Na naplatu dolazi snažna evropska ovisnost o ruskom plinu

Osim nafte, gas je još jedan energent koji brine građane mnogih zemalja. Evropa je do guše u problemima upravo zbog gasa. Na naplatu dolazi snažna ovisnost o ruskom plinu, koji je dio antiratnih sankcija. Ako pitamo Ruse, Evropa je sama kriva za probleme u kojima se našla. Ako pitamo Amerikance, samo će zadovoljno zatrljati dlanove jer će zahvaljujući njihovom gas dio Evrope opstati ove zime. A ako pitamo bliskoistočne zemlje, poput Katara, oni kažu da gas ide onome ko plati više i ponudi dugoročniji ugovor. Baš u slučau katarskog gasa, Evropa nije ona koja je ponudila najviše i ostala je kratkih rukava.

Katarska nacionalna kompanija za naftu i gas Qatar energy potpisala je 27-godišnji, gigantski ugovor sa Kinom, odnosno s kompanijom Sinopec, o snabdijevanju te zemlje tečnim prirodnim gasom.

“Ovo je prekretnica za prvi ugovor o prodaji i kupnji za projekt North Field East, a to je 4 milijuna tona za 27 godina za kineski Sinopec. Dugoročni ugovor je stvarnost i jednako je važan za obje strane. Ovo je najveći zabilježeni pojedinačni kupoprodajni ugovor u gasnom sektoru”, istakao je direktor Qatar energy Saad al-Kaabi.

Ova vijest nije važna samo jer je, tako reči, riječ o rekordu u jednoj unosnoj industriji. Važna je i zato što je Evropa ostala kratkih rukava kada je riječ o gasu iz Nort Fielda, odnosno gasnog polja u Pezijskom zaljevu, koji Katar dijeli s Iranom i koji je najveći gasni bazen na svijetu. Nakon sklopljenih ugovora sa azijskim zemljama, Katar je pokušao naći način da svojim gasom opskrbi Evropu koja je ostala bez ogromnih količina uvoznog gasa iz Rusije zbog sankcija koje je uvela toj zemlji. No, pregovori s Evropljanima su bili teški i nisu urodili plodom jer zemlje starog kontinenta nisu bile spremne da potpišu dugoročne ugovore s ovim emiratom. Dakle, još jedna alternativa ruskom gasu prestala je biti alternativa, pa Evropska unija u zimu ulazi bez rješenja. Čak, na jučerašnjem sastanku Vijeća za energetiku, nije bilo koncenzusa za mjere koje bi olakšale situaciju za građane.

“Kada smo predložili mehanizme korekcije tržišta, napravili smo izračune od olakšanja od skoka cijena koji se dogodio u avgustu. Sljedeće razdoblje visokih cijena neće biti baš ono s kojim smo se tada suočili. Nismo ni očekivali da će na ovom sastanku biti donesena odluka o mehanizmu ‘korekcije tržišta’ koji smo predstavili prije dva dana. Vezani smo vrlo konkretnim uputama dostavljenim na temelju ovih zahtjeva, da naš ‘mehanizam za korekciju tržišta ne ugrozi sigurnost opskrbe ovdje u Europskoj uniji. Spremni smo predsjednicima i ministrima pružiti sve potrebne podatke kako bi to mogli uzeti u obzir kada dođe trenutak da pregovaramo o detaljima odluke”, pojašnjava Kadri Simson, povjerenica EU za energetiku.

“Kritični smo prema prijedlogu. Postoji konsenzus da se ne pridružimo prijedlogu koji je podnesen Europskoj komisiji. Želimo da uslovi sporazuma pokriju i druga pitanja, solidarnost i transparentnost. Ali sve u jednom bloku”, navodi Gilberto Pichetto Fratin, ministar za ekološku tranziciju Italije.

I dok se evropski lideri pošavaju dogovoriti kako da ublaže probleme u kojima su se našle njiove zemlje, istovremeni traže alternativu za ruski gas. Mnogo je opcija spominjano, od alžirskog i nigerijskog, preko azerbejdžanskog, pa do bliskoistočnog gasa. No, kao glavni problem se nameće nepostojeća ili neodgovarajuća infrastruktura za dopremanje gasa iz tih područja, a samim tim i znatno viša cijena nego ona po kojoj se plaćao ruski. Zato ne čudi zašto se evropski vrh sjatio u Sofiju kada je u rad pušten interkonektor za Bugarska – Grčka, kojim će stizati azerbejdžanski gas.

“Bugarska je ranije primala 80 posto gasa iz Rusije, prije nego što je Rusija odlučila pokrenuti rat protiv Ukrajine i energetski rat protiv Evrope. Ovaj gasovod mijenja pravila igre za Bugarsku i za energetsku sigurnost u Evropi. Znači slobodu i prekid naše zavisnosti od ruskog gasa. Evropa ima sve što joj je potrebno da se oslobodi Rusije, stvar je političke volje. Bez zajedničkog evropskog rješenja, ozbiljno rizikujemo da dođe do fragmentacije, zato je od ključne važnosti da sačuvamo jednake uslove za sve na jedinstvenom tržištu, da izbjegnemo narušavanje i turbulencije. Moramo da uradimo više, da suzbijemo rast cijena energenata, moramo da uložimo zajedničke napore”, istakla je Ursula von der Leyen.

Plan je da do 2027. godine Azerbejdžan udvostruči isporuke prirodnog gasa Evropi. Sjajna priča za energetski sektor Azerbejdžana, ali ostaje pitanje šta će i kako će evropski građani ove zime, koja već polako počinje pokazivati svoje zube. Evropska skladišta su puna, ali nisu dovoljna za potrebe građana. Strahuju od niskih temperatura i praznih džepova zbog računa koje moraju platiti za do sada nabavljeni, skuplji gas. A njihovi lideri vode svoje političke borbe, jer nekima je važno skupiti još neki bod kod Amerikanaca, nekima kod Rusa. Za to vrijeme najveći gasni bazen koji je relativno blizu, svoj proizvod šalje na daleki istok jer tamošnji lideri razmišljaju dugoročno, za razliku od evropskih koji se bore da im Unija preživi do sutra, a prekosutra kako bude.

Visoko.ba/federalna.ba