JP “Aerodrom Visoko” – Hasan Čengić – Firme za pranje novca

JOSIP ŠIMIĆ: Kako je Hasan Čengić prao novac preko firmi?

(dnevno.ba)

U preliminarnom Izvještaju o prikupljenim obavještenjima, činjenicama i dokazima po naredbi Županijskog tužiteljstva KS, u predmetu broj: KTA-65/02 od 25. 09. 2002. godine, vršene su provjere učešća i udjela u financijskim transakcijama u dužem vremenskom periodu na zahtjev krim policije Sarajevo i OHR-a i to za dr. Elfatih Ali Hassaneina, Hasana Čengića i drugih preko određenih firmi u Bosni i Hercegovini i to: JP “Aerodrom” Visoko, “Cenex” Sarajevo, BIO Sarajevo, BIO-TOURS Sarajevo, BIO-AIR Sarajevo i drugi.

 

Predmet provjera bila su navedena lica u vezi sa “TWRA” (humanitarne organizacije) sa sjedištem u Beču u toku i poslije rata, koja je djelovala u BiH preko “Međunarodne zajednice za pomoć Muslimanima u BiH” i ogranka iste u BiH. Po prestanku rada navedene humanitarne organizacije u BiH stalna sredstva i opremu u vrijednosti od 41.772,52 DEM predata su humanitarnoj organizaciji “Fondacija za pomoć Muslimanima Bosne” po odluci regionalnog direktora Eltamih Mohameda od 01. 01. 1997. godine. Dakle, Međunarodna organizacija za pomoć Muslimanima u BiH sa sjedištem u Beču i Zagrebu i Humanitarna organizacija “TWRA” ogranak u Visokom poklonili su Fondaciji za pomoć Muslimanima Bosne sa sjedištem u Visokom (osnovana 03. 02. 1996. godine i registrirana 08. 05. 1996. godine) materijalna sredstva – opremu i teretna vozila. Fondacija za pomoć Muslimanima Bosne sa sjedištem u Visokom je 22. 05. 1996. godine donijela Odluku o osnivanju “BIO” d.j.l, koja je registrirana 16. 08. 1996. godine. Iz Izvještaja se može zaključiti, da je “Aerodrom” u Visokom korišten za potrebe Armije BiH u periodu od 1994. godine do 1995. godine, jer je komandant Rasim Delić potpisao akt 16. 05. 2002. godine u kojem obavještava Federalno ministarstvo obrane – Sektor financija, o ratnim dugovanjima Armije BiH za izvršene usluge korištenja Aerodroma Visoko za potrebe Armije BiH u periodu od travnja 1994. godine do studenog 1995. godine u iznosu od 4.813.682,00 DEM što je proknjiženo u poslovnim knjigama Federalnog ministarstva obrane.

Ovlaštena lica za zastupanje Fondacije za pomoć Muslimanima Bosne bili su Hasan Čengić, Mevludin Sinanagić i Irfan Ljevaković, a Izvršni odbor činili su Hasan Čengić, Irfan Ljevaković, Derviš Đurđević, Husein Žibalj i Bećir Čengić. Odluku o osnivanju “BIO” d.j.l, potpisao je Hasan Čengić!

Dana 10. 07. 1992. godine Predsjedništvo Skupštine općine Visoko donijelo je odluku o izgradnji aerodroma na području općine Visoko, a dana 18. 05. 1993. godine Rješenjem Predsjedništva općine Visoko utvrđeno je, da je od općeg interesa izgradnja aerodroma u Visokom, dok je dana 29. 08. 1993. godine Rješenjem Predsjedništva R BiH utvrđeno, da je također od općeg interesa izgradnja aerodroma u Visokom. Dana 06. 09. 1993. godine Predsjedništvo Skupštine Visoko donijelo je Odluku o organiziranju JP “Aerodrom” Visoko.

