EU ne može smatrati zemlju realnim kandidatom a da u toj državi postoji grad koji nije u stanju održati izbore, kaže ambasador Lars-Gunnar Wigemark.
Na sami dan lokalnih izbora pozvali ste građane BiH da glasaju za one koji su se zaista bavili lokalnim problemima. No, takve rezultate nismo dobili. Trebamo li se ponovo vraćati na priče o prekrajanju vlasti u momentu kada BiH očekuje mnogo posla na putu ka EU?
– Kada su u pitanju lokalni izbori, mislim da su svi primijetili da je potrošeno puno vremena i energije na stvari koje se zapravo ne tiču lokalne zajednice, uslova u opštinama. Uopšteno, mislim da je u tom smislu došlo do razočarenja. Ja naravno nisam glasao, ali primijetio sam da nedostaje diskusija i bavljenja problemima koji su važni za građane, a to su prije svih ekonomija, radna mjesta, zdravstvena zaštita i reforma zdravstvenog sektora, obrazovanje, sigurnost u tim lokalnim zajednicama.
Izvorna promjena
Umjesto toga, kampanjom je dominirala debata koja se tiče referenduma, ali i reakcija na njega. Uz dužno poštovanje, mislim da je to korištenje situacije, da se priča o stvarima koje možda jesu bitne, ali vrlo malo veze imaju sa lokalnim izborima. Važno je naglasiti da se trebamo vratiti na osnove. Prije više od godinu, kada je tek usvojena Reformska agenda, rečeno mi je da postoji period do proljeća 2016. da se implementiraju reforme.
Mislim da je dosta posla urađeno, bar što se tiče zakonodavnog dijela, ali sam svjestan u potpunosti da mnogo ljudi čeka da vidi to poboljšanje u svakodnevnom životu, da vidi ta radna mjesta. Vidjeli smo postizanje važnih sporazuma poput onog sa MMF-om, Evropska unija je smatrala da je napredak po provedbi Reformske agende uznapredovao, ali jako je važno nastaviti rad na polju reformi. Nije samo riječ o upitniku i odgovorima.
On je bitan u smislu sljedećeg koraka, koji je neophodan i koji će dovesti do toga kako se stvari organizuju u vašoj zemlji, kako se neke od njih trebaju regulisati i to je sve vezano za reformske programe. Ali, promjena u ovoj zemlji mora biti izvorna, mora doći iznutra. To neće biti rezultat približavanja EU, već da biste se približili, vi morate da provedete reforme. Nijedna promjena nije jednostavna, lako je o tome pričati.
Kako ćemo doći do promjena ako gospodin Dodik već najavljuje novi referendum i to onaj o otcjepljenju, za period pred održavanje narednih opštih izbora u BiH?
– Referendum o otcjepljenju nije prihvatljiv. Tu je Evropska unija bila jasna i mislim da je to svima poznato, da to znaju i u Banjoj Luci i svugdje. Bilo kakva pitanja koja RS može imati, a koja se tiču Ustava, statusa, konstitutivnih naroda i onih koji se ne smatraju nijednim od njih, trebaju se rješavati u odgovarajućem forumu. Neka od ovih pitanja će se pojaviti u toku procesa pristupanja EU. Ne možemo sva ta pitanja rješavati odjednom, već jedno po jedno i mislim da će trebati strpljenja.
Ali, iza sve te priče o referendumu postoje druga pitanja, koja zapravo nemaju veze s tim, a u pitanju je život različitih naroda pod jednim krovom. Mi samo prepoznajemo jednu zemlju, jednu državu. Znamo da postoje različiti pogledi, ali suživot mora postojati, moraju postojati uslovi da se živi zajedno i mislim da većina ljudi ovdje zaista želi živjeti zajedno. Dosta je neodgovorne diskusije vođeno oko rata, izbijanja sljedećeg sukoba i slično, što je dosta veze imalo sa lokalnim izborima i sada je vrijeme da se krene dalje od te retorike.
Spominjali ste kako bi se Delegacija EU u BiH mogla uključiti i u rješavanje problema u Mostaru. Na koji način?
