Lokalni izbori: Neinventivne kampanje bez značajnih vizualnih unapređenja

Veći fokus na društvenim mrežama zbog pandemije koronavirusa.

Pandemija koronavirusa ograničila je kontakte među ljudima, pa su čak i oni koji nisu ljubitelji društvenih mreža počeli provoditi značajno duže vremena na njima.

Ovo je jedini vid komunikacije i interakcije među građanima koji ne može biti narušen mjerama koje donose krizni štabovi u Bosni i Hercegovini. Ograničen broj ljudi koji se mogu okupljati na otvorenim i zatvorenim površinama ograničio je i predizborne stranačke aktivnosti. Iako su se kampanje i prije vodile na društvenim mrežama, primjetno je da su te aktivnosti u ovoj godini intenzivnije i da su građani izloženi većoj količini poruka kandidata nego što je to bio slučaj prethodnih godina. Ovakav vid komunikacije je sigurniji u periodu kada su se brojke oboljelih od korona virusa počele enormno uvećavati, a samo dva dana prije zvaničnog početka kampanja donesena je nova mjera za građane na području Kantona Sarajevo prema kojoj su od 15.10. obavezni nositi maske na otvorenom prostoru.

Početak predizborne kampanje

Kampanja za lokalne izbore 2020. je počela 16. oktobra, te su se odmah iza ponoći brojni „Facebook prijatelji“ pretvorili u kandidate za gradonačelnike, načelnike, nosioce listi za opštinska vijeća i kandidate za vijećnike. 

U Bosni i Hercegovini je već odavno postalo teško pratiti ko je član koje stranke, jer su prelasci iz jedne stranke u drugu veoma česta pojava, baš kao i povratci u stranke u kojima su nekada bili članovi, pa su nakon flerta sa drugim strankama, ipak odlučili da se vrate svojoj prvoj ljubavi – stranci u kojoj su prethodno bili članovi.

Lokalni izbori 2020. donijeli su i neobične saveze i neke nove pokrete. Tzv. četvorka koju čine Socijaldemokratska partija BiH, Naša stranka, Narod i pravda i Nezavisna bosanskohercegovačka lista predstavljaju čudan spoj ideologija. Ove četiri stranke su još u augustu potpisale tzv. Sarajevski dogovor kojim su se obavezale da će zajedno nastupiti na lokalnim izborima u opštinama u Kantonu Sarajevo i Gradu Sarajevo. Te stranke su u drugoj polovni augusta predstavile zajedničke kandidate za načelnika opština u Kantonu Sarajevo, obavezujući se da će sarađivati i nakon izbora.

U Republici Srpskoj dominiraju plakati Saveza nezavisnih socijaldemokrata, a da se neko od nepažljivih birača ne bi zbunio u vezi sa stranačkom pripadnošću kandidata, Milorad Dodik se potrudio da on krasi plakate svojih stranačkih kolega, jer je on prva asocijacija na SNSD. Plakati su slični onima iz 2018. godine kada su Milorad Dodik i Željka Cvijanović zajedno nastupili na plakatu pod sloganom Pod zastavom Republike Srpske.

Fotomontaže i fake news

Već u prvoj sedmici predizborne kampanje Facebook stranice i profili su bili preplavljeni fotomontažama kandidata kojima su mijenjali izgled lica, frizuru, dodavali slogane, i slično. Ogroman broj ljudi je dijelio takve fotografije ismijavajući se fizičkim karakteristikama kandidata. Primjetno je da su u tome učestvovali i ljudi koji su na neki način povezani s medijima – ili kao uposlenici, ili kao analitičari ili kao političari. To nam je ukazalo da čak i ljudi koji redovno ukazuju na štetnost lažnih vijesti i širenja dezinformacija također dijele takve sadržaje bez bilo kakvih dodatnih provjera, ali i da je nivo političke pismenosti na izuzetno lošem nivou, jer je izgleda većini bitan fizički izgled kandidata nego program koji zastupa.

Također, u Facebook objavama se mogao prepoznati i nadaleko čuveni bosanskohercegovački kultur-rasizam u kojem stanovnici urbanih dijelova BiH pogrdno komentarišu ljude iz ruralnih područja komentarišući njihov fizički izgled.

