Jedan od najtraženijih bjegunaca u Japanu godinama je svima bio pred nosom

Satoshi Kirishima je proveo skoro pola vijeka izbjegavajući hapšenje, sve dok nije preminuo prirodnom smrću. Kako to već biva, na samrtnoj postelji odaju se brojne tajne, a njegove su bile zapanjujuće. Naime, on je živio dvostruki život. Radio je kao građevinski radnik, a kada je prošlog mjeseca primljen u bolnicu u blizini Tokija osoblju je rekao da je, u stvari, jedan od najtraženijih bjegunaca u Japanu .

Na novijoj slici koja je dostavljena japanskim medijima, moguće je tek uočiti sličnost s crno-bijelom fotografijom koja decenijama krasi stanice japanske policije i prikazuje nasmijanog studenta sa naočalama i kosom do ramena. Iako je podijelio detalje o svojoj porodici i svojoj organizaciji koje je samo on mogao znati, tek ove sedmice DNK dokazi su potvrdili da je smrtno bolesni pacijent zaista Kirishima, član radikalne.

Njegova odluka da se preda, ponovo je rasplamsala kolektivna sjećanja na vrijeme kada su dobro organizirani ljevičarski ekstremisti predstavljali ozbiljnu prijetnju javnosti, kako u Japanu tako i u inostranstvu. Kao pripadnik sasori (škorpion) jedinice Istočnoazijske antijapanske oružane fronte, Kirishima je navodno podmetnuo i detonirao bombu domaće izrade koja je oštetila zgradu u četvrti Ginza u Tokijskom okrugu u aprilu 1975. U tom napadu nije bilo žrtava.

Također je bio osumnjičen za umiješanost u četiri druga napada iste godine usmjerene na velike japanske korporacije koje je grupa identificirala kao “saradnike” u japanskim militarističkim nesrećama u prvoj polovini 20. vijeka. U najozloglašenijem incidentu, grupa je postavila bombu u sjedište Mitsubishi Heavy Industries u Tokiju, ubivši osam ljudi i povrijedivši više od 360 drugih, samo zato što je firma snabdjevala američke snage tokom rata u Vijetnamu. Taj napad se smatrao najsmrtonosnijim terorističkim napadom u Japanu sve dok kult sudnjeg dana Aum Supreme istine nije pustio gas sarin u tokijskoj podzemnoj željeznici 1995. godine.

Neposredno prije nego što je umro od raka želuca krajem januara, Kirishima je rekao osoblju: „Želim svoju smrt dočekati svojim pravim imenom,“ dodajući da žali zbog svoje uloge u napadima.

Kirishimina smrt znači da porodice žrtava njegove grupe nikada neće dobiti svoj epilog na sudu. To je također primoralo istražitelje da utvrde kako se kriminalac visokog profila mogao skrivati na taj način 49 godina. U maju 1975. policija je uhapsila osam ljudi, uključujući Masashija Daidojija, zbog njihove umiješanosti u napade. On i još jedna osoba osuđeni su na vješanje, ali je Daidoji umro od raka u maju 2017. prije nego je presuda izvršena.

Rođen u prefekturi Hirošima, Kirishima je pohađao lokalnu školu, a svoj život je započeo kao politički ekstremista dok je studirao pravo na Univerzitetu Meiji Gakuin u Tokiju.

Pod imenom Hiroshi Uchida, proveo je oko 40 godina radeći za građevinsku firmu u Fujisawi, gradu južno od Tokija. Navodno je izbjegavao bankovne transakcije i tražio je da mu se plati u gotovini kako ne bi ostavlja trag koji bi mogao dovesti do njegovog hapšenja. Nije imao vozačku dozvolu, mobilni telefon ili zdravstveno osiguranje, a bolničko liječenje je plaćao iz svog džepa. “Uchida” je posjećivao svoje lokalno javno kupatilo Sento i išao u bar – gdje su ga od milja zvali “Ucchi” – kako bi pio pivo i slušao rok muziku, pišu novine Yomiuri Shimbun, dodajući da je malo toga o sebi pričao kolegama.

Kirishima je možda pronašao svojevrsni kraj priče, ali porodice njegovih žrtava izrazile su frustraciju što je toliko dugo čekao da se rastereti. Za jednog rođaka, čija je tada 23-godišnja sestra ubijena u bombaškom napadu na Mitsubishi, njegova „mea culpa“ je došla “prekasno”, rekao je za Yomiuri.

Visoko.co.ba/federalna.ba/The Guardian