– Rješavanje statusa Mostara je već u programu Evropske unije, jer EU ne može smatrati zemlju realnim kandidatom za članstvo a da u toj državi postoji grad koji je podijeljen i nije u stanju da održi izbore. Ponavljam, mislim da su izbori samo simptom nečeg dubljeg i još postoji podjela koja nije prevaziđena, postoji nedostatak povjerenja, posebno među stanovnicima Mostara. Lokalni problemi se moraju rješavati na lokalnom terenu i zbog toga su to lokalni izbori. Ljudi u Mostaru trebaju biti u prilici izabrati ljude koji će ih predstavljati, a da se pritom drugi ne upliću u taj odabir.
Nakon suspenzije glavnog tužioca, smijemo li se nadati da u BiH više neće biti problem saslušati nekog ko je predsjednik političke partije, te da više borbu protiv kriminala i korupcije nećemo imati samo na papiru?
– Borba protiv korupcije i organizovanog kriminala je možda i najvažniji izazov ili najvažnije pitanje ne samo za ovu zemlju već i cijeli region. Vidjeli smo slične probleme i u zemljama susjedstva. Nekad govorimo uopšteno o vladavini prava, ali osnovni princip vladavine prava je da su svi jednaki pred zakonom. Nažalost, ovdje to nije slučaj. Mi ne možemo dati komentar na pojedinačne predmete, osim ako smatramo da su prekršena osnovna ljudska prava.
Mi u Evropskoj uniji imamo osnovne principe, a to je da se protivimo smrtnoj kazni. Mislim da u RS-u još u zakonodavstvu imate zaprijećenu smrtnu kaznu i to se mora promijeniti, ako zemlja ima ambicije da postane članica.
U zamci sistema
Što se tiče korupcije, to je zapravo svakodnevna borba. Ne mogu se pretvarati i reći da nema korupcije u EU. Korupcija je nešto zbog čega svi gube, a najbolji način da se borite protiv nje je postojanje pravedne i fer procedure, zakoni, da se poštuju pravila u javnim nabavkama. Ako su u pitanju javni ugovori i tenderi, to mora biti transparentno, bez političkog uticaja. Nažalost, u BiH postoji taj politički uticaj sa komercijalnim interesom i to je nešto što mora prestati, jer iz ekonomske perspektive to dovodi do neefikasnosti i do toga da svi gube. Ovu vezu između komercijalnog i političkog interesa možemo vidjeti i u oklijevanju da se provedu neke reforme.
Zašto su u ovoj zemlji farmaceutski proizvodi skuplji nego u bilo kojoj od susjednih zemalja? U vašim novinama sam primijetio članke o tome i očekivao bih da to bude pitanje o kojem će političari razgovarati. To je zapravo nešto što bi išlo svima u korist, jer i političari kupuju lijekove, idu u Zagreb ili Beograd, pošto su ovdje skuplji za 30-40 posto. Ne razumijem kakav to interes stoji iza ove vrste nejednakosti. I ovo je samo jedan od primjera iz stvarnog života.
Uposleni u javnom sektoru u BiH se posmatraju kao stranački vojnici koji odlučuju na izborima. Možemo li se nadati da će i toj priči doći kraj?
– Mislim da će postepeno taj problem biti riješen, jer javni sektor je korišten za podobne ili stranačke ljude. Znam da u nekim opštinama već postoje planovi ko će dobiti koje radno mjesto, kao nagradu za zasluge. Mi smo svjesni toga i to je očigledno, ali nije na nama da idemo na teren i to mijenjamo.
Ovakva vrsta promjene mora da potekne iznutra, time što će svi to proglasiti neprihvatljivim. Nažalost, ovdje dolazimo do promjena u BiH, jer mnogo ljudi priča kako su nezadovoljni situacijom, a kad pogledate konkretno, u zamci ste sistema, budući da plaćate danak lideru stranke koji vam je omogućio posao, pa ćete možda ohrabriti i djecu da se priključe toj stranci, kako bi i oni dobili priliku za posao ili obrazovanje.
Ovo je vid korupcije i ne mogu reći da u EU nema toga, ali ne može sistem biti tako zasnovan. Zbog toga smo puno pažnje poklonili reformi javne uprave i Zakonu o državnoj službi. U sljedećoj godini, hvala Bogu, nećemo imati nikakvih izbora i to će omogućiti da se više pažnje usmjeri na prava pitanja. Nadam se da bar neki političari više vole da se ne bave ovakvom retorikom stalno, jer ako ste u politici samo zbog toga, onda tu nemate šta tražiti.
(visoko.ba/oslobodjenje.ba)
