Ko je doktorica koja za svoje najmlađe pacijente kaže da su njena djeca i njen život

Nedavno je, tako, oduševila javnost kada je u Drvaru, gdje već godinama dva puta mjesečno, kao ljekar pulmolog, odlazi da radi u tamošnjem Domu zdravlja, podijelila paketiće mališanima iz socijalno ugroženih porodica, a njen aktivizam, kada su u pitanju osobe sa invaliditetom, se očituje i kroz, sada već tradicionalnu Modnu reviju “Baš po mjeri”, kojom nastoji, i uspijeva, da OSI i njihovi svakodnevni problemi postanu “vidljiviji”.

Takođe, posljednjih dana je dosta angažovana i kada je riječ o akciji, tokom koje će biti prikupljana sredstva za nabavku robotike za oporavak djece sa poremećajima kretanja iz RS, a taj uređaj bi uskoro trebalo da stigne u Zavod “Dr Miroslav Zotović”. Tokom nedavne donatorske večeri “S ljubavlju hrabrim srcima” je prikupljeno više od milion i 400.000 KM za nabavku tog uređaja, a do 7 januara je pozivom na broj 1411 moguće donirati 1 KM za njegovu nabavku.

“Mi smo presretni, akcija je potpuno uspjela. Hvala svim dobrim ljudima koji su podržali našu akciju i pomogli da se kupi aparat koji je neophodan za djecu koja se nalaze na intenzivnoj fizikalnoj terapiji i kojoj je, zbog njihove osnovne bolesti, robotika neophodna. Oko 150 mališana iz RS je na intenzivnoj fizikalnoj terapiji, kao i oko 150 mladih ljudi kojima je neophodna zbog neke traume, prije svega usljed neke saobraćajne nesreće, koji su vezani za krevet i koji nisu u mogućnosti da se kreću. Taj aparat će im omogućiti bolji kvalitet života, a samim tim i rad nas ljekara će biti uspješniji”, ističe Kutlešić-Stević.

Ipak, nisu samo pojedine akcije ono u čemu ova doktorica pokazuje koliko je angažovana kada su u pitanju načini da, prevashodno najmlađima, pomogne u nekim teškim životnim borbama ili trenucima. Humanitarni rad je odavno dio njenog života, a za Lola magazin govori ne samo o njemu, već i o još nekim odlukama i načinima da utiče na društvo, da se mijenja na bolje.

Lola: Odavno ste posvećeni humanitarnom radu. Čini se da je on sastavni dio vašeg bića?

KUTLEŠIĆ-STEVIĆ: Humanitarni rad je dio mene i njime se bavim više od 20 godina i taj rad je nešto bez čega ne funkcionišem.

Lola: Ide li on, na neki način, i uz poziv kojim ste izabrali da se bavite?

KUTLEŠIĆ-STEVIĆ: Naravno da sam kao ljekar više senzibilisana za bolesne i osjetljive, tzv. marginalizovane kategorije, više nego drugi. Odlukom da se bavim medicinom sam ujedno odlučila da pomažem ljudima, ne samo da ih liječim, već i na druge način da budem uz njih.

Lola: Na tom polju donosite i neke nove ideje, konkretno u Banjaluku, pa ste tako organizovali prvu modnu reviju za osobe s invaliditetom, ali i terapeutsko ronjenje. Zašto baš ta vrsta aktivizma?

KUTLEŠIĆ-STEVIĆ: Svakodnevno se srećem sa osobama sa invaliditetom (OSI) i bolesnom djecom. Često sam vidjela u očima građana sažaljenje, suze i željela sam da napravim nešto za njih, nešto drugačije. Željala sam da pokažem njihovu ljepotu, ljepotu različitosti i da oni nisu sa “posebnim potrebama”, već imaju iste potrebe kao i sve žene. Da su lijepe, posebne, školovane, dotjerane, njegovane.

Lola: Modna revija „Baš po mjeri“, čiji ste, dakle, idejni tvorac i organizator, je nedavno održana po treći put i možemo reći da je već postala tradicionalna manifestacija kojom nastojite skrenuti pažnju javnosti na život osoba s invaliditetom. Smatrate li da ovakvi događaji pozitivno utiču na kolektivnu svijest?

