Rusija je bila mirovni faktor i te 2020. kada je u sukobima u Nagorno Krabahu poginulo oko 6 hiljada ljudi, te je ruska vojska ostala u mirovnoj misija na tom području. Između ostalog, zadatak joj je nadzor nad spornim Lačinskim koridorom. Ruski interes u ovoj, historijski uslovljenoj zoni utjecaja, jeste tada bio istisnuti Vašington i Pariz, koji su Ugovorom iz Minska bili obavezni kontrolisati situaciju na terenu. Sada je važno održati takav status, jer bi za Putina bilo nedopustivo da se zapad umiješa u još jednu zonu koju smatra ruskom.

„Ove dvije strane su tokom proteklih nekoliko dana razgovarale o veoma teškim temama i ostvarile konkretan napredak na putu ka održivom mirovnom sporazumu. Nadam se da i oni vide i vjeruju, kao i ja, da se nazire sporazum, da je na dohvat ruke. Postizanje sporazuma bi po mom mišljenju bio ne samo historijski događaj već i u interesu naroda Azerbejdžana i Armenije, te bi imao veoma pozitivne efekte koji nadilaze samo njihove dvije zemlje. Sjedinjene Države su tu da pomognemo našim prijateljima, i jednim i drugima, da dođu do cilja“, poručio je Antony Blinken, državni sekretar SAD-a.

„Moramo biti svjesni da bi pogrešno stajalište Azerbejdžana bilo da potpisivanje novih enegetskih sporazuma s mnogim zemljama iskoristi da svoje energetske adute stavi ispred političkih pitanja, suvereniteta i teritorijalnog integriteta. Bila bi pogrešna procjena ukoliko bi Baku svoje resurse koristio da dobije podršku za bilo kakvo agresivno djelovanje u regiji“, navela je Catherine Colonna, ministrica vanjskih poslova Francuske

Azerbejdžan tradicionalno ima dobre odnose s mnogim zemljama, sa različitih interesnih strana, baš zbog svojih energetskih resursa, što je zbog masivnih sankcija Rusiji u aktuelnom geopolitičkom trenutku posebno došlo do Izražaja. Može se pohvaliti i čvrstim savezništvom s Turskom, zemljom koja također druguje sa zemljama sa različitih interesnih strana. U periodu kada se, uslovno rečeno, grade temelji novog svjetskog poretka, multipolarnog svijeta i kada je Turska na historijskoj raskrsnici usljed predsjedničkih izbora i koja bi u slučaju poraza Redžepa Tajipa Erdoana mogla doživjeti velike promjene, nikome nije u interesu da energentima bogati Azerbejdžan ima ikakvu distrakciju, pogotovo ne onu koju smatra vitalnim nacionalnim interesom i koja se u ovom slučaju zove Nagorno Karabah. Zato su, na marginama ratau Ukrajini mnoge oči uprte u Južni Kavkaz i razvoj situacije u vezi sa Nagorno Karabahom. I svi imaju svoj interes da se očuva mir. Jedni da mirno pregovaraju s Bakuuom o cijeni gasa, drugi da imaju slobodan put do drugih interesnih regija, treći da odmjere snage na geopolitičkom igralištu ili pokupe makar neke sitne poene u situaciji kad su već na nuli.

Visoko.ba/federalna.ba