Medresa ‘Osman ef. Redžović’: Dobro je nepresušna rijeka koja teče

“Kada preseli čovjek, prestaju teći njegova dobra djela, osim u tri slučaja: trajna sadaka, znanje koje drugima koristi i lijepo odgojeno dijete koje dovu uči za svoga roditelja”. (Hadis)

Svaka od šest bosanskohercegovačkih medresa ima svoju priču, historiju i značaj, pa tako i najmlađa među njima – Medresa “Osman-ef. Redžović”, u Čajangradu kraj Visokog, koja je počela sa radom 6. septembra ratne 1992. godine.

Zahvaljujući Allahovoj dž.š. milosti, a zatim viziji, entuzijazmu i neumornom radu profesora Džemala Salihspahića, koji se nalazio na njenom čelu od osnivanja pa sve do januara 2013. godine, prošla je trnovit, ali veličanstven put razvoja, te postala respektabilna odgojno-obrazovna institucija koja je ponos Islamske zajednice i visočkog kraja.

Kampus Medrese danas, sa 11.000 m2 pod krovom, na 47.000 m2 zemljišta, rezultat je kontinuiranog razvoja tokom skoro 28 godina njenog postojanja, kao i podrške velikog broja prijatelja i vakifa, po kojima je Medresa postala prepoznatljiva.

300 vakifa

Tokom prvih godina rada Medrese, đaci su stanovali po obližnjim kućama. Plaćala se kirija gostoprimljivim mještanima koji su vrata svojih domova otvorili do tada nepoznatim mladićima i djevojkama, koji su dolazili iz čitave Bosne i Hercegovine, od Prijedora do Mostara, od Višegrada do Tomislavgrada. Ipak, za školu kakva je Medresa, bilo je neophodno osigurati internatski smještaj za sve đake.

Izgradnja đačkog doma u sklopu kampusa Medrese započela je postavljanjem kamena temeljca 2001. godine. S obzirom da se radilo o velikom (4.000 m2) i skupom (oko 3.000.000 KM) projektu, realizacija se odvijala relativno sporo, u fazama. Stoga je krajem 2004. godine donesena odluka o pokretanju akcije “300 vakifa za opremanje đačkog doma”, čiji je cilj bio osigurati sredstva potrebna za dovršetak projekta.

U promotivnim materijalima obznanjeno je da će svima koji podrže akciju opremanja đačkog doma sa iznosom od 1.000 KM i više biti uručena vakufnama, dok je onima čija podrška premaši iznos od 3.000 KM obećano da će njihova imena, u znak trajne zahvalnosti, biti uklesana na posebnoj Vakifskoj ploči koja će biti smještena na najljepšem mjestu unutar kampusa Medrese kada on jednom bude završen.

Na samom početku realizacije akcije teško je bilo povjerovati da će ona za kratko vrijeme dati velike rezultate, da će se đački dom tako brzo opremiti i u njega useliti prve generacije učenika Medrese.

Akcija “300 vakifa” je za kratko vrijeme nadmašila i najoptimističnija očekivanja. Nakon otprilike godinu dana, u decembru 2005. godine, Đački dom je dovršen i dobio je svoje prve stanare. Naredne, 2006. godine uručene su vakufname, a Vakifska ploča čekala je bolje dane.

Vakifska ploča

Ispostavilo se da je na Vakifsku ploču trebalo čekati skoro deset godina, sve do maturalne akademije i promocije 20., jubularne, generacije maturanata u još nedovršenoj sportskoj dvorani Medrese. Tog 30. maja 2015. godine, sportska dvorana je bila mala da primi sve roditelje, prijatelje i vakife Medrese, koji su došli obilježiti ovaj značajan dan i biti svjedoci pisanja novih stranica historije Medrese.

Svečano otkrivanje prve vakifske ploče.jpg - Medresa
Foto: Svečano otkrivanje prve Vakifske ploče

Izaslanik reisu-l-uleme na svečanosti bio je njegov zamjenik mr. Husein ef. Smajić, a među gostima su bili i direktor Uprave za obrazovanje i nauku Rijaseta dr. Enes Karić, muftija sarajevski i predsjednik Školskog odbora Medrese dr. Enes Ljevaković, ministri u Vladi ZDK, kao i najveći pojedinačni vakif, Muhammed Salih el-Hanna iz Kuvajta.

Uz direktora Medrese, Dženan ef. Handžića, i prvog direktora, Džemal ef. Salihspahića, oni su otkrili prvu vakifsku ploču sa imenima 398 vakifa, pravnih i fizičkih lica, iz zemlje i inostranstva, smještenu u haremu medresanske džamije. Bilo je to ispunjenje duga i obećanja datog vakifima, ali, ispostavit će se, i poticaj drugima da postanu dio medresanske rijeke dobra.

