Mrtva ženska tijela kao magnet za klikove

Ljudi vole Crne hronike i tuđe nesreće, portalima je ubistvo korisna vijest, a izvještavanje o mrtvim tijelima je duboko pogrešno i pervertirano.

Prethodnih nekoliko dana su u crnim hronikama regionalnih tabloida i portala (ako još pravimo razliku) dominirali zločini nad ženama. Svako ko je medije pratio preko društvenih mreža kakve su Twitter ili Facebook, jednostavno je morao naići na jedan, ako ne i sva tri slučaja o kojima će biti riječ u ovom tekstu. Reprodukcija i akumulacija naročito jednog od njih je nezapamćena na regionalnim portalima. Pri svemu tome se ne smije prenebregnuti činjenica da se radi baš o ženama, jer mediji više vole žensko od muškog tijela i uživaju u njegovoj reprezentaciji. Ta reprezentacija podrazumijeva njegovu objektivizaciju koja daje slobodu konzumentima da mu daju različite epitete i karakterizacije, a ona, kako se da zaključiti, ne prestaje ni kada se radi o mrtvom ženskom tijelu.

Pod reflektorima

Prvo se ubila ‘Mala nevjesta’. Za one koji nisu upoznati s terminom, radi se o indijskoj glumici Pratyushi Banerjee (24) koja je pronađena mrtva u svom stanu. Iako Indijki vjerovatno ni mnogi najžešći balkanski fanovi nisu znali pravo ime, još je od Esmeralde poznato da se balkanski gledatelji u tolikoj mjeri identificiraju s likovima iz svojih najdražih sapunica da ne znaju odijeliti realnost od fikcije i miješaju film i stvarni život. Kako su žalili zbog sljepoće i tragične životne situacije meksičke glumice i prikupljali joj novac za operaciju, tako su se vjerovatno i empatisali sa sudbinom indijske nevjeste koji god tragičan zaplet/rasplet imala radnja serije jer to nije ni bitno sve dok je ona ‘pozitivan lik’. Tako je Avaz javio da je ‘svijet u šoku’ jer se ubila mala nevjesta u Mumbaju (valjda Mumbaiju), a Jutarnji nam objašnjava način na koji se ubila: ‘zavezala je uže na golemi ventilator na stropu i objesila se’ te nudi razlog za taj čin: depresija zbog ljubavne veze. Tu vijest su prenijeli svi čitaniji portali u regiji, a u periodu koji je uslijedio do nas je doprlo još mnogo pikantnih verzija, npr. da je glumica prebijena na smrt ili da je bila trudna i da ju je zapravo ubio zaručnik.

Onda je ubijena srpska pjevačica Jelena Marjanović – Krsmanović. Pronađena je mrtva 03. aprila i od tada je objavljeno na stotine vijesti i izvještaja o svim mogućim detaljima istrage i svemu što bi uopće moglo biti povezano s ubistvom da taj slučaj nema presedana u našoj (regionalnoj) tabloidnoj medijskoj povijesti. Desi se često da umre neka poznata ličnost i mediji tu svojski obave svoj dio posla, kao nedavno preminuli Dragan Nikolić i Marinko Madžgalj. Potonji je bio mlađi i ta je vijest zbog toga bila neuobičajenija pa su joj se portali više i „obradovali“, iako su se pošteno potrudili i oko smrti starijeg glumca na što je u više navrata upozoravala njegova supruga. Međutim, ono što se dešava rijetko ili skoro nikako jeste da je neka slavna osoba ubijena pa su mediji euforično, raspojasano, krvnički, bespoštedno i bez ikakvih mogućih obzira, prenijeli vijest o ubistvu te pjevačice. I ne samo prenijeli, preuzeli su sve moguće uloge koje je bilo moguće preuzeti: svjedoka, tužitelja, advokata, detektiva, komšije, rođaka, patologa, sudije, građanina kojeg pitaju za mišljenje, vidovnjaka i vještaka.

Među „istražiteljima“ prednjači Pink, vjerovatno jer se radilo o Grand pjevačici i sa njihovih web stranici se može ‘uživo’ pratiti hronološka rekonstrukcija zločinakoja se obnavlja svakih nekoliko sati ovih nekoliko dana. Počinje sa pronalaskom tijela pjevačice, a nastavlja se sa privođenjem muža koji (ne)prolazi poligraf ispitivanje, reakcijama estrade i navodnih fanova,reakcijama svih koji su je poznavali i koji su se mogli nagovoriti na izjave, nastavlja se s bogatom galerijom slika sa sahrane (i s njom vjerovatno ne završava) u kojim čitatelji mogu ‘uživati’.