KUTLEŠIĆ-STEVIĆ: Reviju sam vidjela na Zapadu i željela sa da pokažemo da možemo isto to napraviti ovdje, baš u Banjaluci. Prve godine sam reviju organizovala sa Udruženjem žena sa invaliditetom “Nika”, koja je imala sjajam odjek, a u međuvremenu postala i tradicionalna. Mislim da je cilj postignut i da smo pokazali ljepotu različitosti.

A ronjenje za OSI je nešto što je neophodno svim osobama sa invaliditetom i posebno onim vezanim za kolica. To je, prije svega, terapijsko ronjenje i nadam se da ćemo nastaviti ta projekat, jer smo napravili jednu pauzu zbog nabavke opreme i bolesti (akutne) naših polaznica. Kurs je rađen sa RK “Buk” i potpomogle su ga njihove kolege iz Slovenije.

Mislim da se sa revijom podigla svijesta građana Banjaluke i RS i da su OSI postali “vidjiviji” i o njihovom problemima, više se o tome počelo pričati. Nije samo problem arhitektonska barijera, već mnoge druge barijere.

Prije svega su problemi vezani za broj sati personalne asistencije, taksi službu za OSI, dostupnost fakulteta (rampe), kao i zapošljavanje.

Lola: Takođe, nezanemariv je i vaš doprinos, kako stručnjaka, tako i prosto kao čovjeka, u radu sa autističnom djecom te mališanima koji imaju Daunov sindrom?

KUTLEŠIĆ-STEVIĆ: Radim u Centru za hiperbaričnu medicinu, gdje radim sa djecom iz autističnog spektra, prije svega djeca sa usporenin razvojom govora. Njima sam doktor, prijatelj i podrška. Radila sam za njih kao i za djecu sa Daunovim sindromom mnoge edukacije, predavanja, pomoć u svim segmentima i podršku.

TO SU MOJA DJECA I MOJ ŽIVOT.

Lola: Nedavno ste u Drvaru, gdje već godinama putujete i radite u Domu zdravlja, podijelili 60 paketića mališanima. Zbog čega?

KUTLEŠIĆ-STEVIĆ: U Drvar idem posljednje četiri godine, svaki mjesec kao ljekar pulmolog i liječim lokalno stanovnistvo u tamošnjem Domu zdravlja. Upoznala sam mnoge teške zivotne sudbine. Mnogu djecu koja nikad nisu vidjela Deda Mraza. Željela sam da im podarim nešto za Novu godinu i da ih usrećim. Deda Mraza koji je došao sa mnom je donio paketiće za svu djecu koja su se taj dan našla u Domu zdravlja. To su bila djeca iz socijalno ugroženih porodica, kao i djeca radnika Doma zdravlja i djeca koja su taj dan bil na pregledu.

MOJE SRCE JE BILO PUNO KAD SAM VIDJELA NJIHOV OSMIJEH I SREĆU U OKU. Bila sam srećna jer sam uspjela u namjeri.

Lola: U posljednje vrijeme ste i politički aktivni. Jeste li se na tako nešto odlučili jer vjerujete da na taj način možete prije i više da se izborite za neke Vama lično i profesionalo važne stvari ili iz nekog drugog, trećeg… razloga?

KUTLEŠIĆ-STEVIĆ: Nisam školovana političarka i u politiku sam ušla sa namjerom da pomognem građanima i pokušam promjeniti nešto u Banjaluci, na bolje. Kao član Odbora za zdravstvo, školstvo i socijalnu zaštitu, kao i Savjeta za kulturu te Komislije za NVO i vjerska pitanja pokušavam dati maksimalan doprinos.

POLITIKA NIJE LAKA I IZ PERSPEKTIVE LJEKARA… NEKAD VRLO KOMPLIKOVANA.. Jer je medicina egzaktna nauka. Unazad dvije godine sam odbornica u Skupštini Grada i borim se prije svega za OSI.

Lola: Jednom prilikom sam pročitala da biste, da niste ljekar, vjerovatno bili književnica, jer vas je oblast izražavanja kroz umjetnost oduvijek privlačila. Jeste li se u tome možda i okušali ili eventualno planirate?

KUTLEŠIĆ-STEVIĆ: Pišem čitav život i zaista volim književnost. Prošle godine sam boravila u Kini (mjesec dana na edukaciji) i napisala sam stotine stranica. Mislim da ću nekad izdati knjigu i želim da ugleda svjetlost dana. Pisana riječ je moja ljubav.

lolamagazin.com/visoko.ba