Iz Izvještaja proizlazi, da je Financijska policija F BiH po Naredbi Tužiteljstva KS 25. 09. 2002. godine dobila zadatak, da izvrši inspekcijski pregled poslovanja humanitarne organizacije “Fondacija za pomoć Muslimanima Bosne” iz Visokog, PJ “BIO” djl Sarajevo, “Bio air” i “Bio oli”, zatim pravnog lica “BIO Trade” iz Sarajeva, “Bosanski transportni servis” djl Visoko i JO “Aerodrom Visoko” iz Visokog. Ovom Naredbom Tužiteljstva je posebno traženo, da se utvrdi, da li su u prethodnom periodu poslovanja ova pravna lica izbjegla obaveze plaćanja zakonskih dažbina prilikom unošenja osnivačkih uloga kod osnivanja firmi pri čemu su naglašena saznanja, da su pravnom licu “BIO” djl Sarajevo donirana vozila u vrijednosti od 4.771.674,00 DEM od strane “Fondacije za pomoć Muslimanima Bosne” iz Visokog, i to 6 dana prije nego su primili istu donaciju od HO “TWRA” iz Beča, zatim da je “Fondacija za pomoć Muslimanima Bosne” iz Visokog kupila avion AN-74 od “Enimexa” iz Estonije po cijeni od 300.000 USD, a koji je kasnije registriran na pravno lice “BIO” djl Sarajevo i isti je upisan u hipoteku u vrijednosti od 2.365.000,00 KM (po procjeni vještaka), a prilikom dokapitalizacije JP “Aerodrom Visoko” pravno lice “BIO” djl Sarajevo je upisano u registar sa 37.600.950,00 KM osnivačkog uloga od ukupno prikazanih sredstava i ulagača u iznosu od 58.943.950,00 KM.

Financijska policija F BiH utvrdila je, da su poslovanja naprijed navedenih pravnih lica međusobno povezana i vezana su za iste financijske izvore za koje nemaju relevantnu dokumentaciju neophodnu za točno utvrđivanje činjenica traženih od strane Tužiteljstva KS. Kriminalne i sporne aktivnosti se odnose na nabavku aviona AN-74, donacije 156 voznih jedinica i dokapitalizaciju JO “Aerodrom Visoko” iz Visokog.

Nabavka aviona AN-74

Dana 30. 11. 1998. godine u Sarajevu je potpisan ugovor bez broja o kupovini aviona AN-74 između HO “Fondacija za pomoć Muslimanima Bosne” iz Visokog (kupac) i “Enimexa” Ltd Talin, Estonija (prodavač) po fiksnoj cijeni od 300.000 USD. Vezano za uvoz navedenog aviona Financijska policija F BiH je utvrdila više nepravilnosti, koje se odnose na:

– neevidentiranje u poslovnim knjigama u HO “Fondacija za pomoć Muslimanima” Visoko nabavke i plaćanje aviona (isti plaćen od strane Bosna Imdat);

– davanje izjave, da je nabavka izvršena u skladu sa članom 8. ZPPPiU (oslobađanje);

– zatim ustupanje aviona bez naknade pravnom licu “BIO” djl Sarajevo bez odluke IO Findacije;

– nije omogućeno konačno carinjenje aviona;

– sačinjena su uvjerenja o upisu u registar i plovidbenosti na bazi nepotpune dokumentacije;

– avion je dat u zalog kao garancija ugovora “BIO” djl Sarajevo i dostavljača iz Dubaia o isporuci naftnih derivata u vrijednosti od 3.000.000,00 USD;

– procjena vrijednosti aviona izvršena od strane vještaka bez uvida u dokumentaciju i pregleda na licu mjesta u vrijednosti od 2.365.000,00 KM ili 1.000.000,00 USD, mada bi vrijednost trebala iznositi 4.500.000,00 USD (prilikom uvoza prikazana vrijednost 300.000 USD)…

Porjeklo i korištenje voznih jedinica

Po Naredbi Kantonalnog tužiteljstva Sarajevo izvršen je inspekcijski nadzor vezan za donaciju kamiona HO “Fondacija za pomoć Muslimanima Bosne” Visoko, koji su uloženi kao osnivački kapital u “BIO” djl Sarajevo, a ova iste uložila u “BTS” djl Visoko. Prije ovih aktivnosti navedene vozne jedinice (156: kamiona – 61, tegljača – 17, prikolica – 65, specijalna teretna vozila – 12, pokretna radionica – 1) je koristio GLOC A R BiH Visoko i bile su registrirane na “Velepromet Transport” d. d. Visoko, a troškove korištenja ovih vozila (do registracije “BIO” djl) snosio je GLOC Visoko. Iako je znao, da su svi troškovi upotrebe navedenih vozila išli na teret GLOC-a (Federalno MO) direktor “Velepromet Transporta” d. d. Visoko je fakturirao prevozničke usluge ovom ministarstvu u iznosu od 7.365.786,00 KM (evidnetirane u vanknjigovodstvenim evidencijama), dok su ove obaveze u MO evidentirane na financijskim karticama na kto dobavljača “Velepromet Transport” d. d. Visoko. Većina ovih potraživanja je uplaćena na račun “BIO” djl Sarajevo bez izmjene / povećanja strukture kapitala u novoosnovanoj firmi “BTS” djl Visoko (šteta za “Velepromet Transport” d. d. Visoko).

