Međunarodni faktor će udovoljiti Čoviću i Dodiku! A Sarajevo će dobiti svoje ‘šareno ogledalce’

Kriza vlasti u Bosni i Hercegovini svakim danom je sve veća. Polako dolazimo u situaciju da su najznačajnije institucije u zemlji potpuno obesmišljene.

MILOVAN MATIĆ Buka

Politički predstavnici građana su odlučni u stvaranju nestabilnog okruženja za život i produbljivanju netrpeljivosti kroz konstantne sukobe i opstrukciju bilo kakvog dogovora.

Iako je i do sad BiH bila svako malo u nekakvoj blokadi, od odluke bivšeg Visokog predstavnika Valentina Incka, koji je na samom odlasku iz zemlje donio izmjene krivičnog zakona koje se tiču zabranje negiranja genocida i ratnih zločina počela je kriza kojoj se ne nazire kraj. 

Ni dolazak Kristijana Šmita, novoimenovanog visokog predstavnika nije pomoglo. Naprotiv, njegovo prisustvo, način izbora i prvi komentari otvorili su nove tačke razdvajanja među političarima.

Sve češće se govori o disoluciji, raspadu BiH, o izbornom zakonu po mjeri jednog naroda, o ratovima, oružanim sukobima, državnim udarima… Priča se i da su pojedine svjestke sile odlučile napokon riješiti 30 godina zamrznuti konflikt tako što će se zemlja rasparčati. I sve to dolazi iz usta parlametaraca, ministara, fisokih funkcionera političkih partija.
A šta će od svega toga bit i šta nam donosi period pred nama?

Profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Asim Mujkić kaže da polako ulazimo u izbornu godinu, a to po pravilu znači ne samo da se ništa značajno neće uraditi na putu k EU integracijama nego i na unutrašnjem planu. 

“Spali smo na to da budžet bude jedina tema i ako dođe do toga da bude usvojen to će biti uspjeh. Još gore, izborna godina znači dalje zatezanje i radikalizaciju političkih stavova, ne toliko na nivou same BiH već unutar konstitutivnih blokova unutar kojih će se rivalske struje obasipati optužbama za izdaju odnosno za dosljednu borbu za nacionalni interes. Tu posebno mislim na SNSD I SDA i njihove rivale, a mislim i da će se ove dvije partije obilato međusobno ispomagati u tome da zadrže vodeće uloge u svom konstitutivnom bloku sa svojim izjavama i isfabriciranim krizama. HDZ čvrsto drži svoju poziciju”, kaže Mujkić za BUKU.

Što se tiče međunarodnog faktora, kaže on, u narednom periodu za očekivati je da zadrže svoj status otpravnika poslova i da izražavaju zabrinutost. 

“Naime, fokus Washingtona na Pacifik koji je konfrontirao Francusku pa time dodao još jednu tačku razdora unutar same EU koja ne zna kako da se odupre populizmu i usponu nacionalističke desnice u svojim redovima otvaraju prostor za radikalizaciju i otvaranje novih tačaka konfrontacije na nacionalističkim osnovama. Ideja srpskog svijeta je jedna od takvih platformi za iznuđivanje bolje pozicije, čime Beograd ponovo postaje faktor nestabilnosti na Balkanu”, smatra naš sagovornik.

 Kako navodi, u takvim okolnostima, za očekivati je da taj međunarodni faktor nastavi sa strategijom ‘appeasementa’ – umirivanja i udovoljavanja onih najglasnijih, najgrlatijih, onih koji se u datom momentu percipiraju kao kredibilna prijetnja.

“To konkretno u bosanskohercegovačkom slučaju znači udovoljavanju zahtjevima Čovića ojačanog podrškom Zagreba i Dodika, ojačanog podrškom Beograda. Komšić je, doduše, shvatio kako funkcionira ova strategija udovoljavanja pa je primjetno da sve češće diže glas, ali objektivno, Sarajevo je u ovom trouglu koga čine suštinski i Beograd i Zagreb najslabija strana”, objašnjava Mujkić.

