Muse: Zaboravite na veliki reset, velika tranzicija je na pomolu

Zaboravite Veliki reset: to je samo brbljanje ruskih botova s crvenim pilulama. Ne, prema navodima najvećeg zagovornika apokalipse, morate se pripremati za Veliku tranziciju. “Tranzicija – to je riječ koju bih sada upotrijebio.” Dok se jutarnje osoblje restorana The Ivy u središnjem Londonu vrti okolo, pitajući se uključuje li njihov kodeks odijevanja jakne u stilu sci-fi, Matt Bellamy, za stolom u uglu, ubrzava do verbalne brzine svjetlosti dok govori o klimatskim katastrofama, energetskoj krizi, društvenim neredima i ekonomskom kolapsu, te dopire do srži egzistencijalne dileme čovječanstva.

“Kraj dolazi”, kaže Museov govornik istine, sa 43 godine više filozofski nastrojen od one urlajuće mlade propalice iz 2000-ih. “Kraj čega, međutim? Nije kraj ljudi. Definitivno nije smak svijeta. To definitivno nije kraj evolucije. U stvarnosti, ako smo iskreni, nije ni kraj čovječanstva, zar ne? Ali to je kraj nečega. To je kraj određenog civilizacijskog ciklusa… Misli bubre i naviru iz dubina glavnog računala Muse; pronicljive ideje i zapažanja o našeoj planeti koja brzo korodira. Tokom sat vremena širenja vidika, Matt donosi napredni, ažurirani pogled na naučno-fantastičnu metapolitiku od koje je bend iz Devona od 1998. izrađivao zemaljske meteorite poput kamena. Ovo su vrste zabrinutosti koje je Matt uglavnom ostavio po strani za metaverzalni album ‘Simulation Theory’ iz 2018. s temom ‘80-ih, ali se vratio s vrištećom tech-metal strašću na predstojećem devetom albumu ‘Will Of The People’ – napisan i djelomično snimljen ”na daljinu” tokom pandemije (sve dok se Matt, bubnjar Dom Howard i basist Chris Wolstenholme nisu mogli okupiti u Abbey Roadu da ga završe) i zasićen njegovim užasima.

Ovdje rastući populizam, politička manipulacija, pobuna na Kapitolu, porodično nasilje, COVID, online kontrola misli i klimatska katastrofa nailaze na Bellamyjevu propovjedaonicu u preko 10 pjesama, zaključno s nepokolebljivom ocjenom da ”We Are Fucking Fucked”. “Tematski smo na posljednjem albumu malo ušli u fantasy metaverse fiktivni svijet”, kaže Matt kasnije, “što mi se sviđa, i mislim da ćemo se tamo vratiti u budućnosti i biti još čudniji, samo ćemo postati gomila avatara koji će se downloadovati u metaverzum. Ali ideja je bila: sljedeći album, neka bude malo više o tome što se zapravo događa u svijetu upravo sada. To je bio kraj 2019. kada smo donijeli tu odluku. Ono što nisam znao tada je ono što će se dogoditi.” Doći ćemo do svega toga. Za sada, Mattov tok misli još uvijek strmoglavo juri prema kraju civilizacijskih staza.