Dva članka koja su objavljena na portalima Raport.ba i Pressmedia.ba a koja su se u protekloj sedmici dijelila na društvenim mrežama tiču se Stranke demokratske akcije. Raport je objavio da su u sarajevskoj ulici Ferhadija uposlenici KJKP Park skresali grane drveća da bi se bolje vidio lik SDA-ovog kandidata za načelnika Opštine Stari Grad Jusufa Pušine objavivši fotografiju koju je poslao čitatelj. Iako se navodi da je to učinjeno zbog bolje vidljivosti plakata, mi za to nemamo nikakav dokaz. KJKP Park je zadužen za održavanje drveća i kresanje grana što je redovna aktivnost i često se obavlja prije prvog snijega da snijeg svojom težinom ne bi polomio grane.

U drugom članku koji je objavio Pressmedia navedeno je da je SDA angažovala migrante za podjelu propagandnih materijala stranaka, što su potkrijepili fotografijom dva migranta koja drže afiše i kese s logom SDA. Također, ne znamo kako je nastala ta fotografija i da li se to zaista tako i desilo. Mogao je bilo ko dati migrantima ove materijale i uslikati ih, jer je moguće da oni ne znaju o čemu se radi. Ogranak SDA je demantovao navode, ali i dalje nisu utvrđene činjenice vezane za fotografije.

Da li ima neko ko nije na listi?

U pojedinim Facebook diskusijama građani BiH su komentarisali kako se čini da nikada nije bilo više kandidata i stranaka na izbornim listama a neki se s podsmijehom pitaju da li postoji iko ko nije kandidat za lokalne izbore u BiH 2020. godine.

Asistent na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu na Odsjeku za politologiju Jasmin Hasanović navodi da su lokalni izbori najneposredniji oblik predstavničke demokratije i da zahtijevaju što širu participaciju društva, pa je razumljivo da „nema ko nije na listama“.

„Ne bih rekao da je to problematičan aspekt. Ono što je stvarni problem jeste što većina tih koji su na tim listama tu nisu zbog svog političkog aktivizma, participacije ili odanosti nekom svjetonazoru ili ideologiji koju politička stranka ispred koje igraju političku utakmicu predstavlja (ako uopće i ima neku ideologiju), već su tu prije radi popunjavanja stranačkih kvota, agonije partitokratskog režima u kojem je to, često, ulaznica za zapošljavanje“.

Hasanović dalje navodi da njihov izlazak u javnost i reakcije na društvenim mrežama nalikuju na grotesknu cirkusku predstavu samozadovoljavajućih masa koje godinama hrane i održavaju takav poredak i istovremeno, upiru prstom u kandidate – ismijavajući njihov fizički izgled, ime i prezime, godine, kopajući po njihovoj privatnosti ili im praveći fotomontaže.

„Međutim, sve to, pa i profili tih kandidata, samo su odraz cjelokupnog društvenog stanja u kojem se svi skupa nalazimo. Stanja u kojem ćemo se radije smijati i parodirati problemima, nego se politički suočiti s njima, stanja u kojem ćemo pitanja loše komunalne infrastrukture, primjerice, pravdati ratom koji je već 30 godina iza nas“, naglašava Hasanović dodajući da je politička nepismenost dio opšte nepismenosti i da je kao takva najbolji legitimizator svakodnevice. Sve to je pogodno za različite demagoške akrobacije političkih elita nad osiromašenom stanovništvom.

To je naročito vidljivo u predizbornim obećanjima koje kandidati nude na lokalnim izborima, pa se potencijalni birači koji su upućeni u ingerencije političkih institucija vjerovatno nađu u čudu kada kandidati za vijećnike opština pričaju o zagovaranju i osporavanju NATO puta, reformi pravosuđa i zdravstva ili povećanju penzija, pa čak i o EU integracijama.

Kampanja je neinventivna i dosadna

Glavni i odgovorni urednik portala Klix Semir Hambo predizbornu kampanju ocjenjuje kao neinventivnu i dosadnu, ocjenjujući kako je većina kandidata promijenila svoje slike profila na društvenim mrežama gdje su se predstavili kao djeca u školi poslije ljetnog raspusta.