Navedena vozila su uvezena u BiH 1996. godine uz oslobađanje carine i poreza na promet, mada je njihovim naknadnim ulaganjem kao osnivački ulog u iznosu od 4.771.674,00 KM u “BIO” djl utvrđeno, da se koriste u komercijalne svrhe, a ne u humanitarne (zbog čega su oslobođeni uvoznih dadžbina) zbog čega je naknadno trebalo obračunati uvozne dadžbine, odnosno prijaviti nadležnom carinskom organu i poreznoj upravi. Na kraju ove analize, koja se odnosi na nabavku, uvoz i korištenje navedenih voznih jedinica priložene su tabele, koje sadrže pregled ukupno doniranih vozila, prodatih vozila, zatim doniranih vozila koja nisu primljena u “BTS” djl Visoko, doniranih vozila za koja se nije moglo utvrditi gdje se nalaze, te pregled otpisanih vozila i njihov status.

Dokapitalizacija JP “Aerodrom Visoko” u Visokom

Dana 12. 09. 1997. godine Vijeće općine Visoko donijelo je Odluku o izmjeni i dopuni odluke o organiziranju JP “A-V” u Visokom, gdje je u članu 6 navedeno da sredstva preduzeća čine ulozi osnivača i to:

– “BIO” djl Sarajevo 37.600.950,00 DEM
– Vijeće općine Visoko 18.342.000,00 DEM
– Ukupna sredstva preduzeća 55.942.950,00 DEM.

Ulog “BIO” djl Sarajevo u iznosu od 37.600.950,00 DEM odnosi se na radove i zemljište po procjeni sudskog vještaka, dok se ulog Općinskog vijeća Visoko u iznosu od 18.342.000,00 DEM po procjeni sudskog vještaka odnosi na vrijednost kapitala.  Napomene radi, dokumentacija na osnovu koje je sudski vještak izvršio procjenu nije pronađena kod “Fondacije za pomoć Muslimanima Bosne” Visoko, “BIO” djl Sarajevo, niti kod JP “Aerodrom Visoko” u Visokom, jer je 11. 09. 2001. godine izuzeta od strane SFOR-a (izvršen teroristički napad u New Yorku). Vezano za dokapitalizaciju JP “Aerodrom Visoko” utvrđeno je niz nepravilnosti od kojih je najupečatljivije, da učešće Armije R BiH u izgradnji aerodroma uopće nije evidentirano, što upućuje na mogućnost, da je sva ta ulaganja (vrijednost) kroz nalaz sudskog vještaka sebi prisvojila “BIO” djl Sarajevo u sklopu svog ukupnog osnivačkog uloga. U Izvještaju je obrađena aktivnost HO “Fondacije za pomoć Muslimanima Bosne”, odnosno prometi transakcijskih računa ove fondacije (nepotpuna i neažurna dokumentacija), gdje je naveden priliv i odliv računa, gdje je utvrđeno nezakonito trošenje sredstava.

Naime i izvještaj Istražne komisije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, broj: 01-50-1-82-15/10 od 02. 11. 2010. godine navodi informacije o donacijama koje su se dešavale u periodu od 1996.- 2009. godine, te je isti Izvještaj dostavljen i SIPA-i i Tužiteljstvu BiH.

