Miroslav Pilj: Čuti svoje stihove iz usta Davorina Popovića bio je neopisiv osjećaj

U prostorijama RKUD “Proleter” glumačka klapa dramskog studija “Pro Teatar” nedavno je odigrala predstavu “Važan je stil” po uzoru na djelo “Stilske vježbe” francuskog pjesnika i dramatičara Raymonda Queneaua. Ovo je bio povod za razgovor upravo s Miroslavom Piljom, scenaristom predstave, koji je za portal Klix.ba napravio kratak presjek svog dosadašnjeg umjetničkog stvaralaštva.

Najvažnije je imati dobre glumce na sceni

“Dramski studio ‘Pro Teatar’ u okviru RKUD ‘Proleter’ započeo je s radom još 2015. godine, a njegova osnovna namjena bila je privući mlade ljude teatru kako bi se okušali u ovoj vrsti umjetnosti. U posljednje vrijeme počela se realizirati ona zamisao iz 2015. godine, a to je da ‘Pro Teatar’ postane prva alternativna pozorišna scena u Sarajevu. Imamo jako kvalitetne profesionalne pozorišne kuće kao što su Narodno pozorište Sarajevo, Kamerni teatar 55, SARTR, Pozorište mladih, ali sve do nekoliko godina unazad nismo imali teatar poput ovog iako nam je bio prijeko potreban”, istakao je na početku Miroslav Pilj.

Krajnji cilj “Pro Teatra”, kako dalje navodi, jeste da se on etablira kao pozorište koje će imati svoj stalni repertoar i koje će na svojoj sceni uprizoriti što raznovrsnije dramske komade, od klasičnih do savremenih, ali i teatarske eksperimente među kojima se izdvajaju muzičko-poetski i poetsko-scenski performansi.

“Pripreme za izvođenje predstava u ‘Pro Teatru’ se znatno ne razlikuju od priprema u profesionalnim pozorištima ili na akademijama. Može se kazati da je jedina razlika u finansijama, tj. alternativna i amaterska pozorišta u BiH najčešće kreću od nule, dok profesionalna imaju određena sredstva na raspolaganju. Naravno, nećemo uzimati u obzir alternativne teatre u New Yorku i drugim megalopolisima koji imaju proračune od par hiljada dolara. Isto tako, razlika između alternativnih i amaterskih teatara je vrlo tanka, skoro da je i nema. Često volim reći da je lijepo biti amater, jer se tada bavite nečim isključivo iz ljubavi bez ikakvih materijalnih opterećenja. Suštinski, meni je najvažnije imati dobre glumce na sceni. Ukoliko imam loše glumce na dobroj sceni, onda imam lošu predstavu, a ako imam dobre glumce na praznoj sceni, imam predstavu kojom se ponosim”, kategorično će Pilj.

Kada je riječ o novim projektima dramskog studija “Pro Teatar”, on navodi da se već uveliko radi na pripremi predstave “Tada” utemeljitelja antidrame ili teatra apsurda Samuela Becketta, a glavne uloge ovog složenog dramskog komada igrat će Adis Ahmethodžić, Defina Mujan i Faris Kaltak. Zanimljivo je istaći i to da će ovo biti prvo izvođenje ove Beckettove drame u BiH.

Svaki susret s Pimpekom je bio anegdota

Iako je Miroslav Pilj već nekoliko decenija prisutan u pozorištu, on za sebe kaže da je primarno pjesnik, a tek kasnije sve ostalo. On je, kako navodi, spletom životnih okolnosti imao sreću ostvariti i kontakt s mnogim velikanima iz svijeta muzike za koje je kasnije počeo pisati i pjesme.

“Ja sam još kao maturant objavio prvu zbirku pjesama i mogu sa sigurnošću kazati da je sve počelo s poezijom, kasnije se nastavilo teatrom, filmom, scenarijima za TV emisije, serije itd. No, u jednom momentu svog lirskog stvaranja sam sebi sam priznao da nešto fali mojim pjesmama, a kasnije sam otkrio da je to melodija, muzika. Prvi čovjek koji je komponirao jednu moju pjesmu bio je Ljubiša Račić iz grupe Formula 4, a zatim sam upoznao i Branu Likića iz grupe Rezonansa. Radom s ovim ljudima sam se zaljubio u pjevanje poezije. Krajem rata počeo sam raditi s Borisom Novkovićem i tada je nastala naša prva zajednička pjesma ‘Branim se’, a onda dolaze Indexi na šta sam posebno ponosan. Čuti svoje stihove iz usta Davorina Popovića je neopisiv osjećaj”, objašnjava Miroslav Pilj svoje početke u svojstvu tekstopisca.

