Komičnim protiv tragičnih osjećaja

PROFESOR GRUJO LERO OBJAVIO 15. ZBORNIK AFORIZAMA

KOMIČNIM PROTIV TRAGIČNIH OSJEĆAJA

                    (zbornik “Život piše aforizme 5“, priredio Grujo Lero, “Nosorog”, B. Luka, 2020)

             Vrijedan i dalekosežan posao za bosanskohercegovačku književnost, a posebno za humor i aforistiku odrađuje već sedamnaestu godinu svestrani pisac – pjesnik i aforist Grujo Lero. Velika je šteta što to odgovorni za kulturu ne vide, a neodgovorni makar ne čuju. Ali, šta je – tu je; iz svoje se kože ne može. Osim, naravno, onih koji se na razne lojalne, a nepoštene načine uspijevaju uvući moćnima pod kožu.

            Grujo Lero nije od tih, niti od onih „lera“ koje ima „svaki grad uz naše more“. On je jedan jedini, koga nakon rata i poraća ima samo u Bijeljini. A do rata ga je bilo i u gradu Visokom, koji se danas, zahvaljujući Semiru Osmanagiću, može podičiti slavnim otkrivenim i otkopanim bosanskim piramidama.

            Staro narodno pravilo „dok jednom ne omrkne, drugom ne osvane“ u ovom i ovakvom slučaju ne vrijedi, niti je ikada vrijedilo. Dobri, duhoviti i vrijedni ljudi uspijevaju svuda gdje se nađu, zahvaljujući isključivo vlastitom znanju, umijeću i radišnošću. Tako je i naš Grujo otkrio Bijeljinu kao dobru lokaciju za humor i aforistiku, a Semir Visoko kao lokalitet gdje su nekada davno (u narodu bi se reklo „birvaktile“) izgrađene nadaleko poznate bosanske piramide. Mnogo prije egipatskih, jer nisu ni Bosanci, a ni Hercegovci ljudi od jučer – kako mnogi Evropljani misle.

            Ali, šalu na stranu, a zbilju, aforizme i humor na sunce.

            Elem, kad je prije 17 godina odlučio pokrenuti festivalska druženja aforista u Bijeljini, Grujo nije mogao znati da će ona izrasti u respektabilnu kulturnu manifestaciju, koja će, povodom 1. aprila – Svjetskog dana šale, okupljati tridesetak eminentnih aforističara sa prostora bivše SFRJ. Nadao se jeste, jer je njegova nada prerasla u zbilju koja je humor vratila na plodna semberska polja i u rodno Podrinje.

            Svake godine početkom aprila u Bijeljini se okupe aforisti, humoristi i satiričari iz ovog dijela Balkana da razmijene svoje dubokoumne misli i djela, na radost onih koji vole i štuju humor i na žalost drugih – kojima se taj humor bavi. I jedni i drugi na kraju dođu na svoje i raziđu se u zadovoljstvu koje život znači, jer ga uljepšaju smijehom i vedrinom. A te dvije riječi rat je devedesetih godina prošlog stoljeća protjerao s naših prostora – da bi ih aforisti i humoristi, uz svesrdnu pomoć današnje politike, vratili u narod, gdje im je rodno i prirodno mjesto.

            Na prošlogodišnjem festivalu humora i aforistike nastupilo je 35 učesnika. Svi su oni doprinijeli da ova manifestacija protekne u smijehu i veselju – kakvo zaslužuje narod Semberije i šire okoline. Iz arsenala duhovitih misli koje su izgovarali učesnici, od najmlađeg Stanislava Tomića (1986) do najstarijeg Milivoja Jozića (1932), frcale su aforističke iskre i humorističko-satirične strelice, koje su pogađale sve naše individualne mane i društvene slabosti i probleme, a naravno i njihove vrle nosioce. Humor je oduvijek bio najbolji i najučinkovitiji lijek protiv svih bolesti države i društva. On nema nikakvih kontraindikacija, nikome ne šteti i ne ostavlja bilo kakve posljedice, već na uljudno duhovit način otkriva devijantne pojave, dajući na znanje njihovim akterima da je došlo vrijeme za promjene o kojima političari pričaju, a narod snatri i sanjari.

            Nakon svakog festivala vrijedni Lero priredi zbornik pod motom „Život piše aforizme. Sve su kraći“, koji je aforistički osmislio Mitar Đerić – Laki. Ovaj, petnaesti almanah, obogaćen je i drugim humorističko-satiričnim i prigodnim sadržajima, a ne samo aforizmima.