Iz svega do sada navedenoga, a kad uzmemo u obzir i ranije što smo objavljivali o Hasanu Čengiću (prvi i drugi dio), odnosno:

I. Izvještaj o stanju u području “Istraživanje oblasti financija u odnosu na traženje pravne pomoći u predmetu Az.Inv/10289/T09PH(245) od 27. 08. 2002. godine “Ureda tužiteljstva” (OTP) Internacionalnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u odnosu na TWRA, Beč, Austrija;

II. Preliminarni Izvještaj o prikupljenim obavještenjima, činjenicama i dokazima po Naredbi Tužiteljstva KS u predmetu broj: KTA-65 od 25. 09. 2002. godine;

III. Analiza Hasana Čengića;

Dakle, iz svega gore navedenoga proizlazi, da se povezanost ovih dokumenata navadenih pod I., II., III., odnosi na prikupljanje i utrošak sredstava, financijske transakcije i zloupotreba istih se povezuje sa istim imenima i radom TWRA u periodu od 1992. do 1995. godine, a Izvještaj o radu “Aerodroma” Visoko i na period nakon toga. Provjerom u CMS-u u Tužiteljstvu BiH utvrdili smo, da su na sve ove okolnosti koje smo do sada objavljivali o kriminalu Hasana Čengića formirana dva krivična predmeta pod brojem: T20 0 KTA 0010133 15 i T20 0 KTA 0010136 15. Oba ova krivična predmeta formirana su istoga dana 17. 02. 2015. godine i zadužena su dva tužitelja Tužiteljstva BiH.

Josip Šimić

U drugom dijelu u Izvještaju se navode osobe koji su bili pošiljatelji ili primatelji transakcija i to:

– Princ Selman Bin Abdul Aziz –  guverner Rijada (Saudijska Arabija) – donacija od istog u ukupnom iznosu 120.447.930,13 USD u periodu od 15. 7. 1992. do 11. 7. 1995. godine, koji je u vrijeme bio član Saudijske Vladarske kuće, te osnivač Saudijskog visokog komiteta za pomoć u BiH, koja je podržana od strane kralja Fahda, a u dokumentaciji koju posjedujemo se nalazi i “Protokol”, koji je upućen predsjedniku Predsjedništva BiH Aliji Izetbegoviću o aktivnostima međunarodne konferencije o zaštiti ljudskih prava u BiH, te se može zaključiti, da su u posjetu Saudijskog Arabiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, odnosno kod kralja Fahda u periodu od 10. 10. 1992. do 17. 10. 1992. godine između ostalih bili Salem Šabić, Elfatih Ali Hassanein, te Mustafa Cerić, tada glavni imam zagrebačke džamije, kada je potpisan i protokol o zahtjevu za pomoć BiH;

– Wael Hamzah Jelaidan za kojeg se navodi šest transakcija, a zatim četiri isplate sa računa TWRA u kojima je navedena svrha – otplata duga Hasanu Čengiću u iznosu od 7.058.973,20 USD i dvije isplate sa TWRA u iznosu od oko šest milijuna američkih dolara u periodu 1993.-1994. godine. Ime ovog donatora, kao što smo naveli u prvom dijelu u vrijeme sačinjavanja Izvještaja se nalazilo na sankcijskim listama koje izdaje UN, EU i SAD s ciljem suzbijanja terorizma;

– Elfatih Ali Hassanein povezan je s četiri isplate – transfer donacija u ukupnoj sumi od 4.599.684,74 USD, a za ovo lice i TWRA veže se upit od Interpola Sarajevo iz 2002. godine u vezi sa istragom povodom sumnje o pranju novca;

– Sukarno Ali Hassanein navodi se kao primatelj sredstava u iznosu od oko 60.000,00 USD;

– dr. A. Totonji za koji se veže iznos 90.143,19 USD, a na temelju obavještajnih činjenica utvrđeno je, da je lice po imenu Ahmad ili Ahmed Totonji optužen u svezi napada na svjetski trgovački centar 11. 9. 2001. godine;

– Salim Šabić navodi se kao osoba za koju se veže isplata od 549.989,17 USD od 8. 1. 1993. godine;

– Hasan Čengić – za navedenog se provjere odnose za 22 transakcije gdje se spominje prezime Čengić, ali ne kao pošiljatelj ili primatelj. Od 23. 6. 1993. godine bio je jedan od ovlaštenih osoba za raspolaganje računa, a izdvajaju se, kao što smo ranije naveli u prvom dijelu, četiri transakcije povezane sa imenom Wael Jelaidan i knjiženje s naznakom, da se radi o plaćanju računa Hasanu Čengiću u iznosu od 11.057.237,36 USD;

– Abdul Quader Hafes – osoba za koju se vežu tri transakcije, odnosno donacije tokom 1993.godine u iznosu od 5.219.967,71 USD;

– Mahir Hadžiahmetović – osoba za koju se vežu tri isplate tokom 1992. godine u iznosu od 5.301.799,31 USD;

