Kaže, otišla mu žena da se porodi, a on, zlu ne trebalo, u pratnji s kovertom. Govori mu i doktor da ne treba, ali jok, navalio čovjek i ne popušta.
Otišla, dakle, njemu žena da se porodi, a on pošto ne zna kako bi drugačije učestvovao u tome, odlučio da je najbolje da ono malo crkavice podijeli onima koji su plaćeni da pomognu njegovoj ženi da rodi živo i zdravo dijete i da sama preživi.
Po ko zna koji put mi se smučilo zbog ovakve priče. Kao i slične od prije koji dan, kad kaže da je jedan, takođe u čekaonici, častio koga god je stigao od osoblja.
Jedina, hvala nekoj sili, prilika da častim koga stignem po bolnici je bila ona kad sam se prije nešto više od pet godina porađala. Moj jedini komentar na tu temu je bio da ću ubiti svakoga iz svoje uže i šire familije ko bude bilo kome donio išta. To što su svi i dalje živi, govori ili da nisu učinili ništa slično ili da su mi to prećutali. Inače, ozbiljna sam s tom prijetnjom.
Gdje si poš’o s tom kesom?! Vadi tu domaću slaninu i suknene priglavke, to te nit izliječi, nit položi ispit. Ako je on doktor, položio je zakletvu da te liječi, što da ti neka bajata bombonjera diže cijenu. Ako ti je taj profesor, svršio je valjda neke škole da ti prenese znanje, ako si duduk džaba ti sve.
Gade mi se oni koji mogu pokupiti nečije pare, nečije poklone, parfeme, kojekakve slatkiše, od ljudi koji su tu doveli nekoga ko pati, nekoga bolesnog, nekoga ko brine da li će porod proći dobro, da li će mu dijete preživjeti operaciju, da li će nekog njegovog voljenog odatle iznijeti živog. Podjednako mi se gade oni koji im to omogućavaju.
To je vrzino kolo, tokom kojeg je negdje u međuvremenu postalo sasvim normalno da s bolesničkom torbom pakuješ i pola praseta, ili pola plate, jer valja se, i jer si negdje ubijeđen da drugačije spasa nema. I u pravu si, često i nema, al samo zato što smo svi naučeni da tako bude.
Nije lako prekinuti ga, znam. To je ono da daš jedan dinar da uđeš, a dva samo da nekako izbauljaš odatle. Al ako to ne učinimo sami, neće niko za nas. Ako sami ne prekinemo taj niz, neće niko.
Prvo bi valjalo da krenemo razmišljati kako NIJE normalno da s kesom ideš kod doktora, profesora ili bilo koga ko je plaćen da ti nudi uslugu. Ne čini ti on uslugu, on se svojim zvanjem i znanjem te radnom knjižicom obavezao da će to da čini, uz adekvatnu nadoknadu, ali ne tvoju. Dakle, nije normalno!
Bolje za te novce kupi nešto nekome svome, možeš i sebi. Recimo, ko zna koliko paketa pelena. Ili gajbi svježeg voća. Ostavi za dječiju štednju, za jaja od prepelice, nikad pojedenog jastoga ili bocu skupog vina, možda za crne dane. A i prosto nije fer prema onima koji to baš nikako ne mogu sebi priuštiti, prosto nije, jer su u toj konkurenciji osuđeni na propast ili smrt.
Samo ih ne daji onima koji su plaćeni za to što su uradili, jer to nije njihova dobra volja, već dužnost i obaveza. Ako to ne ispoštuju, znam, nemaš skoro pa kome da se žališ. Al bar pred sobom budi čist. Probajmo, jedan po jedan, malo po malo. Nije lako, al nije lako ni nanijeti toliko toga tom nezasitom sistemu. Nije lako ni živjeti sa strahom da li ćeš imati sljedeći put i koliko je dovoljno za goli život, da spasiš nekoga svog, neki dio sebe.
Jebla vas kesa i misao da ste bilo kome na taj način nešto dužni! Dužni ste samo sebi i onima koji vam učine uslugu, ostalim sistemskim vampirima ni najmanje.
lolamagazin.com/visoko.ba
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.