Tabloidni detektivi

Autori ‘vijesti’ se direktno upliću u istraživački proces koji pripada policiji i tužilaštvu, iznose se povjerljive i neprovjerene tvrdnje, pretpostavke o navodnim krivcima i razlozima kroz stalnu konstrukciju i rekonstrukciju detalja. Naročito su gnusni spomeni porodice ubijene pjevačice i njene petogodišnje kćerke čije se tragične riječi zbog gubitka majke koriste kao naslovi tekstova koji će zasigurno dovesti do klika. U portalsku trakavicu od istrage pjevačicinog ubistva kojim su narušeni svi mogući profesionalni i etički kodeksi (ali i pravni, i čini se ljudski), uključili su se i susjedni regionalni portali. Tako na Indexu trvde kako je pjevačica prije smrti najavila da neće još dugo biti tu, na Radio Sarajevuse pitaju da li će suprug ubijene pjevačice još dugo ostati u pritvoru, na source.ba pišu o čekiću kojim je ubijena, na Net.hr spominju detalje istrage sa izjavama bliskih ljudi itd.

Popularnosti crnih hronika i krimi serija govore u korist činjenici da je ubistvo proiftabilna vijest. Ubistvo koje se desilo paralelno s ta dva slučaja, desilo se u Zenici. Tamo je ispod željezničkog mosta početkom aprila pronađeno tijelo žene koje je bilo ‘s vezanim rukama i nogama, zamotamo u čaršaf’, a kako Avaz dalje saznaje, na tijelu je ‘najviše uboda, sedam osam, zabilježeno u predjelu vrata, te su na cijelom tijelu vidljive povrede zadobijene od udaraca’.

Iako je ubijena bila ‘anonimna’, barem dok joj nisu naveli ime i prezime, i ta vijest nije bila atraktivna velikom broju portala, kao ni susjedima, izvještavanje o njoj također pati od istih boljki od kojih pate prethodna dva. Opet se pretpostavljaju razlozi ubistva, i novinari trude da što slikovitije i ‘sočnije’ nabroje sve povrede koje je imala na tijelu pa je ubijena i ‘zadavljena i pretučena i bačena i vezana’, kao da uživaju u nabrajanju što više povreda i mučenja koje je pretrpilo njeno tijelo.

Mrtva ženska tijela

I dok ljudi vole crne hronike i tuđe nesreće, portali to koriste. Pri tome su žene češće žrtve nesreće i one su premlaćivane, silovane, ubijane čekićem ili su ih muškarci davili. Kako se mediji inače više bave ženskim tijelima, tako se više bave i ženskim mrtvim tijelima. U načinu na koji se pak izvještava o tim tijelima i svemu onome što su pretrpila ima nešto duboko pogrešno i pervertirano. U tekstu pod nazivom Spaljivanje vještica, beogradska novinarka Jovana Gligorijević analizira način na koji mediji u Srbiji tretiraju žene žrtve porodičnog nasilja i navodi nekoliko tih primjera, pitajući se da li se stvarno radi o neznanju ili namjernom kršenju pravila zarad senzacionalizma.

A kada se radi o ‘poznatom ženskom mrtvom tijelu’, onda sve to još dobija na intenzitetu. U načinu na koji se tretira ubistvo srbijanske pjevačice narušeno je sve što je moglo biti narušeno. Na stranu novinarski i profesionalni kodeksi, nema tu nikakvih ni ljudskih obzira, saosjećanja niti minimuma poštovana prema žrtvi, njenom djetetu i onima kojima je njena smrt nešto značila. Pogrešno bi bilo misliti da nema tekstova koji upozoravaju na ovakve ili slične slučajeve, ima ih i više nego dovoljno i na ovom portalu, kao i na drugim je bilo govora o tome. Međutim, takve stvari sve manje zanimaju novinare, a naročito ne zanimaju autore ovakvih vijesti i portalske novinare koji su ‘budućnost novinarstva’. Ukazivanje na etičke i profesionalne propuste ostaje mrtvo slovo na papiru u vremenu u kojem se vrijednost vijesti ocjenjuje isključivo tržišnom logikom i brojem klikova.