Tu sam gdje sam, i ponekad, kad otvorim oči kako bih na tren, dva zbrisao iz svog filma, bacim pogled na veliku zastakljenu sliku ulice u čijem se okviru neprestano smjenjuju prizori.
Stakla knjižare su, inače, malo zatamnjena, tako da svi koji prođu ispred njih ne odolijevaju samozaljubljenosti; obično zagledaju lice ili odjeću, pažljivo popravljaju neposlušni pramen kose ili čvor na kravati, narcisoidno pilje u svoj lik, procjenjujući ga u prolazu,
žene ovlaže usne, isprobaju neki novi zavodljivi pogled iskosa, ne znajući da ih promatram.
Koliko nesigurnosti izmiješane sa sjetom!
Kako izgledam?
Jesam li privlačna?
Dok ih tako gledam skriven bljeskom izloga, nevidljiv sve dok ne priđu sasvim blizu stakla, čini mi se da je čitav svet napolju samo jedan ogromni glupi akvarijem, u kome se čudni primjerci čovjekolikih riba love, preganjaju, progone, proždiru, hrane u hodu, razmnožavaju… |Momo Kapor
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.