Kako smanjiti nesreće u bh. planinama: Neopreznost i neznanje najveći su neprijatelji ljubitelja adrenalina

Nakon pogibije iskusnog planinara Dragog Novakovića na Bjelašnici na lokalitetu Kotlova, 7. februara, mnogo se govorilo o raznim mjerama sigurnosti koje se trebaju poduzeti na planini, obuci kadrova, ali ponovo je uslijedilo zatišje bez konkretnih rezultata.

Postavljanje ograde

Novaković je 12. žrtva opasne Bjelašnice, međutim, uvijek ostaje otvoreno pitanje šta ljude tjera u avanture koje, nažalost, završavaju kobno.

– Učestvovao sam u dosta spašavanja, pogotovo nepromišljenih mladih osoba, u planini. U više navrata sam se ubjeđivao s mnogima da ne idu na pojedine planinske lokacije, pa čak i zabranjivao. Nije problem opasna planina, već naš nemar, neopreznost, neznanje – govori nam Ferid Varešanović, predsjednik Planinarskog društva “Bjelašnica”.

Varešanović naglašava kako ograđivanje opasnog lokaliteta Kotlova na Bjelašnici nije rješenje.

Vremenski uvjeti

– Toliko je destinacija koje su potencijalno opasne. Nema investitora koji bi mogao ograditi sve to. Pogledajte na mjestima gdje se događaju nesreće, to su uvijek neki različiti lokaliteti. Najteže je objasniti ljudima koji misle da sve znaju, da zapravo ne znaju mnogo toga –  govori nam Varešanović.

Mensud Baručija iz ZOI-ja ‘84 objašnjava nam kako postoji mogućnost da se zagrade Kotlovi.

– Međutim, s obzirom na vremenske uslove, snagu padavina i jačinu vjetra, ukoliko bi se postavljala ograda, morala bi biti od najkvalitetnijeg materijala kako bi opstala na tom lokalitetu. Generalno, ZOI ‘84 upravlja skijalištem. Treba da se šira lokalna zajednica uključi kako bi se uradila ta ograda. Ali po meni, ni ograda nije rješenje, jer danas vi ne možete nikoga spriječiti ko hoće da ide na rizična područja. Mi imamo ekspanziju adrenalinskih sportova, ljudi koji idu u pustolovine ne razmišljajući o posljedicama – govori nam Baručija.

Vodiči skuplji od naučnika

– Projekat obilježavanja staza, opasnih lokaliteta u planinama ne traje jedan dan, niti jedan mjesec. On započinje u proljeće i traje do ljeta. Ali treba pokrenuti jedno vrlo interesantno pitanje, a to je ko kod nas školuje vodiče, izdaje im licence? Profil planinskog vodiča postoji u francuskim, austrijskim i švicarskim Alpama. To su jako skupi ljudi kada se angažuju na određeno vrijeme, skuplji od naučnika. I mi školujemo vodiče, ali oni prvi imaju totalnu sigurnost, znanje i poznavanje, a kod nas griješe u elementarnim stvarima – ukazuje Pašaga Grbo, predsjednik Kluba spasavalaca 2000.