Kako se Medresa nastavila razvijati, tako su nastavila pristizati i sredstva od vakifa, iako je Vakifska ploča bila otkrivena i završena. To je rezultiralo Drugom promocijom vakifa čija su imena doklesana na preostalom prostoru Vakifske ploče, na svečanosti održanoj u petak, 23. novembra 2018. godine.

Otkrivanje vakifske ploče iz 2018. godine.jpg - Medresa
Foto: Otkrivanje vakifske ploče iz 2018. godine

Povod za svečanost bio je trostruk: obilježavanje Dana državnosti BiH, otvaranje Centralnog trga Kampusa Medrese i promocija 38 novih vakifa čija imena su uklesana na Vakifskoj ploči pred džamijom. Uz 398 imena iz perioda do 2015. godine, na kamenu su uklesana imena ukupno 436 vakifa.

Novi vakifi

I nakon Druge promocije vakifa, razvoj Medrese je nastavljen. Povjerenje javnosti, njenih prijatelja i vakifa je sačuvano i učvršćeno, te se podrška projektima nastavila čak i intenzivnije nego ranije. Na zvaničnoj facebook stranici Medrese 1. decembra 2018. godine objavljena je slika sa uručenja zahvalnice hadži Himzi i hadži Almasi Mehtić iz Fojnice, prvim vakifima nakon Druge promocije vakifa i otkrivanja Vakifske ploče.

Popunjavanje preostalih ukupno 30 mjesta na Vakifskoj ploči odvijalo se veoma brzo. Za manje od šest mjeseci, do 19. maja 2019. godine, kada su se među vakife Medrese upisali Edin i Melisa Omanović iz Okolišća kod Visokog, Vakifska ploča je ispisana do kraja. Iako je mjesta na Vakifskoj ploči nestalo, nije nestalo vakifa.

Sredstva su nastavila pristizati, te je donesena odluka da se Vakifska ploča proširi. Time je započeo novi ciklus uvakufljenja u kojem su prvi bili Omanović Edhem i Munevera iz Radinovića, Visoko.

Na taj način je, od Druge promocije vakifa do danas, Medresa postala bogatija za ukupno 59 vakifa, čija će imena, ako Bog da, biti uklesana na Vakifskoj ploči, što staroj, što novoj.

Velika podrška

– Vakfiska ploča nije potrebna kao promocija vakifima, ona je potrebna nama i generacijama koje ostaju iza nas, da bismo se sa dovom, sa ponosom i zahvalnošću sjećali kakve smo pretke imali, ko je bila generacija koja je gradila ovaj hajrat. Potrebna nam je i kao podsjetnik i poticaj da slijedimo praksu svojih čestitih predaka. Predan rad, poštenje i stalni napredak su tri karakteristike po kojima smo postali prepoznatljivi. Ovolika podrška projektu je indikator povjerenja u ovo što radimo, kao i priznanja za sve što smo zajednički postigli – ističe mr. Dženan Handžić, učenik prve generacije maturanata ove škole i njen direktor od februara 2013. godine, koji je realizirao obećanje o Vakifskoj ploči dato 2004. godine.

Hadžija Vehid Hodžić, vakif u doba korone.jpg - Medresa
Foto: Hadžija Vehid Hodžić, vakif u doba korone

Ni situacija u zemlji i svijetu izazvana pandemijom nije zaustavila nepresušnu rijeku vakufa, rijeku trajnog dobra koja teče. Prije nekoliko dana među vakife Medrese upisali su se hadži Vehid Hodžić i njegova supruga, rahmetli hadži Sedika Hodžić iz Sarajeva. Hadži Vehid, dugogodišnji profesor na Policijskoj akademiji u Sarajevu, imao je nijjet ove godine zijaretiti sveta mjesta u Mekki i Medini i obaviti ramazansku umru.

Međutim, zbog pandemije COVID-19, umra je otkazana, a hadžija je odlučio sredstva planirana u tu svrhu preusmjeriti u vakuf, nadajući se da će Allah dž.š. otvoriti puteve sigurnosti i nafake za umru u nekoj drugoj prilici, u narednom periodu.

Imenima, životnim pričama i sudbinama vakifa čija su imena isklesana na ploči, i čija imena treba tek da se isklešu, ispisuje se jedna od najljepših priča o nama kao narodu, o Medresi, i o našoj domovini kao zemlji koja je bila i ostala zemlja vakufa. Njihove pojedinačne sudbine i putevi koji su ih doveli do Vakifske ploče su različiti, ali zajedničko im je da su svi oni postali dio rijeke vakufskog dobra koja traje, i trajat će, ako Bog da, do Sudnjeg dana.

Dženan Rezaković-Preporod.info