“Ako pogledate kroz historiju, to su samo ciklusi koji dolaze i prolaze”, kaže on, zaranjajući duboko u obraćanje o stanju svijeta uz mrvu provokacije. “Neki ih ljudi nazivaju ‘dužničkim ciklusima’; odnosi se na kredite i novac te kako funkcioniraju bankarski sistemi. Ciklusi mogu trajati nekoliko stotina godina ili mogu trajati nekoliko desetljeća. U biti dolazi do tačke u kojoj će doći do poremećaja. Svako čini sve što može kako bi se pretvarao da se to neće dogoditi ili kako bi pokušao održati status quo [ali] što se duže drže toga, to će biti gore kada se to zaista i dogodi. Ako bismo samo mogli učiniti prelaz postupnim, moglo bi se dogoditi nešto manje nasilno. “Ali to će biti veliki, veliki pomak. Govorimo o ekonomskom kolapsu, pomaku i ponovnom izumu, potpunoj energetskoj tranziciji. To je ono s čim imamo posla ovdje: ometajuća tranzicija.” Matt već posvuda vidi potencijalne okidače za velike potrese. Osvrćući se na prošlogodišnji napad na zgradu Capitola u Washingtonu, kaže: “Imate situaciju 6. januara u Sjedinjenim Državama i svi su na trenutak pomislili: ‘To je moglo biti to. To je mogao biti okidač: građanski rat i bum! Krenuli smo’. Prekretnica. Zatim dolazi mali trenutak u kojem Biden ulazi i svi kažu: ‘Ah, OK, hajdemo se svi opet pretvarati da je normalno’, ali nije tako? Onda se pojavi neki psihopat poput Putina i autoritarizam počinje prijetiti svemu za što se Zapad zalagao. Počinje se podsticati. Sistem na koji smo navikli sada nam se otvoreno, nasilno gura u facu.” U naslovnoj glam metal pjesmi novog albuma postoji rečenica koja sažima Mattov način razmišljanja: “Trebamo revoluciju sve dok smo slobodni”.

U videu, također, skupina maskiranih postapokaliptičkih pobunjenika ruši kipove zlog starog svjetskog poretka (predstavljenog kroz članove benda Muse), samo kako bi na kraju skinuli maske i otkrili se kao identični režimu koji su srušili. “Vrijeme je zabrinjavajuće jer ovdje postoji šansa”, tvrdi Matt. “Postoji prozor za lijepu novu vrstu političkog modela ili socio-ekonomske strukture koja bi mogla biti stvarno dobra. Dobra promjena je moguća, ali problem je što imate te autoritarne ljude koji shvaćaju da mogu kapitalizirati na poremećaju.” Nije baš teško pogoditi na koga misli. “[Trump] predstavlja najgore od najgorih. Osjećao sam se kao da živim u drugoj stvarnosti kada smo vidjeli da se te stvari dešavaju. Kako jedan od najbogatijih, očito pohlepnih ljudi nekako može uvjeriti najsiromašnije ljude u zemlji da glasaju za njiega? To jednostavno nema smisla. “A na široj razini ono što je učinio bilo je uništavanje zemlje stvaranjem masovne podjele. Po bilo kojoj mjeri, veliki vođa je neko ko može ujediniti vlastite ljude protiv vanjskih prijetnji, a on je učinio upravo suprotno od toga. On ih je sve natjerao da se okrenu jedni protiv drugih, a to je zapravo uzrokovalo da cijeli Zapad postane dovoljno ranjiv gdje Putin može raditi ono što sada radi… To je njegov potpuni nedostatak znanja o snagama koje ujedinjuju Zapad poput NATO-a i liberalne demokratije, to je i izazvalo ovaj haos.” Kaže li Bellamy da je Putin bio lutkarski majstor iz sjene koji cijelo vrijeme vuče konce? “Rekao bih da je to više slučaj Putina: ‘Potaknimo haos – podjelu’”, objašnjava. “I što je više mogao stvoriti ovo razbijanje Zapada, to je bila veća vjerovatnost da će se moći izvući s onim što već dugo želi učiniti, a to je povrat starih sovjetskih država.”

Dok klimatska hitna situacija napreduje, a naši čelnici skrivaju glave u pijesak (ili gdje god da su svi bekhanderi fosilnih goriva), Bellamy se nalazi na prvoj liniji katastrofe, na samom rubu haosa – u Los Angelesu – osjećajući zgar pepela društva na svom obrazu. Prolazeći pored vojnih kamiona Nacionalne garde na putu ka porodilištu gdje je rođeno njegovo drugo dijete Lovelle, i gledajući s prozora bolnice proteste Black Lives Matter kako marširaju ulicama LA-a, zapitao se “koji je to svijet u koji ona ulazi?”. Ali s Museom na unaprijed zakazanoj pauzi za 2020. nakon turneje ‘Simulation Theory’ (koja je uključivala vojsku kiborg plesača i divovskog vanzemaljca na napuhavanje po imenu Murph, te je zaradila 102 miliona dolara), njegujući svoju novu kćer u lockdownu pomogao mu je da se konačno osjeća ugodno u svom ”posvojenom” rodnom gradu. Čak i dok su se šumski požari bližili njegovim prozorima.

