NaslovnicaPreporukaMikročip impl...

Mikročip implantati koji vam omogućuju plaćanje rukom

Patrick Paumen izaziva pomutnju kad god nešto plati u trgovini ili restoranu.

To je zato što 37-godišnjak za plaćanje ne mora koristiti bankovnu karticu ili mobitel. Umjesto toga, on jednostavno stavlja lijevu ruku blizu čitača beskontaktnih kartica.

Malo LED svjetlo ispod njegove kože tada odmah zasvijetli, a plaćanje ide.

“Reakcije koje dobivam od blagajnika su neprocjenjive!” kaže gospodin Paumen, zaštitar iz Nizozemske.

On može platiti rukom jer mu je 2019. godine pod kožu ubrizgan mikročip za beskontaktno plaćanje, malo veći od zrna riže.

“Procedura boli jednako kao kad vas netko uštine kožu”, kaže gospodin Paumen.

Mikročip je prvi put implantiran u čovjeka još 1998. godine, no tek je tijekom posljednjeg desetljeća ta tehnologija postala komercijalno dostupna.

A kada je riječ o implantabilnim čipovima za plaćanje, britansko-poljska tvrtka Walletmor kaže da je prošle godine postala prva tvrtka koja ih je ponudila na prodaju.

“Implantat se može koristiti za plaćanje pića na plaži u Riju, kave u New Yorku, frizure u Parizu – ili u vašoj lokalnoj trgovini”, kaže osnivač i izvršni direktor Wojtek Paprota. “Može se koristiti gdje god se prihvaćaju beskontaktna plaćanja.”

Walletmorov čip, čija je težina manja od jednog grama, sastoji se od sićušnog mikročipa i antene umotane u biopolimer – materijal prirodnog izvora, sličan plastici.

Gospodin Paprota dodaje da je potpuno siguran, da ima odobrenje od strane regulatora, radi odmah nakon ugradnje i da će ostati čvrsto na svom mjestu. Također traje neograničeno i ne zahtijeva bateriju ili drugi izvor napajanja. Tvrtka kaže da je sada prodala više od 500 čipova.

Tehnologija koju Walletmor koristi je komunikacija bliskog polja ili NFC, sustav beskontaktnog plaćanja u pametnim telefonima. Ostali implantati za plaćanje temelje se na radiofrekvencijskoj identifikaciji (RFID), što je tehnologija koja se obično nalazi u fizičkim beskontaktnim debitnim i kreditnim karticama.

Za mnoge od nas ideja da se takav čip ugradi u naše tijelo je užasna, ali istraživanje 2021. na više od 4000 ljudi diljem Ujedinjenog Kraljevstva i Europske unije pokazalo je da bi 51% njih razmotrilo.

Međutim, bez navođenja postotka, u izvješću se dodaje da su ispitanicima “invazivna i sigurnosna pitanja i dalje glavna briga”.

G. Pauman kaže da nema nikakve od ovih briga.

“Čip implantati sadrže istu vrstu tehnologije koju ljudi svakodnevno koriste”, kaže on, “od privjesaka za otključavanje vrata, kartica javnog prijevoza poput kartice London Oyster ili bankovnih kartica s funkcijom beskontaktnog plaćanja.

“Udaljenost čitanja ograničena je malom zavojnicom antene unutar implantata. Implantat mora biti unutar elektromagnetskog polja kompatibilnog RFID [ili NFC] čitača. Samo kada postoji magnetska veza između čitača i transpondera, implantat može može se čitati.”

Dodaje da ga ne brine da bi se moglo pratiti gdje se nalazi.

“RFID čipovi se koriste u kućnim ljubimcima za njihovu identifikaciju kada se izgube”, kaže on. “Ali nije ih moguće locirati pomoću implantata RFID čipa – nestalog ljubimca treba pronaći fizički. Zatim se skenira cijelo tijelo dok se implantat RFID čipa ne pronađe i očita.”

Ipak, problem s takvim čipovima (i ono što izaziva zabrinutost) je hoće li u budućnosti postati sve napredniji i prepuni osobnih podataka neke osobe. I, zauzvrat, jesu li te informacije sigurne i može li se osoba doista pratiti.

Financijska tehnologija ili fintech, stručnjakinja Theodora Lau, koautorica je knjige Beyond Good: How Technology Is Leading A Business Driven Revolution.

Ona kaže da su ugrađeni čipovi za plaćanje samo “produženje interneta”. Pod tim podrazumijeva još jedan novi način povezivanja i razmjene podataka.

Ipak, iako kaže da su mnogi ljudi otvoreni za tu ideju – budući da bi plaćanje stvari bilo bržim i lakšim – koristi se moraju odmjeriti s rizicima. Pogotovo kada i kada ugrađeni čipovi nose više naših osobnih podataka.

“Koliko smo spremni platiti, radi pogodnosti?” ona kaže. “Gdje povlačimo crtu kada je riječ o privatnosti i sigurnosti? Tko će štititi kritičnu infrastrukturu i ljude koji su njezin dio?”

Nada Kakabadse, profesorica politike, upravljanja i etike na Henley Business School Sveučilišta Reading, također je oprezna u pogledu budućnosti naprednijih ugrađenih čipova.

“Postoji tamna strana tehnologije koja ima potencijal za zlouporabu”, kaže ona. „Onima koji ne vole individualnu slobodu, otvara zavodljive nove vidike za kontrolu, manipulaciju i ugnjetavanje.

“A tko posjeduje podatke? Tko ima pristup podacima? I, je li etično čipirati ljude kao što radimo kućne ljubimce?”

Rezultat bi, upozorava ona, mogao biti “oslabljenje mnogih za dobrobit nekolicine”.

Steven Northam, viši predavač inovacija i poduzetništva na Sveučilištu Winchester, kaže da su zabrinutosti neopravdane. Osim svog akademskog rada, osnivač je britanske tvrtke BioTeq, koja od 2017. proizvodi implantirane beskontaktne čipove.

Njegovi implantati namijenjeni su osobama s invaliditetom koje mogu koristiti čipove za automatsko otvaranje vrata.

“Imamo svakodnevne upite”, kaže on, “i proveli smo preko 500 implantata u Ujedinjenom Kraljevstvu – ali Covid je uzrokovao određeno smanjenje u tome.”

“Ova se tehnologija godinama koristi na životinjama”, tvrdi on. “Oni su vrlo mali, inertni objekti. Nema rizika.”

U Nizozemskoj, čip za plaćanje gospodina Paumana ima ugrađeno LED svjetlo koje se kinetički pokreće u trenutku njegovog tijela. Opisujući sebe kao “biohakera” – nekoga tko stavlja dijelove tehnologije u svoje tijelo kako bi pokušao poboljšati svoje performanse – ima ukupno 32 implantata, uključujući čipove za otvaranje vrata i ugrađene magnete.

“Tehnologija se stalno razvija, pa nastavljam skupljati sve više”, kaže. “Moji implantati povećavaju moje tijelo. Ne bih želio živjeti bez njih”, kaže.

“Uvijek će postojati ljudi koji ne žele modificirati svoje tijelo. Trebali bismo to poštivati – a oni bi trebali poštovati nas kao biohakere.”

 

 

 

 

 

 

Visoko.co.ba/federalna.ba/bbc.com

Komentari

komentara

Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.

Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.