Prema njegovim riječima, u neposrednom vremenu pred nama će se i poslanici iz RS vratiti u organe u nekom obimu koji bi očuvao ‘Dodikov obraz’, kao i da će se nastaviti pritisci na ‘sarajevsku’ stranu da se izborni zakon preuredi na tragu rješenja koja smo vidjeli u Mostaru. 

“A šta će dobiti Sarajevo? – pa eto čuli smo od Schmidta, ‘teritorijalni integritet BiH’, dobiće svoje ‘šareno ogledalce’.”

Pošto je trenutna kriza počela nakon odluke visokog predstavnika Vlade Simović, doktor političkih nauka, se upravo osvrnuo na problematiku koja prostiče iz takvog načina funkcionisanja BiH, gdje su važne odluke prebačene iz parlamenta u ruke jednog čovjeka. 

On smatra da su odluke većine visokih predstavnika, od kojih su mnoge bile vezane za nametanje određenih zakonskih rješenja, obesmišljavale suverenitet Bosne i Hercegovine i instituciju njenog državnog parlamenta. Kako kaže, to je loša praksa koja traje godinama i ne dozvoljava Bosni i Hercegovini da se politički razvije i demokratski konsoliduje. 

Zbog toga i imamo još uvijek ovakvu situaciju.

“U bilo kojoj suverenoj zemlji donošenje zakona i drugih bitnih odluka izvan demokratski izabranog parlamenta je nezamislivo. Posebno ako to čini institucija kojom upravlja osoba koja nije državljanin te zemlje. Bosna i Hercegovina kao podijeljeno i postkonfliktno društvo ima brojne nesuglasice unutar sebe. One su ne samo u pogledu političkog sistema, već i u pogledu istorije, geopolitike, kao i budućnosti političkih odnosa. Oko brojnih pitanja nije moguće postići konsenzus. Zbog toga mnoge teme i ne treba otvarati unutar javnog prostora jer nam je dosadašnja praksa pokazala da se njima stvaraju dodatne podjele i krize. Međutim, oko mnogih drugih pitanja, posebno onih koja se tiču uspostavljanja funkcionalng političkog sistema i ekonomije, moguće je razgovarati i na kraju donijeti odgovarajuće odluke. A one se primarno donose u parlamentu. Sve što nije proizvod odluka iz parlamenta je loše po demokratiju jednog prostora koji želi da bude demokratski konsolidovan, a time i društveno i politički stabilan”, navodi Simović.

On podsjeća da se ove godine navršava četvrt vijeka od dolaska prvog visokog predstavnika u Bosnu i Hercegovinu. Kaže, Dejtonska logika ove institucije je podrazumijevala nadgledanje provođenja mirovnog sporazuma. 

“S obzirom da je Sporazum iz Dejtona ostvaren, posebno Aneks 4., institucija visokog predstavnika je izgubila logiku svoga postojanja. Na žalost, dešavanja oko gospodina Šmita, pokazuju da ne postoji spremnost dijela inostranih aktera da Bosnu i Hercegovinu učine demokratskom državom i dozvole njenim građanima da ostvaruju suverenitet u punom kapacitetu. Suština rješavanja svih problema u Bosni i Hercegovini je u njenom parlamentu. To je jedino mjesto gdje se trebaju donositi odluke. Sve što se odlučuje izvan parlamenta i nameće kao rješenje je korak unazad i pogubno je po demokratiju. 

On zato jedino rješenje za sve krize koje nastaju vidi upravo u Parlamentu.

“U cilju jačanja parlamenata potrebno je izvršiti izmjene Izbornog zakona BiH. One bi trebalo da idu u pravcu uvođenja D'Ontove formule, podizanja izbornog praga na 5%, smanjenja broja preferencija unutar zatvorenih neblokiranih lista na jednu, ukidanja kompenzacionih mandata i sl. Sa tim izmjenama stvaraju se stabilni parlamenti što je uslov za razvoj parlamentarizma i odlazak visokih predstavnika iz Bosne i Hercegovine”, rekao je Simović za BUKU.