“Jedna od čudnih stvari u životu u Kaliforniji”, kaže on o redovitim pozivima koje dobiva od vlasti da evakuira svoju porodicu svakog ljeta, “je da ste na rubu prirodne katastrofe, pa se naviknete na to. Dvaput smo u potpunosti vjerovali da kuće nema, ali onda smo se vratili i otkrili da je samo vrt izgorio i da je vatra zaustavljena neposredno ispred kuće. Uvijek je i usred noći. Sjećam se da je govorilo: ‘Izlazi – u blizini je vatra, morate se evakuirati’ – automatizirana je to poruka koja se samo ponavlja. Otvaram prozor i gledam van i pada kiša pepela. Mislio sam da pada snijeg.” “Biti na rizičnom mjestu potiče ljude na rizikovanje. Kalifornija je puna sanjara i riskantnih i poduzetnih ljudi koji su jednostavno spremni izgubiti sve zbog neke ludeu ideje. Svi koje sretnete osnivaju neku Metaverse avatar kompaniju ili neko ludo energetsko rješenje. Ima nešto u tome što mi stvarno odgovara.” Bellamy sigurno ne prihvata kolaps društva ležeći; izlazi u borbu, u stilu Blofelda. Uložio je u kompaniju koja planira upotrijebiti tehnologiju koju razvijaju naučnici MIT-a za rješavanje energetske krize (glavna zabrinutost Muse-a od albuma ‘The 2nd Law’ iz 2012. godine), hm, ispaljivanjem lasera ​​prema središtu zemlje.

“Topi stijenu i može proći do kraja”, kaže Matt, objašnjavajući proces: ”u suštini to je pucanje mikrovalnih milimetarskih zraka 20 km kroz zemljinu koru, nakon čega ide voda, kako bi se stvorila geotermalna energija. “Geotermalna je u osnovi besplatna, neopasna energija. To je toplina iz Zemljine jezgre koja sagorijeva vodu u paru i okreće turbine. Nema emisije ugljika ili bilo čega.” Kada NME primijeti da smo već gledali taj film i da u filmu planet eksplodira, Bellamy se smije: „Haha! U osnovi možete premjestiti ovaj uređaj i stvoriti geotermalnu energiju gdje god želite. Postojeća tvornica ugljena ili tako nešto, riješite se cijelog ugljena i samo iskopajte rupu izravno dolje. Već imaju infrastrukturu za stvaranje energije samo iz drugog izvora. To bi doslovno riješilo svjetski energetski problem.”

Nakon teme o izbjegnutim klimatskim promjenama, naručili smo još soka od naranče i pokrenuli priču o revoluciju u politici. Pričvrstite pojas, krećemo.

Sada slijedi stranački politički prijenos Cydonian Meta-Centrist Uprising Party. “Želimo novu vrstu revolucije”, tvrdi Matt, a nedostaje mu samo govornica za lupanje. “Mislim da svi znaju da želimo revoluciju, ali definitivno ne želimo hrpu autoritarnih luđaka desnice. To je zadnje što želimo. “A također, ne želimo ni totalnu komunističku situaciju tvrde ljevice. Mislim da je ono što želimo nešto potpuno novo. Mislim da trenutno ne postoji, ali mislim da bi se mogla pojaviti nova vrsta politike. Ja bih to nazvao metacentrizmom. To je oscilacija između liberalnih, libertarijanskih vrijednosti za pojedince – vaš društveni život, sposobnost da budete bilo kojeg spola koji želite, sve te stvari – ali onda više socijalistički u stvarima kao što su vlasništvo nad zemljom, priroda i distribucija energije. To je oscilacija između dva pola. Mislim da postoji način da se to učini, ali ne postoji jezik koji ljudima omogućuje da razmišljaju na taj način. Ili si tvrdo lijevo ili si tvrdo desno… Ja nisam ni s jednim od ovih; Osjećam da postoji i treći način. Još ne postoji takva strana koja opisuje ono što tražim… Ja sam u osnovi antiautoritaran – to je samo moja priroda; Takav sam rođen. Dakle, ako vidim određene stvari, s bilo koje strane, koje me natjeraju na razmišljanje tipa ‘Nemoj mi govoriti da to radim ili da živim tako’, nije važno odakle dolazi: vjerovatno ću se oduprijeti tome.”

