Mehanović: Zakonska regulativa je izuzetno oskudna, a i ta postojeća u praksi kao da nije vidljiva

Piše: Eldar Abaz

Govor mržnje je sve učestaliji na društvenim mrežama, ponavlja se iznova i iznova, te bi se moglo reći da ovakva pojava postaje društveno prihvatljiva. Sagledamo li realnu sliku, shvatiti ćemo da govor mržnje dovodi do daljeg sukoba, koji može da preraste u nešto mnogo više od samo verbalnog. Govor mržnje je javno izražavanje koje širi, potiče, promovira ili opravdava mržnju, diskriminaciju ili neprijateljstvo prema određenoj grupi. Govor mržnje pridonosi općoj atmosferi netolerancije i čini napade na određene grupe vjerojatnijima.

Najčešće, komentari ispod postova i članka kod određenih medija su 80 posto govor mržnje, koji niko ne reguliše. Tada nastaje problem, jer upravo tom nekontrolom sadržaja u komentarima, taj sadržaj se širi i postaje jedna velika prijetnja za javno mnijenje. Kako? Jednostavno je, ako uzmemo u obzir činjenicu da internetu i online svijetu imaju pristup i djeca od deset ili jedanaest godina, koja itekako znaju i razumiju pročitano, tada nastaje jedna iskrivljena slika o temi koja je sadržaj članka. S tim u vezi, takve generacije stvaraju sebi sliku da je uredu nekoga mrziti, jer su imale tačan obrasac po kojem se to radi. Upravo zbog toga to nekontrolisanje sadržaja dovodi do kreiranja mišljenja društva.

“Član 20. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima nalaže da svako pozivanje na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju koje pretstavlja potsticanje na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje, treba biti zabranjeno zakonom”, stoji navedeno u unapređenju regulative u BiH u skladu sa međunarodnim standardima.

Ovim se članom jasno vidi da svaki oblik diskriminacije treba da bude regulisan, međutim to u Bosni i Hercegovini nije slučaj. Sadržaj ispod članaka ili postova ostaje neobrisan, te čak daje prostora i za diskusiju, što nikako nije pozitivno i pogodno za društvo. Određena pripadnost ne treba i ne smije da bude povod za diskusiju, odnosno ne smije se dozvoliti rasprava o tome da li je jedna strana tačnija i bolja ili druga. Urednici ili vlasnici portala na čijim člancima postoje komentari i gdje se ostavlja diskriminirajući sadržaj, treba i moraju da reaguju.

Potrebna je kolektivna odgovornost kada je riječ o govoru mržnje i širenju istog, ne možemo samo reći da mi ne dijelimo govor mržnje, već i ako primjetimo isti treba da regujemo, prijavimo ili obrišemo. Sve dok takve stvari ignorišemo i zanemarujemo, slika bosanskohercegovačkog društva će biti ovakva kakva je danas, puna nacionalizma i diskriminacije.

Govor mržnje je nemoguće spriječiti

Iako su mladi ti koji najviše vremena provode na računarima i telefonima, te su najviše podložni uticaju drušvenih mreža, još uvijek je jako mali procenat onih koji i razumiju pojam govora mržnje i kakve posljedice nose. Naime, mladi postaju pasivni, a vode se društvenim mrežama na kojima jasno mogu pronaći obrasce prema kojim se treba uputiti govor mržnje.

“U praksi, međutim, prema pokazateljima nadležnih institucija, provođenje efikasnih mjera na suzbijanju govora mržnje otežava činjenica da je u većini slučajeva odgovorna strana privatno pravno lice, da je govor mržnje prisutan na internetu, koji je, kao virtuelni prostor, u velikoj mjeri neregulisan i da putem društvenih mreža dolazi do multipliciranja govora mržnje gdje se promocija ličnih stavova odvija pod velom anonimnosti. U pogledu sudskog procesuiranja govora mržnje, statistike pokazuju da postoji vrlo mali broj prijava koje se odnose na krivična djela izazivanja rasne, narodnosne ili vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti, i ta situacija je prisutna na području cijele Bosne i Hercegovine. Pored činjenice da su uspostavljena regulatorna tijela i odgovarajući zakonski okviri kako bi se suzbio govor mržnje, potrebno je da se postojeći mehanizmi u većoj mjeri koriste ali i da mediji i ličnosti iz javnog života budu svjesni svoje odgovornosti i uticaja koji imaju na javnost. Potpuno zakonsko regulisanje ovog domena moglo bi da dovede i do suprotnog efekta, odnosno pretjerane regulacije, što bi značilo ugrožavanje slobode izražavanja. Potrebno je, dakle, uspostavljanje ravnoteže između ograničavanja mogućnosti za nastanak govora mržnje i čuvanja slobode izražavanja”, navedeno je u unapređenju regulative u BiH u skladu sa međunarodnim standardima