– Alen Mušović (Pljevlje) – za istu se vežu četiri isplate u iznosu od 2.548.447,47 USD tokom 1993. i 1994. godine, a za istog je navedeno, da je krim služba u Sarajevu tokom 1995. godine policijski dokumentirala postojanje sumnje zbog šverca dijelovima VW vozila, kao i 300 motora za VW Golf;

– Sadžida Silajdžić za istu se veže isplata u iznosu od 4.015.170,93 USD od 28. 9. 1992. godine;

– Marcel Fauvet F-Honesse za koju se veže isplata u iznosu od 1.505.719,17 USD od 2. 7. 1993. godine;

– Multicom Information Systems LTD, PO Box 254, FL – 9490 Vaduz, za koje se vežu 41 transakcija, odnosno isplate u iznosu od 13.400.658,67 USD u periodu od 1992.- 1995. godine;

– Tecna Cork Rawalpindi Pakistan kojem je isplaćem iznos od 3.513.281,82 USD i to 1993. godine, a kao svrha je naznačeno, da se radi za pšenicu u Albaniji za izbjeglice, a istovremeno je pronađen i dokument naslovljen na dr. Elfatiha, koji je trebao biti proslijeđen Hasanu Cinkiću, a radi se o ponudi za predmete naoružanja;

– Albert Elderman Im Pottaschwald 18 Igebert, kojem je isplaćen iznos od 6.955.366,77 USD u periodu od 1992. do 1993. godine;

– Ifa Faisal Finance Switzerland kojem je isplaćen iznos od 5.006.397,47 USD tokom 1993. godine bez oznake svrhe plaćanja;

– Hemelson International Trading Comp, Tuškanac 39, Zagreb, kojoj je na osnovu devet transakcija isplaćen iznos od 7.594.316,30 USD tokom 1993. i 1994. godine;

– TMT Tešanj – Azem Mulalić kojem je putem šest transakcija isplaćen iznos od 1.702.256,07 USD u periodu od 1994. – 1995. godine;

– Islamic Investment Co., kojem je putem šest transakcija isplaćen iznos od 6.133.096,61 USD tokom 1992. i 1993. godine bez naznaka o svrsi;

– Holder kojem je na osnovu 23 transakcije isplaćen iznos od 11.801.970,26 USD u vrijeme 1992.- 1993.  godine za koje je utvrđeno da su se obavljale preko Chasemanhahan bank New York bez naznake o svrsi isplata i detaljnijim podacima o licu kojem se isplaćuje;

– Merhamet – humanitarna organizacija u Hrvatskoj i BiH Sarajevo za koje se vežu isplate od 3 milijuna američkih dolara u periodu od 1992.- 1994. godine;

– Muslimansko nacionalno vijeće Senjak Novi Pazar i Turska za koje se vežu preko 25 transakcija, a istim je isplaćeno 2.237.628,08 USD u periodu od 1993.-1995. godine;

– Somalia and Bosnia Herzegovina Relief Stricken Committee PO box 248 Bahrain na račun TWRA uplaćen iznos od 499.988,91 USD u 1993. godini;

– TWRA putem 71 transakcije isplaćen iznos od 30.218.247,74 USD na šest različitih računa;

– Hrvatska putem 16 transakcija isplaćen iznos od 899.485,42 USD na dva različita računa tokom 1994. i 1995. godine;

– Turska putem 10 transakcija isplaćen iznos od 18.523.706.86 USD  u periodu od 1993. do 1995. godine;

– Malezija uplaćen iznos od 3.003.804,08 USD kao pošiljatelj se navodi TWRA sa datumom uplate 1994. godine;

– Sacide Silayci Istanbul putem 3 transakcije isplaćen iznos od 2.149.942,30 USD u 1992. godini;

– Isplate su vršene i drugim licima što je također navedeno u izvještaju u manjim iznosima između ostalog Halidi Izetbegović.

Dakle, između ostalog, kroz gotovinske isplate u ukupnom periodu provjera podignuta je suma od 81.578.905,54 USD putem 156 gotovinskih isplata sa računa. Pojedinačno, bile su 93 isplate u ukupnom iznosu od 74.321.537,52 USD u američkim dolarima i 63 isplate u iznosu od 7.257.368 u austrijskim šilinzima. Iznosi isplata se kreću od 1.507,50 USD do 3.185.778,95 USD. Svrha upotrebe ili primatelji nisu prepoznatljivi. Navedeni primatelji, odnosno brojevi računa jesu pojedine filijale banke “Die Erste Osterreichische Spar Casse”.