To je tema koja je obrađena u novoj futurističkoj synthpop kompoziciji ‘Compliance’, koja se suočava s modernim sa-nama-ili-protiv-nas, misaono-policijskim mentalitetom “bilo koje grupe koja se izgradila oko skupa čudnih, iracionalnih uvjerenja”. Kao primjere navodi kulturu bandi, “pravi autoritarizam” američke Republikanske stranke i tvrdu ljevicu. “Obje strane su se sada toliko udaljile jedna od druge da obje smišljaju svoju čudnu, ‘Ne možete misliti ovo, ne možete reći ovo, ne možete to učiniti’ i nakon nekog vremena to postaje iscrpljujuće za ljude.”

‘Compliance’ je vrsta borbe za slobodu popa budućnosti koju Muse vodi desetljećima, ali uz retke kao što su “upadni u red, učinit ćeš kako ti se kaže”, “nema više prkosa, samo nam daj svoj pristanak ” i “strah vas kontrolira”, ponekad zvuči alarmantno kao nešto što bi Ian Brown ili jedan od njegovih kolega anti-vaxx dezinformacijskih rockera danas mogli smisliti, poput Laurencea Foxa, Tobyja Younga i Piersa Corbyna kao i Fart In Your Trousers. “To je nesretna koincidencija”, kaže Bellamy, potpuno očaran i, sklon maskama. “Mogao sam tu pjesmu napisati 2008. ili 2005. Zapravo, kao neko ko je u ranim danima interneta prošao kroz mnoge zečje rupe teorija zavjere – “prvi val” online truthersa, kako on to kaže – ali i kao neko ko 10 godina kasnije ima daleko uravnoteženiji pogled na svijet i njegovim medijima, Mattu je bilo uznemirujuće gledati kako su teorije zavjere postale tako raširene tokom pandemije.

“Ljudi [80-ih i 90-ih] su se osjećali kao da su mainstream mediji samo veliki biznis koji je bio u dosluhu s establišmentom,” prisjeća se, “pa kad se na internetu počela javljati žeđ za ljudima koji govore ono što je možda istina, to je bilo tako intenzivno… Kad smo došli do ranih 2010-ih, napravio sam puni krug. Nedostatak odgovornosti [online] postao mi je očit. To me je natjeralo da shvatim: ‘OK, ovo su samo neki ljudi koji mogu reći što god hoće. Ovo je sranje’. To nije sloboda govora; to je sloboda manipuliranja. Po njima je sloboda anonimno lagati. Smiješna ironija je da svi ovi ljudi misle da su tako protiv ovoga, protiv onoga, ali sve što radite je da činite [Marka] Zuckerberga još bogatijim.”

Kao bend izgrađen na pobuđivanju revolucionarne retorike i povlačenju mračnih političkih zavjesa, Muse se nalaze u minskom polju koje su sami stvorili 2022. ‘Compliance’ nije jedina pjesma na ‘Will Of The People’ s potencijalom da bude pogrešno protumačena u trenutnoj klimi. Istina: naslovna pjesma je dovoljno jasna, okupljajući govor o zatvaranju sudaca, razbijanju institucija i izbacivanju demokratske bebe s vodom za kupanje u Senatu očito se ruga namjerama i posljedicama izgrednika iz Capitola. Ili, kao što Matt s podsmjehom kaže: “Svakom sekundom naš bijes raste/Mi ćemo razbiti naciju u komade.”