Na ovu temu smo razgovarali sa Naidom Mehanović, predsjednicom Vijeća mladih Kantona Sarajevo i koordinatoricom Koalicije za borbu protiv mržnje i krivičnih djela počinjenih iz mržnje, Zanemari razliku.

“Danas, nažalost, veliki broj osoba slobodu govora namjerno ili slučajno koristi kao mehanizam za govor mržnje. Razlozi su različiti, ali žrtava govora mržnje sve je više svakim danom. Svjedoci smo slučajeva koji su upravo zbog tog oblika govora završili smrtnim ishodom. Nažalost, moram reći da je najviše rasprostranjen na portalima koji su svakodnevno dostupni. Ti portali namjerno ili slučajno ne brišu gnuse komentare koji su prepuni govora mržnje. Sankcije su jako male, a klikovi od izuzetnog značaja.”

Jasno je zapravo da se sloboda govora koristi kao izgovor zapravo za govor mržnje, jer granica između ove dvije sintagme je jako mala, odnosno sloboda govora može preći u govor mržnje što se i  jasno pokazuje. Iznositi mišljenje pod okriljem sloboda govora i mišljenja, koje u sebi ima segmente govora mržnje je nedopustivo.

“Nema posljedica, živimo u društvu koje nažalost nije uređeno na način da je cybercriminal koji je korijen govora mržnje, kažnjiv. Portali danas, posebno oni poznati često objave krive navode ili vijesti, kontrola je mala, a komentari naravno lažnih profila protkani su zlom namjerom, a baš je to taj govor mržnje. Znaju mladi šta je govor mržnje, ali isto tako znaju da sankcija nema”, istakla je naša sagovornica, koja je dodala i to da ne smijemo dozvoliti da govor mržnje postane predmet društveno prihvatljiv.

Na koju kategoriju se odnosi govor mržnje, Mehanović navodi da su to seksistički i nacionalistički sadržaj.

“To je ono što može da dobije najviše “lajkova”, a portali žive od toga.  Nažalost veliki broj tih komentara nema nikakvih dodirnih tačaka sa stvarnošću, ali pošto nema sankcije, jer uglavnom ne znate ni ko stoji iza tog profila, ljudi sa raznim frustracijama imaju priliku slobode i govora koji obiluje mržnjom.”

Zakonska regulativa je, kada je riječ o govoru mržnje, još uvijek nedefinisana. Društvene mreže nisu predstavljene kao mediji, te prema tome nema ni konkretnog zakona koji bi definisao posljedice, zbog toga se uglavnom slučajevi odbacuju ili se i ne pokreću.

“Zakonska regulativa je izuzetno oskudna, a i ta postojeća u praksi kao da nije vidljiva. Online svijet je “polje sa cvijećem” za one koji šire govor mržnje. Odgovornosti nema, a ažurnost u rješavanju problema je oskudna. Imali smo priliku da vidimo kako nažalost jedan takav Zakon nije dobio podršku ni u Kantonu Sarajevo”, istakla je naša sagovornica.

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta “Suzbijanje govora mržnje kroz osnaživanje mladih” (“Suppressing Hate Speech Through Empowerment of Youth”) je finansiran od strane Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Holandije u BiH kao dio MATRA (Društvena transformacija) programa. Projekat sprovode partnerske organizacije Inicijativa mladih za ljudska prava u BiH i Global Analitika

Visoko.co.ba/Global Analitika