Krah olimpizma u olimpijskoj kolijevci

Na  tribinama stadiona u Atini vihorio se transparent: “Nož, žica, Srebrenica”, kao i zastave Srbije.

Na  tribinama stadiona “Georgios Karaiskakis”, gdje je bosanskohercegovačka nogometna reprezentacija remizirala protiv reprezentacije Grčke (1:1) u četvrtom kolu kvalifikacija grupe H za odlazak na Svjetsko prvenstvo  2018. godine u Rusiji, u Atini je 13. novembra 2016. godine surovo ugašen olimpijski plamen.

Umro je duh olimpizma, sportske igre, nadmetanja, zanemarene su sve one vrijednosti koje propagira Olimpijska povelja. A podsjetimo, jedno od temeljnih načela Olimpijske povelje jeste “diskriminacija u bilo kojem obliku s obzirom na zemlju ili osobu na osnovu rase, vjere, politike, spola ili drukčije nespojiva je s pripadnošću olimpijskom pokretu.”

…u danu Atinskog maratona

Na spomenutoj utakmici, gdje je nogometna reprezentacija  Bosne i Hercegovine, članica Olimpijskog komiteta BiH, a isti Međunarodnog olimpijskog komiteta, došla na megdan kolijevci olimpizma – Grčkoj, na tribinama stadiona “Georgios Karaiskakis” vihorio se transparent: „Nož, žica, Srebrenica“, kao i zastave Srbije, majice “četnici sa severa“, a prolamalo se: „Grčka,  Srbija,  j… Bosnu“.

U istom gradu, gdje je isti dan kad je odigrana nogometna utakmica Grčka – BiH, održan i tradicionalni Atinski maratonEPA

Provokacije od prve do devedesete minute, pa i u produžecima u kojima je domaćin uspio izjednačiti u doslovno posljednjem napadu ovog vrlo zanimljivog kvalifikacionog susreta.

Nevažno je u ovom momentu ko je, kako i sa kojim ciljem organizovao i dozvolio takvu salvu nacionalizma i fašizma, takve provokacije i razvlačenje mozga.

Važnije od toga jeste da se to desilo u olimpijskoj Atini, Grčkoj, pri gostovanju olimpijske Bosne i Hercegovine.

U istom gradu, gdje je isti dan kad je odigrana nogometna utakmica Grčka – BiH, održan i tradicionalni Atinski maraton, koji je okupio sportiste diljem Evrope i svijeta. A maraton je zatvoren na istom onom Olimpijskom stadionu na kojem su otvorene prve moderne Olimpijske igre u Atini 1896. godine.

Na jednom mjestu maratonci, turisti, medijske i ine ekipe u kolijevci olimpizma ne mogu da se nagledaju ljepote, patine prošlosti i blagodati sadašnjosti… Zaista jedan divan prizor kojima je mnogima posebno ostao u sjećanju, jer je upravo slika tog olimpijskog stadiona bila upečatljiva u našim školskim udžbenicima i vodilja u sportu.

I onda, u istom danu, na tom mjestu, čuvenoj Atini – nacionalizam, fašizam, primitivizam…

Bol u prsima

Svako ko je to vidio i čuo neminovno je na svojim prsima dobio bol i ogromnu, tešku, kamenu planinu. Veću i težu od Olimpa.

Ta velika planina je bacila sjenu na utakmicu u četvrtom kolu kvalifikacija grupe H za odlazak na Svjetsko prvenstvo, na maestralan slobodnjak Miralema Pjanića, na crveni karton Edina Džeke, na tendenciozno suđenje Šveđanina Jonasa Erikssona, kojeg  je selektor Mehmed Baždarević nazvao sramnim, na činjenicu da Meša može Papetovim stopama i da je ponovljen rezultat iz 2012. godine kada je nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine, na čelu sa selektorom Safetom Sušićem, remiziravši sa Grcima i odškrinula vrata Mundijala 2014. godine u Brazilu.

Dakle, ponovio se scenarij od prije četiri godine, s tim da su “Zmajevi” bili puno bliže pobjedi, sekunde su ih dijelile da se vrate u Bosnu i Hercegovinu pjevajući. Istina – i ovaj rezultat više odgovara BiH, nego Grčkoj.

(Anti)olimpizam

Kao što je poznato, bilo koja nogometna reprezentacija i njeni navijači jednako žele i na Svjetsko prvenstvo za dvije godine u Rusiju. Bez ikakve ksenofobije i predrasuda. Žele sportske uspjehe, rezultate, dobru igru, fer i sportsko ponašanje i navijanje. Tu nema mjesta ničemu drugom. Niti će biti. Jer ovo je samo sport, viteško nadmetanje i trebalo bi da bude prvenstveno u duhu olimpizma.

A nakon ovog antiolimpizma, bosanskohercegovačka  reprezentacija će  25. marta 2017. godine dočekati Gibraltar na Bilinom Polju, a onda će 9. juna na istom stadionu dočekati i Grčku.

Gordo, stameno, sportski i korektno, jer “olimpizam je životna filozofija kojom se slave i sjedinjuju u uravnoteženu cjelinu kvalitete tijela, volje i uma. Spajajući sport s kulturom i obrazovanjem, olimpizam teži stvaranju takvog načina života koji se temelji na radosti koja proizlazi iz napora, obrazovnoj vrijednosti dobrog primjera i poštivanju univerzalnih temeljnih etičkih načela.”

Bilo kako bilo, olimpizam se mora vratiti, a antiolimpizam jednom zauvijek nestati sa svih sportskih terena.

visoko.ba/aljazeera.net/balkans