“To je poput populističke parodije, gotovo antiteza [monolitnoj numeri iz 2009.] ‘Uprising'”, kaže Matt. “Dok je ‘Uprising’ bio gotovo populistički, ali ozbiljan, ‘Will Of The People’ je gotovo kao: ‘Znamo li sada da smo ustvari glupi? Znamo li koliko ovo glupo zvuči i izgleda?’ U meni je uvijek postojao taj mali sukob između želje za izravnom demokratijom i nešto više stvarne moći naroda, ali istovremeno shvatajući da ponekad ljudi mogu biti ljuti… Budući da tako dugo nemaju glasa, [populizam] na kraju postaje iskrivljen i čudan. Ljudi na kraju počnu pljuvati po svemu samo zato što nemaju je**no pravo glasa.”

Klavirska balada u stilu Queena ‘Liberation’ je ipak poprilično trnovitija. Stihovi kao što su “ušutkavaš nas/Ukrao si eter, ali zrak pripada nama/I nasilje – natjerat ćeš nas da se okrenemo nasilju… Imamo planove da te skinemo/namjeravamo izbrisati tvoje mjesto u istoriji” lako se može uklopiti u pjesmu pod nazivom ‘Stop The Steal’ koja služi nezadovoljnim Trumpovim pristašama. Matt je malo užasnut tim prijedlogom. “To je potpuno suprotno od toga”, inzistira. “Ako išta, više je naginjalo onome što sam osjećao gledajući proteste Black Lives Matter. Neću pokušavati tvrditi da razumijem kroz što je ta kultura prošla ili nešto slično, ali “namjeravam izbrisati tvoje mjesto u istoriji” bio je onaj osjećaj bijesa… ta emocija koju osjećate u trenutku revolucije, gdje samo to želite srušiti i uništiti, čak i do mjere da mijenjate samu istoriju – ljudi koji ruše kipove. I “ukrali ste eter, ali zrak pripada nama” – ako je bilo išta, to je bila referenca na ono što smo proživljavali, svaki dan se budili uz mentalni tweet… ta otmica javnog diskursa od strane jedne osobe.”

Album zadire i u humaniju stranu iskustva pandemije, pjesmu s elegičnim pianom u ‘Ghosts (How Can I Move On)’ koja suosjeća s onima koji su izgubili voljene osobe, kao što se spooktronic ‘You Make Me Feel Like It's Halloween’ odnosi na žrtve porodičnog nasilja u izolaciji. Ali zapis se neizbježno vraća unatrag do približavanja kataklizme. “Na pragu smo smrti, još jedan svjetski rat, požari i potresi koje sam predvidio/Život u krizi, smrtonosni virus, cunamiji mržnje će nas utopiti”, intonira Matt na svojoj najnovijoj – i najočajnijoj – himni apokalipse, ”We Are Fucking Fucked”. Pjesma savjetuje da se naoružate “zalihama”. “Živimo u vremenu u kojem je jako važno moći se održati kroz stvari poput dugotrajnih nestanaka struje, kibernetičkih napada, krize opskrbe hranom, energetske krize”, kaže. “Ove stvari će se sada početi odvijati. Ali u isto vrijeme, ne želimo izgubiti iz vida stvari koje nas drže zajedno, društvene veze koje imamo.”

Nagne se unatrag, kao da želi sebi dati najširu moguću sliku ili uhvatiti metaforičnu pahuljicu pepela na svom jeziku. “Sva ova svađa na Twitteru o tome ko je šta rekao i kako je to rekao – siguran sam da će se za 50 godina ljudi osvrnuti na ovaj trenutak u istoriji i reći: ‘O čemu su, dovraga, pričali? Kako to da nisu mogli vidjeti autobus koji se spremao naletjeti na njih?’.”

Visoko.co.ba/federalna.ba/NME