On dodaje da mu je u prvi mah bilo čudno slušati svoje stihove u izvedbi nekih drugih ljudi, a naglašava kako se taj osjećaj može poistovijetiti s osjećajem treme. Međutim, on naglašava kako trema nestaje onog trenutka kada vidi da publika pjeva njegove pjesme zajedno s izvođačima.

“Kada pišete pjesme najprije trebate imati emociju. To je gorivo bez kojeg niste u mogućnosti ništa uraditi. No, ukoliko gledamo tehnički, postoje tri načina na koja pišem pjesme. Najjednostavniji način za stvaranje jeste da napišem stihove koje kasnije dam kompozitoru kako bi napravio melodiju. Iako je ovo nekonvencionalan pristup kada je riječ o tekstopiscima, ja sam najveći broj pjesama zapravo napisao na već postojeću muziku. To ne radi veliki broj ljudi i kada sam radio s Indexima pisao sam upravo na ovaj način. Sve u svemu, mišljenja sam da je najbolji simultani način rada kada zajedno tekstopisac s kompozitorom piše muziku i tekst”, pojašnjava on.

Osim što je poslovao s istaknutim bh. i regionalnim imenima iz svijeta muzike, Miroslav Pilj je također i drugovao s njima. Posebno se prisjeća trenutka kada ga je Davorin Popović, legendarni frontmen Indeksa, pozvao za sto u jednom sarajevskom ugostiteljskom objektu kako bi ga pitao da li je voljan da rade skupa.

“Svaki susret s Davorinom je bio anegdota, a on je čak i u najkritičnijim situacijama bio duhovit. Prvi put mi je ponudio saradnju u kultnom sarajevskom kafiću ‘Fis’ i ta će mi scena ostati urezana u pamćenje do kraja života. Ja sam ušao u ‘Fis’ kako bih usitnio novac i on me u tom trenutku oslovio s ‘pjesniče’. Zatim me upitao imam li u svojim tekama ‘viška pjesama’ za njega. Ja u tom momentu nisam vjerovao svojim ušima. Plod tog susreta bila je pjesma ‘U inat godinama’, a bukvalno je nastala na putu od ‘Fisa’ do zgrade Građevinskog fakulteta gdje stanujem”, dodao je ovaj svestrani umjetnik.

BiH ima veliki umjetnički potencijal

“Ne znam da li ga možemo svrstati u red mladih umjetnika pošto ne znam koje je godište, ali Saša Oručević iz Mostara je glumac kojem skidam kapu. Međutim, mislim da nije dovoljno eksponiran iz razloga što dolazi iz Mostara kojeg pojedini zlonamjernici zovu malim gradom. Ukoliko se odmaknemo od pozorišta, mislim da su svjetski umjetnici momci iz grupe Zoster kojima također treba dati priliku. Nekada je svirala grupa Drugo stanje iz Konjica koja je također imala veliki potencijal. Među piscima, primjerice, imate Dinu Porovića. Zaista je veliki broj mladih ljudi koji su izuzetno talentirani u svojim branšama, ali bojim se da su za njih ‘zamandaljena’ neka vrlo važna vrata”, govori Miroslav Pilj.

On nastavlja da bi omladinu koja je voljna učiti i napredovati, bez obzira čime se bavila, institucije trebale podržati. Govori i to kako je svjestan da su danas mladi ljudi primorani biti dio određenih kružooka kako bi se profesionalno razvijali, što im često crpi energiju i što im nerijetko skreće fokus s primarnih interesovanja.

“Da biste uspjeli morate biti s nekim, negdje i u nečemu. Smatram da se to nije puno razlikovalo ni u periodu kada sam ja bio mlad. Meni je u više navrata i u tom periodu predlagano da navratim do Kamernog teatra 55 kako bih popio koje piće, kako bih malo prošetao i kako će jedino tako biti igrana moja predstava. Ja na to nisam pristao i zbog toga je moja prva predstava igrana u Sloveniji. Nažalost, i danas su mladi ljudi primorani biti dio nekih krugova kako bi mogli napredovati. U toj situaciji prestaje umjetnost, a počinje trgovina. Izuzememo li sve ove otežavajuće okolnosti, i dalje sam pri stavu da BiH ima zaista veliki umjetnički potencijal, a na mladima je da se bore”, zaključuje Miroslav Pilj.

klix.ba/visoko.ba