Još je nemogućije bilo kupiti u centru Sarajeva kuću od tristo kvadrata za petnaest hiljada maraka, koliko danas iznosi dvomjesečna renta koju uzima od podstanara, pa opet je to efendija uspio.
Kako je, i da li je uopće, u muslimanskim vjerničkim masama odjeknula i prihvaćena inicijativa bivšeg poglavara Islamske zajednice Mustafe ef. Cerića da se umjesto (nama) strane riječi Bajram, taj blagdan ponaški zove Hižaslav.
Je li u praksi zaživjelo Cerićevo objašnjenje da je “za Bošnjaka povratak hiži(kući) veliko slavlje, to jeste Bajram”, zbog čega je “Hižaslav kao bosanska riječ najbliža riječi Bajram kod Turaka?!
Koliko je ljudi jučer, na prvi dan Ramazanskog Bajrama – Hižaslava, čestitalo taj blagdan, po Cerićevom naputku – “Neka ti je blagoslovljen Hižaslav”, odnosno “Hižaslav Šerif Mubarek Olsun”?
Ne možemo to pouzdano znati, možemo samo nagađati onako ofrlje, odokativno, odnosno oduhativno.
SLIČNO K'O AJET-AJETU
Zafrkavali su se posljednjih dana po društvenim mrežama brojni, i duhoviti i neduhoviti, s inicijativom građanina Cerića doktora Mustafe. A ta njegova inicijativa i ne mora biti smiješna, beskorisna i bez upotrebne vrijednosti.
Recimo, kako Bosna i Hercegovina nema himnu, odnosno ima, ali kao da nema, zašto se ne bi malo dotjerala himna bivše države i himna nam bila “Hej, Hiža-Slaveni”. Ili da se centralni državni praznik, 15. decembar, kada je potpisan Dejtonski mirovni sporazum, nazove, starobosanski bezbeli, MIROSLAV.
Zašto ne bi Cerićev najbolji srbijanski ahbab, narodni poslanik i pomiritelj Muamer Zukorlić, promijenio napis na spomeniku Šabana Bajramovića u ŠABAN HIŽASLAVKOVIĆ; huligani-rasisti u Nišu bi se napokon odmorili od njegovog svakodnevnog skrnavljenja.
Ima da se fudbalski klub iz Lukavice podhitno preimenuje u “Hiža-Slavija”, a najpoznatiji akademik iz Posušja u Hiža-Slavo Kukić.
Budući da me je reis Cerić prije desetak godina proglasio luđakom, nipošto ne bih da ga razočaram i razuvjerim. Neka mi izvinu braća Turci, ali zašto, napokon, Bošnjaci Kurban bajram ne bi zvali svojim imenom – BEKAN HIŽASLAV?!
No, hajdemo biti ozbiljni, razboriti, pa i milosrdni prema njemu, nije Cerić doktor Mustafa zaslužio da ga se ismijava, karikira, pa i omalovažava nakon posljednjeg incidenta sa jezičkim vratolomijama oko Bajrama. Jer, jasno je, nije ovo ni najveća ni najekstravagantnija vjersko-prosvjetna inicijativa koja je Cerićevo autorstvo.
Problem je samo u tome što, za razliku od prethodnih njegovih egzibicija, ova najnovija, svakako na rubu blasfemije, nije osnažena autoritetom reisa, nego je doživljena kao pojedinačni ispad bez
ozbiljnih posljedica, i mogućeg utjecaja.
Kada je prije više od 20 godina, odmah nakon što je u Zagrebu oktroiran za vrhovnog poglavara bosanskih muslimana, Cerić kazao kako je “nevjera do sada bila javna, a vjera privatna stvar”, najavljujući da će “odsada biti obrnuto, vjera će biti javna, a nevjera privatna stvar”, smatralo se to utopističkom tlapnjom ambicioznog nacional-romantičara. Lišenog snage i potencijala da ugrozi
sekularistički karakter bh.društva.
FETVOM PO GLAVI STANOVNIKA
Dvadeset i kusur godina kasnije, privatno, u krugu sebe, možete za ramazan pušiti i piti alkohol kad i koliko želite, ali pušiti na ulici, ili piti u kafani, na javnim mjestima, dakle, možete isključivo na vlastitu odgovornost.
Otprilike kao oni momci i cure u Istanbulu, koji su prije petanestak dana čekali da prvi kupe novi
album “Radioheada”, pili pivo i dobili degenek od slučajnih prolaznika, pa se umiješala policija koja ih je dokusurila. Ove što su uz pivo kupovali album “Radioheada”, ne nasilnike…
Mislite da bi bolje prošli ljubitelji ove grupe da su to uradili, tokom ramazana, pred Merlinovom “Magazom” na Baščaršiji?!
Mnogo od onoga što je više od dvije decenije mandata govorio, predlagao, protežirao reis Cerić, a šta se u prvi mah činilo kao blesavo, neprovodivo, avanturistički neodgovorno, pokazalo se kao
itekako moguće, dapače, jedino moguće.
On je, pored ostalog, Srebreničanima ukrao komemoraciju u Potočarima gdje je godinama bez ikakve mjere, gotovo sadistički, imao svoj logorejični “one man show” na svim jezicima koje govori, a da mu se niko nije usudio prigovoriti.
Nemoguće je bilo vjerovati i da će Cerić natjerati desetine bošnjačkih biznismena da ulupaju milione maraka u njegov dvorac ni na nebu, ni na zemlji, pa ipak se to desilo.
Još je nemogućije bilo kupiti u centru Sarajeva kuću od tristo kvadrata za petnaest hiljada maraka, koliko danas iznosi dvomjesečna renta koju uzima od podstanara, pa opet je to efendija uspio.
Nije, istina postao evropski muftija, kako je planirao i kako je mislio kada je pisao Deklaraciju evropskih muslimana. Niti je izabran za člana Predsjedništva BiH, jer je to poželio kada mu je i politički i vjerski gledano istekao rok trajanja i kada je već otrčao svoj maraton islamizacije Bošnjaka.
Zahtjev za uvođenjem (staro)bosanskih jezičkih standarda u islamsku tradiciju, neće, dakle, propasti jer je blasfemičan, nego jer ga nema tko provesti.
Ipak, ni kada je Mustafa Cerić posrijedi, kako se to kaže, nije baš svaki dan Hižaslav…
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.