Na području općine Visoko živi 29 logoraša od toga njih 11 nezbrinuti žive kako znaju i umiju

MOŽDA NISTE ZNALI…

… da na području visočke općine sa stalnim boravkom živi dvadeset i devet logoraša (od čega šest žena) nastanjenih od Čekrekčija do Dobrinja, odnosno Orašca do Podvinaca. Danas najmlađi logoraš /A.M./ ima 27 godina, a najstariji /G.R./ ima 84 godine života. Njih dvadeset i devetero u prosjeku imaju 54 godine života, a u logorima su proveli 5.188 dana što u prosjeku iznosi 179 dana po logorašu. Ne treba zaboraviti da je /Suljo P./ u KPD FOČA proveo 870 dana. Radi upotpunjenja slike navodim:

• 9 logoraša je zaposleno,
• 9 logoraša je u penziji i
• 11 logoraša u svojim godinama i sa nezavidnim psiho-fizičkim stanjem životari život svoj kako znaju i umiju.

Logori u kojim su bili visočki logoraši su: Kreševo, Foča, Podlugovi, Pale-Kula, Mitrovo Polje, Šljivovica, Kiseljak, Manjača, Sušica, Rotilj, Bajna Bašta, Heliodrom i Višegrad.

Napominjem, ilustracije radi, ovo su, uglavnom protjerana, izbjegla, raseljena i repatricirana lica porijeklom iz: Bijeljine, Doboja, Srebrenice, Žepe, Višegrada, Han-Pijeska, Foče, Kiseljaka i Visokog (Bradve, Mali Trnovci, Muhašinovići, Željeznička Stanica, Kralupi).

Nije mi bio cilj da nanižem statističkih podataka (mada kažu da matematika ne laže), već da skrenem pažnju na životni slogan Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini „Da se ne zaboravi – da se ne ponovi!“.  Čini mi se da je prvi dio slogana poprilično izblijedio i u nauci, i u umjetnosti i u srcima;  što drugom dijelu slogana daje prostor za osnaživanje – nažalost. Sa zebnjom upotpunjenom strahom pitam se: kuda plovi ovaj ummet!