Na računima 004-65151, pa i 004-73555, 004-65593, 513-91957 i 513-64474 koji su otvoreni na TWRA dr. Elfatih Ali Hassanein je bio ovlaštena osoba za raspolaganje računom, i kako iz Izvještaja proizlazi prilivi i odlivi sa ovih računa ne odnose se samo na BiH, ali za Vladu BiH je u studenom 1992. godine isplaćeno 2.222.908,50 KM.  Iz Izvještaja se navodi da je obrađivan velik broj dokumenata, priznanica i obračuna u kojima su navedena imena dr. Elfatih Ali Hassanein i “članova BiH vođstva”, i kao primjer je navedeno da je bilo više priznanica o predaji novca u iznosima od 60.000 DM i 300.000 DM od strane dr. Elfatiha Ali Hassaneina i to Izetbegoviću. Također se navodi da je pronađeno više dopisa iz kojih proizlazi da se radilo o isporuci vojnih predmeta i to municije, mina i ostalog oružja.Tokom 2002.godine putem Interpola Sarajevo traženo je da se izvrše provjere o poslovanju TWRA, a u Izvještaju je navedeno, da je kopiju dana 6. 11. 2006. godine preuzeo Momo Tubić. U zaključcima ovog Izvještaja navodi se da je TWRA sad sjedištem u Beču, kao navodna humanitarna organizacija pružala financijsku pomoć BH vlastima u ostvarivanju njihovih ciljeva, te na bliske veze između BiH vođstva i dr. Elfatiha Ali Hassaneina, naročito ističući da je Izetbegović dobivao veće iznose novca, a da je Hasan Čengić bio ovlašten za raspolaganje sredstvima na jednom od računa u banci “Die Erste Osterreichische Spar Casse”. Ovo se ističe iz razloga, što su BiH lideri imali direktnu mogućnost da raspolažu financijskim sredstvima TWRA.

U zaključcima se ukazuje na to, da svrha upotrebe sredstava nije razjašnjenja, a da je Protokolom sa Konferencije o zaštiti ljudskih prava od 19. 10. 1992. godine obećana svaka vrsta pomoći Muslimanima u BiH. Nekoliko puta u Izvještaju je izražena sumnja, da su sredstva korištena isključivo u humanitarne svrhe, nego kao i vojna pomoć. U zaključcima se navodi, da je u provedenoj financijskoj istrazi vezano za TWRA utvrđeno, da je postojala velika mreža osoba, organizacija i firmi sa intezivnim kontaktima “u cjelokupnom Islamskom svijetu”, kao primjer navode se veze i kontakti Hasana Čengića sa licem Jelaidan koji je bio partner Bin Ladena. Dakle, iz Izvještaja prozlazi sumnja da su sredstva namjenjena za humanitarne svrhe dijelom zloupotrebljena i utrošena u nabavku oružja i to u vrijeme kada je postojala odluka o embargu na uvoz svih vrsta oružja i vojne opreme (Vijeće sigurnosti UN-a rezolucija 713), a Izvještaj je sačinjen u okviru vođenja istrage u predmetu AZ.ONV/10289/T09-PH245 Ureda Tužiteljstva MKSJ (nema podataka o kojem predmetu se radi i da li su ti dokazi – 16 registratora dokumentacije proslijeđenih u BiH, odnosno gdje se nalaze).

S obzirom da iz Izvještaja proizilazi da su sredstva utrošena i na kupovinu oružja i vojne opreme, te da je isto uneseno u BiH, a za šta bi trebalo prikupiti dokaze, postoji osnovana sumnja da je prekršena odluka Vijeća sigurnosti UN-a o embargu na uvoz svih vrsta oružja i vojne opreme, te počinjeno krivično djelo vezano za nedozvoljenu trgovinu oružja (rokovi zastarijevanja prema KZ u vrijeme počinjenja), a ukoliko su navedene radnje povezane sa činjenjem nekog krivičnog djela iz oblasti ratnog zločina, tada ovakve radnje mogu predstavljati krivično djelo koje ne zastarjeva.

Josip Šimić/dzezar.com