Spori smo. Jako smo spori u našem javnom diskursu, političkom, pa i na ulici, u taksijima. Stalno dominiraju iste teme, nerješive, isti problemi, apokalipse, loši scenarij… I to svjedoči o kvalitetu ovog našeg javnog života – koji generira mnogo sumornog, kazao je za Rezime sedmice univerzitetski profesor Pavle Mijović. A perspektiva je, kaže, siva.
„Perspektiva postoji, društvo napreduje, razvija se, modernizira se, ali mislim da je brzina jednostavno prespora i da ljudi to percipiraju kao poprilično negativno. Zato i odlaze, zato im se javljaju te opetovane skepse o nekom mogućem normalnom životu“.
Što se tiče domaćih političara, Mijović smatra da generalno portretiramo kritički i negativno.
„A kad zablistaju, to je poprilično zabavno. Hladno im je s jedne strane, zabavljaju se, pričaju viceve, šege, šale, pošalice… Ali ja mislim da skrivaju svoju nelagodu jer u trenutnoj fazi ova koalicija na državnom nivou stvarno nije zadovoljavajuća. Kad se uspostavila vlast, onda je bio dosta dobar moment, došlo se do nekog vrhunca kad je BiH dobila kandidatski status i onda se sve vratilo u učmalost“.
A kako da dočekamo reformske zakone, dok tehnička služba zgrade institucija ne popravi grijanje, Mijović nudi rješenje – vunene čarape, duge gaće…
Mijović je napomenuo da je sadašnja koalicija funkcionalna koalicija.
„Imate klasične stranke – jedna sa hrvatskim nacionalnim predznakom, druga sa srpskim, koje su onako vrlo konsolidirane, jake baze… SDP u sebi posjeduje dvije frakcije, jedna više naginje desnom spektru, druga više nekom ljevom. I imate novog lidera, iz perspektive Bošnjaka, a to je NiP. To je jedno šaroliko društvo koje se moglo ujediniti oko nekih funkcionalnih ciljeva. Ideološki se ne mogu se pomiriti – a ni ne trebaju, ali funkcionalnost im je poprilično limitirana“.
O tome ko u koaliciji kosi, a ko vodu nosi – Mijović kaže da je bitno da postoji lider ili mini lider.
„Ja mislim da koalicija nema istaknutog lidera. Na početku je Elmedin Konaković nastupao na pozornicama, kao ministar vanjskih poslova, a onda je to malo stalo. U zadnjih 30 godina imamo jednu krizu političkih lidera. Mi smo navikli na lidere koji se svađaju, a jednog pravog lidera bi trebale odlikovati druge osobine. Nemamo ni puno državnika – imamo puno ljudi koji vole ovu državu na različit način – to je jedan limitirani patriotizam. A državnik je osoba koji uspijeva čitav pluralitet i čitavo jedno opterećavajuće naslijeđe u ovom društvu harmonizirati“.
U državnom parlamentu zakoni idu sporo, pogotovo oni reformski, a u RS-u se usvajaju lako i ekspresno, a najbolje oni koji derogiraju državu Bosnu i Hercegovinu – iz Bosne i Hercegovine ne može se izbrisati Bosna i Hercegovina, napominje Mijović.
„Ali to ljude očito ne priječi da pokušavaju. Ja razumijem da je ovdje naprosto čitav naš politički um je prilično nacionaliziran, kao da je svojevrsna infekcija tog nacionalizma, ali sve se to nalazi na teritoriju Bosne i Hercegovine, koja je država, koja je u mnogim aspektima iz perspektive politike krhka, ali država također koja je ponosna i na njenom teritoriju se to nalazi. Ovi pokušaj su tragikomični“.
Kako se osjećati Srbinom ili Hrvatom ili Bošnjakom – i osjećati se Bosancem? Mijović kaže kako su sve te identitetske pozicije normalne – ali da ih je rat ekstremizirao.
