Jerej Dragiša Cvjetković: “Kakanjci pravoslavnu crkvu zovu ‘naša crkva’ i to je jedan ponos ovoga grada”

Srpska pravoslavna crkva u Kaknju u martu prošle godine je počela sa realizacijom velikog i značajnog projekta, koji bi se u kompletu trebao realizovati do 2025. godine, kada Crkva sv. apostola Petra i Pavla u ovom gradu proslavlja 100 godina postojanja. Cilj je da se uz Božiji blagoslov i zajedništvo, nakon obnove mnogih svetinja – kapela i grobalja i drugih crkvenih objekata, sa istim uspjehom realizuje i obnova centralnog hrama u Kaknju. U prvoj fazi obnove urađena je unutrašnjost crkve, a upravo ti radovi, kao i raniji na dogradnji parohijskog doma u ovom gradu, pokazali su odličnu saradnju crkvenih vlasti, vjernika, građana Kaknja, ali i Opštine Kakanj i viših nivoa vlasti. Tom saradnjom se Kakanj može ponositi, jer je upravo zahvaljujući njoj realizovan veliki dio projekta.

“Prošla je tačno godina dana otkako smo javnosti rekli da počinjemo sa realizacijom ideje o obnovi naše crkve. Ideja je bila takoreći minimalna, da se urade podovi, koliko se to bude moglo, no zahvaljujući velikoj podršci koju su pružili, kako rukovodstvo naše Opštine, tako i komšije, prijatelji, Vlada ZDK-a na čelu sa tadašnjim premijerom Bašićem te naši ljudi iz dijaspore i Republike Srpske, unutrašnjost naše crkve je u kompletu završena. Ikonostas za crkvu se radi u Kragujevcu i on je prilog porodice Ostojić i za otprilike mjesec-dva dana trebao bi biti postavljen u našu crkvu”, objašnjava paroh kakanjski jerej Dragiša Cvjetković.

Kako smo istakli, pomoć je pristizala sa svih strana. Ljudi su se uključili u akciju te su raznim donacijama pomogli da se, prije svega, krene u obnovu, a nakon toga i realizuju dodatni radovi. Vjernici, parohijani, lokalna i kantonalna vlast, svi su dali svoj doprinos u ovom značajnom projektu, sa zajedničkom željom da se u njemu istraje do konačne realizacije.

“Ja sam u istoriji Kaknja jedan mali period, svega osam godina sam tu u okviru moje parohijske službe u ovom gradu. Od početka je saradnja izvrsna i uvijek kažem da imamo iskrenu saradnju i da je podrška uvijek pružena. Sa druge strane i ja se trudim da budem razuman i skroman u zahtjevima koji se upućuju prema Opštini Kakanj. Uvijek su bili uz nas, a radovi na parohijskom domu su potvrda svega toga. Mi možda činimo grešku što to ne iznosimo često u javnost, čak i mnogi ljudi kada pitaju mene kako mi je u Kaknju, sa nevjericom dožive moje riječi da je meni tu zaista lijepo. Prosto ne znam zašto nam ne vjeruju, jer ovo je dokaz da mi možemo i da smo tu. Mnogi se hvataju prošlosti koja je bolna, koja nimalo nije sjajna i teško je biti objektivan kada se govori o tome, ali ja živim u sadašnjosti i trudim se da mome djetetu i svoj djeci koja žive ovdje dam svjetliju budućnost, bar sa mog ličnog primjera i stanovišta. Prosto se trudimo svi, od mene, moje porodice, parohijana, kao i sugrađani i komšije, a vjerujem i aktuelno rukovodstvo Opštine Kakanj, da učinimo neki pomak i damo primjer za neko bolje sutra. Što smo na većoj poziciji odgovornost je viša, tako da se nikad ne uspavamo, da stalno budemo budni te da se trudimo učiniti za nešto bolje, kako za našu okolinu, prijatelje, zajednicu u kojoj živimo tako i za cjelokupno društvo”, dodao je jerej.

Sada se izvode radovi na fasadi crkve i prema projektu, kao i blagoslovu mitropolita Hrizostoma, cijela se stara fasada skida te će prema preporukama proizvođača materijala, arhitekte i drugih stručnih ljudi ići malterisanje i nakon toga nova fasada.

“Posebno nas raduje što smo stekli uslove, prije svega finansijske, da se može uraditi hidroizolacija zidova sistemom injektiranja i sve će to doprinijeti da produžimo životni vijek naše crkve. Iz prošle godine imamo prenos oko 10.000 KM, a u pitanju su sredstva parohijana, kao i 45.000 KM od Vlade Ze-do kantona, tako da uz sredstva koja još pristižu možemo uspješno završiti ovaj projekat vrijednosti oko 60.000 KM. Također, naš prijatelj Saša Terzić, koji je i ranije donirao pomoć za našu parohiju, ovoga puta je odlučio da donira sedam reflektora koji će biti postavljeni u porti da osvijetle našu crkvu”, pojasnio je.

Sama obnova je izazvala pozitivne reakcije ljudi u Kaknju. Uostalom, to se i očekivalo, jer su Kakanj i Kakanjci uvijek bili uz pravoslavnu crkvu, kao i ostale svetinje u ovom gradu.

“Ovo je jedna radost i grada i mojih komšija, ali i svih ljudi. Prosto, bilo bi neukusno sa moje strane kada bih bilo šta drugačije rekao osim istinu. Da prosto nije naišao čovjek koji nije uputio riječi podrške, koji to nije pozdravio na neki određeni način, sugestijom, prilogom ili prijedlogom šta bi on učinio. Čim neko daje prijedlog znači da on to doživljava kao svoje i to je zaista lijepa priča. Često govorim o tome kako ovu crkvu u Kaknju svi zovu ‘naša crkva’ i to je jedan ponos ovoga grada. Na tome treba insistirati. Možemo, hoćemo, tu smo, prosto da ne živimo vezani za sidro prošlosti koje nas vuče dole. Ono nas je dovoljno odvuklo da smo pali toliko nisko, e sad da se pokušamo barem malo na zajedničkim krilima podići sa tog dna. Opet, ne radi nas, nama ako ne valja mi možemo sjesti u avion i otići negdje u svijet, nego da se potrudimo radi ljudi koji vjeruju u mogućnost opstanka, u život ovdje, da im kažemo da smo i mi uz njih. Na početku i na kraju, opet radi naše djece. Da se trudimo promijeniti nešto nabolje, ponoviću, zbog naše djece”, poručio je na kraju jerej Dragiša Cvjetković.

“Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a”.

Visoko.co.ba/Neven K.