„Društvene mreže su dobrim dijelom zagušene samopromocijom, ali najviše kandidatima koji su tu uglavnom da popune liste. Očekujem da će ovi istureniji pojačavati aktivnosti kako kampanja bude odmicala. S obzirom da će predizborni skupovi biti maksimalno limitirani većina je preselila na online sferu, a tu već na početku imamo svega i svašta. Dok jedni nedomišljato predstavljaju sebe ustaljenim šablonom pravednika, drugi su posegnuli za ismijavanjima i uvredama protivnika, što je ispod svakog nivoa i korektnosti i duhovitosti.“

Većinu programa koji su predstavljeni ocjenjuje kao šablonske projekte koji su generalizovani bez detaljnog pojašnjenja, navodeći da je često miješanje nadležnosti iz čega je upitno koliko mnogi kandidati uopšte znaju nadležnosti funkcije za koju su se kandidirali.

„I u konačnici imamo kandidate koji su godinama na funkciji načelnika pa se njihova kampanja prelama sa redovnim aktivnostima. Ali, ako se po početku kampanje dan poznaje, ništa posebno novo nećemo vidjeti ni do kraja kampanje“.

Programi političkih stranaka i problemi osoba s invaliditetom

Pravnica i aktivistica za ljudska prava Ana Kotur Erkić navodi da nijedan program političkih partija koji smo vidjeli nije prilagođen osobama s invaliditetom.

„Tu i tamo se pojavljuje neka tema, postoji jedan segment floksula koje svakodnevno slušamo a koji se odnosi na osobe s invaliditetom, ali to je više na nivou inicijativa nego na nivou stvarnih sistemskih rješenja.“

Kotur Erkić smatra da većina materijala političkih stranaka nije pristupačna za osobe s invaliditetom.

„Pojavljivanje osoba s invaliditetom u političim kampanjama potpuno je na nivou fikusa odnosno figuriranja, samo da se popuni prostor. To su ljudi koji su na neki način okupili zajednicu pa sad mogu da se pojavljuju i na listama političkih partija, a ne ljudi koji su suštinski svojim radom doprinijeli da se pitanja prava osoba s inaliditetom vide.“

Kao veoma bitan segment koji niko ne navodi i što je za mnoge nepoznanica, Ana Kotur Erkić ističe ograničavanje biračkog prava ljudima kojima je oduzeta poslovna sposobnost. Riječ je uglavnom o osobama s intelektualnim teškoćama koje ostaju bez prava na glasanje, a što je suprotno međunarodnom standardu.

„Postoji osoba koja pomaže toj osobi da donese odluku, prenosi joj, prilagođava materijal da donese odluku, ali to se kod nas ne dešava, ostalo je na nekim projektnim aktivnostima.“

Ona dalje navodi i da se dio aktivista koji bi mogli učiniti nešto na ovim pitanjima priključuju strankama, međutim njihova pozicija u tim strankama je niska, što ukazuje da njihov glas neće naići na dovoljno podrške u političkim partijama kojima su se priključili.

Vizuali političkih stranaka

Vizuelni identitet stranaka je šarolik. Logotipi pojedinih političkih stranaka su nevjerovatno slični, a dio slogana je nekreativan i brzo se zaboravlja. Diplomirana grafička dizajnerka Emina Lagumdžija naglašava da se po vizuelnom rješenju mogu izdvojiti pojedine stranke, ali da većina prilično liči jedni drugima te se može reći da su to na neki način tipski plakati, logotipi i vizuali.

Lagumdžija posebno ističe loše vizuale i greške kod nekih stranaka koje su nedavno formirane, navodeći kako bi se definitivno morali potruditi da to promijene.

“Neke od starijih političkih partija već dugi niz godina koriste isti vizuelni identitet bez ikakvog unaprijeđenja i promjene, što se kosi sa ideologijama većine njih koje apeluju na napredak, boljitak i bolju i ljepšu budućnost. Vizuleni identitet jedne partije mora da prati ono što ona propagira i bude u skladu sa onim što je ona. Ista stvar se može primijeniti i na slogane koje kampanje nose sa sobom. Slogan mora da budi emociju i prije svega predstavi ideologiju stranke kod primaoca te da pomoću njega glasačko tijelo poželi da izabere baš tu partiju“.

Belma Buljubašić

media.ba