„Mi smo zarobljeni u te vlastite i limitirane identitetske postavke, a zaboravili smo ono što jedan veliki Mostarac govori, Predrag Matvejević, da zdravi identiteti – nacionalni, vjerski ili drugi – postoje samo u pluralu. Ako mi s vlastitim identitetom možemo dati neki doprinos državi u kojoj živimo, kvartu, etažnim vlasnicima… – to je poanta. A mi smo vlastite identitete shvatili kao neke getoizirajuće jedinke koje sužive s drugim“.
Posljednji potezi u Narodnoj skupštini RS-a su štetni za srpski narod.
„Radi se o ljudima koji su pod sankcijama, kojima međunarodna zajednica pokazuje imaju nekog putra na glavi. Umjesto da rade nešto konkretno na kraju za sve građane RS-a, oni se bave zakonima koji spadaju u neku neobičnu pravnu normativu, a koji su vezani za simboličko naslijeđe. Mnogo ljudi iz RS-a ima neki taj poseban odnos sa Srbijom. To ne treba braniti, ali smatram da čovjek na neki način posebnu privrženost treba osjećati prema mjestu gdje živi“.
Mijović podsjeća da su ljudi u globaliziranom svijetu povezani.
„Niko nikom ne brani da neko bude Srbin ovdje ili Srbin ondje. Nije nužno da se čitava arhitektura međunarodne zajednice mijenja. Ali smatram da u nedostatku pravog političkog sadržaja – a to je ono ako ne možete u parlamentu srediti grijanje, politika ode u sferu simbola, i to većinom prošlih, koji onako kolaju na svadbama, u kafanama… Umjesto da ih parlament korigira, da kaže to je neracionalno, apsurdno i opasno, pogotovo u turbulentnim društvima, Narodna skupština RS-a afirmira takve stavove. I time svjedoči krizi vlastitog parlamentarnog djelovanja i potpuno gotovo nerazumijevanje savremenih političkih dinamika“.
Bosanskohercegovačka politika ne poznaje odgovornost, upozorava Mijović – gotovo da ne postoje ostavke zbog neke krimene. Ali, s druge strane, tragični događaji, kao što su iz Jablanica ili Novi Sad, situacije van nekog običajnog reda – povežu političari.
„Državna koalicija stvarno limitirano funkcionira. Ali kad se dogodi nesreća, Milorad Dodik alocira 200.000 maraka za četiri općine. I svi se nekako ujedine“.
Mijović je u Rezimeu sedmice govorio i o stanju u Njemačkoj – u toj zemlji ima problema, o tome su mu govorili dijasporci s kojima je u kontaktu.
„U Njemačkoj smatraju da je Olaf Scholz medijator, a ne lider, što je bila Angela Merkel. Da neko pita prosječnog Evropljanina ko je lider EU-a, ne bi rekao da je to Scholz, prije Viktor Orban“.
Kad je u pitanju Amerika, Mijović je podsjetio da je Donald Trump nekonvencionalan lider
„On nije započinjao nove ratove, ali je održavao postojeće ratove. Analiza jednog američkog think tanka je pokazala da je on više koristio bombardiranje, granatiranje i dronove nego administracija Baracka Obama“.
Trump je, smatra Mijović, najveća opasnost na neki način za sam razvoj demokracije u Americi.
„Stvari koje on želi sad aktivirati su deportacije ilegalnih migranata, restriktivni vizni režim. Manje će intervenirati po svijetu, štitit će trgovačke interese, štitit će vojnoindustrijski kompleks, ali mislim da će Evropu i pogotovo ovaj naš dio svijeta pustiti sitnim birokratima“.
Mijović je na kraju napomenuo da je predsjednička figura u Americi jako važna – ali da su sve njihove institucije podrška i da daju kontinuitet američkoj vanjskoj politici.
„Sumnjam da će Donald Trump maknuti Milorada Dodika s liste sankcija. Možda Trump uspije nešto nekonvencionalno malo potaknuti na Balkanu. Trumpov pogled na Balkan je da su ovdje plemena. Ja ne smatram da će ovaj dio svijeta njemu biti u nekom interesu. Istovremeno, nikad se ne zna s tim nekonvencionalnim liderima što ih može potaknuti za neki dodatni angažman. Doduše, u slučaju Donalda Trumpa – stvarno sumnjam“.
Visoko.ba/federalna.ba
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.