‘Mostarski anđeo’ danas spašava djecu Gaze

Početkom 1990-ih, usred haosa i ratnih razaranja na Balkanu, jedna Britanka se pojavila kao nevjerojatan heroj. Sally Becker, tada 30-godišnjakinja, postala je poznata kao “Mostarski anđeo” zbog svojih odvažnih napora da dostavi pomoć i evakuira ranjenu djecu i njihove majke iz opkoljenog grada. Sada, desetljećima kasnije, učinila je isto u zonama sukoba širom svijeta – a njena posljednja misija bila je u Gazi, gdje Izrael vodi razorni rat od prošlog oktobra.

Nedavno je predvodila evakuaciju devetero djece iz Gaze, koja su privatnim avionom prebačena u Italiju, uključujući Ahmeda Shabbata, trogodišnjeg dvostrukog amputirca, i Yousefa Hataba, koji je izgubio potkoljenicu u izraelskim udarima. Misija, koordinirana uz pomoć Gaza Kinder Reliefa i finansirana od strane Project Pure Hope, suočila se s brojnim birokratskim preprekama.

Početni korak uključivao je opsežne pregovore s palestinskim i izraelskim vlastima kako bi se osigurao prolaz u Egipat. U Kairu, Becker i njen tim liječnika susreli su se s djecom u vojnoj bazi prije nego što su ih avionom odvezli u Italiju, gdje su odvedena u bolnicu u sjeveroistočnom gradu Trstu.

“Imala sam oko 40 slučajeva koje mi je uputio Gaza Kinder Relief, nevjerovatna organizacija od 35 žena sa sjedištem u raznim zemljama koje sve koordiniraju na daljinu”, rekla je Becker za Anadoliju.

Kad su prvi pokušaji da se djeca dovedu u Ujedinjeno Kraljevstvo osujetile birokratske prepreke, Becker je naišla na podršku bolnica u Njemačkoj, Italiji i Jordanu. U koordinaciji s projektom Pure Hope i Direct Relief, dobrotvornom organizacijom sa sjedištem u SAD-u, finansirala je letove.

Putovanje je bilo prepuno prepreka u posljednjem trenutku, poput osiguravanja viza od talijanske ambasade u Kairu, koje je produžilo svoje radno vrijeme kako bi osiguralo da sva djeca dobiju odobrenje od egipatskog ministarstva zdravstva noć prije nego što su trebala odletjeti.

“Tek u 2 ujutro konačno smo dobili odobrenje za let, a sljedećeg jutra u 9 sati smo krenuli”, rekla je Becker.

Grupa, koja se sastojala od 21 Palestinca, uključujući djecu, njihove majke i neke braće i sestre, sigurno je stigla na svoje odredište kasnije te noći 2. maja.

‘Ova djeca su tako otporna’

Za Beckerinu, misija je bila gorko-slatki uspjeh, budući da su mnoga teško ozlijeđena djeca još uvijek u Gazi i čekaju dopuštenje za odlazak.

“Neki od naših pacijenata su još uvijek u Gazi… i imaju dopuštenje za odlazak, ali one noći kada su zapravo bili spremni za odlazak, granica je zatvorena”, rekla je.

Britanska humanitarna radnica izrazila je posebnu zabrinutost za Kareema, 14-godišnjaka koji je u velikom riziku da izgubi nogu i Zaynu, dvogodišnju djevojčicu s teškim opekotinama.

“Ova djeca su žrtve sukoba, onog za koji oni nisu krivi i koji je izvan njihovog razumijevanja, i moramo učiniti sve što možemo da im pomognemo”, rekla je.

“Ova djeca su tako otporna. Nevjerovatno… Očito, ne možemo se vratiti. Ne možemo spriječiti ono što se već dogodilo. Ali pokušajmo barem spriječiti pogoršanje stvari tako što ćemo pomoći spasiti udove ove djece, a možda i njihove živote.”

Desetljeća predanosti

“Ništa se nije promijenilo otkako sam počela pomagati djeci 1993. Još uvijek je užasno. Još uvijek je šokantno. I dalje mi je traumatično vidjeti djecu u takvom stanju. To je tako nepotrebno. Nekada davno, poslali bismo vojnike u daleka polja da se međusobno pobiju. Sada su žene i djeca ti koji najviše pate. Samo se nadam da će i druge zemlje otvoriti svoja vrata kako bi pomogle većem broju djece kojoj je hitno potreban liječnički tretman”, rekla je Becker.

Prošla su više od tri desetljeća otkako je Becker otišla u polje humanitarnog rada, gdje je do sada ostavila neizbrisiv trag. Govoreći o tome kako je sve počelo, Becker se prisjeća kako je u maju 1993. otišla u Bosnu s jednim jednostavnim ciljem: volontirati nekoliko sedmica.

Bez službene podrške ili specijalizirane obuke, suočila se s mnogim preprekama, ali je ustrajala kroz sve njih.

“Kontaktirala sam mnoge organizacije i nudila im svoju pomoć, ali me nisu htjeli jer nisam imala relevantno iskustvo. Nisam bila medicinska sestra ili inženjer. Tako da mi zapravo niti jedna velika organizacija nije mogla ponuditi posao”, rekla je.

Bez straha od razočaranja, probila se u srce bijesnog sukoba.

Mostar je u to vrijeme bio pod opsadom, istočni dio potpuno blokiran, slično kao i sada u Gazi, rekla je. Osnovne zalihe nisu mogle stići do onih koji su bili zarobljeni unutra, što je dovelo do strašne humanitarne krize, a Becker je započela dopremanjem pomoći u zapadni dio grada.

Njen prelomni trenutak dogodio se kada joj je pristupio Leo Sorensen, UN-ov službenik za civilne poslove.

“Rekao je: ‘Vi ste jedan od rijetkih međunarodnih humanitarnih radnika kojima je dopušteno ulaziti i izlaziti iz Mostara. Možete li dobiti dopuštenje za evakuaciju djeteta s istočne strane?’”, prisjetila se.

Uspjela je dobiti dopuštenje i prihvatila se opasnog zadatka prelaska prve linije u starom ambulantnom vozilu, da bi u konačnici evakuirala stotine ljudi, uključujući ozlijeđenu djecu i njihove majke.

Za Becker, njeno životno djelo vođeno je osjećajem empatije i nepristranosti, s patnjom nevine djece koja nadilazi granice nacionalnosti ili politike sukoba.

“Za mene nema razlike između djeteta koje pati u Mostaru, ili djeteta koje pati u Libanonu, ili djeteta koje pati u Izraelu, ili na Kosovu, ili bilo kojem drugom broju zemalja”, rekla je.

“Nikada ne gledam ko su ili kojeg su porijekla jer to nije važno. Ono što je bitno je da su to nevina djeca koja su povrijeđena jer još nismo pronašli način da riješimo naše nesuglasice – način da izbjegnemo povrijeđivanje nevinih svaki put kad krenemo u međusobni rat.”

Visoko.co.ba/federalna.ba/AA