            Prvi dio, prema običaju, ispunjen je aforizmima učesnika festivala. U njemu su svi aforisti, uz kraće bio-bibliografske podatke, predstavljeni sa 10 aforizama. Pri odabiru aforizama priređivač je vodio računa o tome da budu zastupljena sva tematska područja – počev od razorene ekonomije, promašenih investicija, neefikasne politike, mršave socijale, učmale birokratije, osiromašenog radništva, opadajućeg nataliteta i rastućeg mortaliteta, seoba na Zapad kao u vrijeme rata, jalove međunarodne zajednice i drugih pošasti koje muče društvo i slabe državu. O svemu tome pišu aforisti na duboko misaon, duhovit i satiričan način, ne libeći se svima i o svima reći ono što zaslužuju i što im pripada. U vrijeme novokomponovane demo(n)kratije i sveopšte otimačine narodnih i radničkih dobara šutnja više nije zlato i svako ko šuti taj, „garant“, nešto muti. A humoristi, aforisti i satiričari nemaju pravo šutjeti, jer nisu plaćeni kao neki drugi šutljivci i smutljivci. Zapravo, oni ne samo što nisu plaćeni, već često plaćaju cehove zbog onog što misle i pišu.

            Za ilustraciju naprijed rečenog navodim po jedan aforizam svakog zastupljenog autora, redoslijedom kao u zborniku.„I naše selo se modernizovalo. Niko se ne drži kravu, svi drže mobitele.“

            /Ismet Alijagić – Seka/

„Nema više gole istine. I nju su političari presvukli.“

                                                                                 /Ivo Mijo Andrić/

„Jednim migrantima Evropa je cilj, a drugima meta.“

                                                                            /Miladin Berić/

„Nismo mi sa vođom ovce čuvali. Mi smo morali u školu.“

                                                                                    /Pavica Veljović/

„Vlast je zarazna bolest, koja se prenosi sa glasačkog listića na četvorogodišnji mandat.“

                       /Živko Vujić/

„Nije me bolest uništila. Doktori su bili brži.“

                                                                        /Slobodan Živanović/

„Nezavisnost smo stekli u ratu, a zavisnost u miru.“

                                                                                    /Savo Ilić/

„Mogao sam i ranije doktorirati da mi plata nije kasnila.“

                                                                                        /Milivoje Jozić/

„Nekad nam se bolje sutra smešilo. Sad umire od smeha.“

                                                                              /Stevan Kojić/

„Dobro je kada imaš dosta, bolje ako imaš više, najbolje – ako te ne uhvate.“

                      /Momčilo Koprivica/

„Dosta uspavanki. Vreme je za marš.“

                                                            /Jelena Kujundžić/

Ako je porodica osnovna ćelija društva, onda je brak – ćelija za pojedinca.
                                                                                                                  /Grujo Lero/

„Naši ministri se prema državnim parama odnose prema principu „taknuto – maknuto“

                                                                                                                 /Bojan Ljubenović/

„Opet kasne premije za mlijeko. Krave riču, farmeri nariču.“

                                                                                              /Marko Marković/

„I mi bismo pjevali da nam glasovi nisu pokradeni“

                                                                /Savo Martinović/

„Vodili smo platonsku ljubav. Od plate do plate.“

                                                                          /Ekrem Macić/

„Ako padnu oni odozgo, plašim se da će nas zaboleti dole.“

                                                                           /Zoran Nedeljković – Žiravac/

Poslaničke klupe su za izabrane, a magareće za one koji su im dali glas.

                                                                                                           /Jovo Nikolić/

„Policija je kriminalcima brzo ušla u trag. I natrag!“

                                                                                    /Goran Radosavljević/

„Finansijska konstrukcija je zatvorena. Za lopovima se još traga.“

                                                                                   /Deana Sailović/

„Uhapšeni je poznat organima gonjenja. Sa predizbornih bilborda.“

                                                                        /Zoran Simić – Zoks/

„Ima dokaze da je stekao doktorat. Novčanu uplatnicu.“

                                                                         /Miroslav Sredanović/

„Kad ih slušam, mnoge bih iz poslaničkih klupa vratio u školske.“

                                                                                    /Božidar Stanar/

„Sloboda govora je visoko rangirana. Odmah iza slobode ogovaranja.“

                                                                                            /Tomislav Supek/

„Pare su zamena za plućna krila. Ko ih ima lakše diše.“

                                                                                      /Vasil Tolevski/

„Ako ovdje ostanemo, otići ćemo – skroz.“

                                                               /Stanislav Tomić/

„Ko kaže da nema reda u zdravstvu? Redovi su kilometarski!“

                                                                                      Zoran Trbić – Zort/

„Mamina maza je porasla. Sad je tatin sin.“

                                                           /Nenad Ćorilić/

„Država nam se ne vidi od dugova – zarasla u kredite.“

                                                / Abdurahman Halilović – Ahil/