Usljed nedavne premijere posljednjeg nastavka franšize o Jamesu Bondu, tajnom agentu britanske obavještajne službe poznate kao MI6, BBC je razgovarao s njenim stvarnim službenicima kako bi utvrdili koliko se film zapravo razlikuje od stvarnosti.
Nakon odgađanja uzrokovanih pandemijom i nagle promjene reditelja, na ekrane dolazi posljednji dugoočekivani film o Bondu. “No Time to Die” je 25. Bondov film i posljednji izlazak Daniela Craiga u ulozi kultnog tajnog agenta.
BBC je ispitao ima li Bondova fantazija ikakve veze sa životom u pravoj MI6, britanskoj špijunskoj agenciji, poznatijoj kao Tajna obavještajna služba (SIS). I možda još važnije, koliko špijunska agencija može biti relevantna u ovom digitalnom dobu?
“Mislim da je najveća razlika”, kaže Sam (nije njegovo pravo ime), “To što mi mnogo više sarađujemo od likova u Bondu. Vrlo rijetko, ako ikad, biste izašli sami na teren, bez podrške. Sve je u timovima… uvijek imate sigurnosni tim oko sebe.”
Sam je službenik MI6 s iskustvom u borbi protiv terorizma, jedan od nekoliko službenika obavještajnih službi s kojima je BBC razgovarao prije posljednjeg izdanja Bonda.
Šta onda tačno rade oficiri MI6 iz stvarnog života, bilo da se nalaze u sjedištu na Temzi ili vani “na terenu” u inostranstvu?
“Ogromna je raznolikost uloga koje možete raditi”, kaže Tara, što također nije njeno pravo ime, “Postoji vođenje agenata i regrutiranje, potrebni su nam tehnički stručnjaci, imamo timove za komunikaciju, postoji oštra prednost na prvoj liniji fronta. Nikada jedna osoba nije sama. Vrlo je malo sličnosti sa stvarnošću rada za SIS. Tako da mislim, ako bi neko došao sa željom da radi posao Bonda, vrlo brzo bi u procesu prijave shvatio da to nije za njega”.
Na pitanje da li službenici MI6 ikada nose vatreno oružje službeni odgovor je bio: “To ne možemo ni potvrditi ni poreći.”
Ali drugi službenik MI6 je rekao: “Ideja da se neki momak razbija po cijelom svijetu pucajući na ljude za nas je apsolutna anatema. Neko takav jednostavno ne bi prošao kroz naša vrata.”
Strogo govoreći, službenici MI6 nisu agenti. Oni su obavještajni oficiri koji na kraju pokušavaju uvjeriti stvarne agente – koji bi mogli biti dobro postavljeni pojedinci, recimo, u ćeliji za planiranje napada Al-Kaide ili u nuklearnom istraživačkom objektu neprijateljske države – da ukradu vitalne tajne u ime Vlade Kraljice Elizabete.
Agenti svakodnevno preuzimaju najveće rizike, a jasno je da se MI6 trudi da zaštiti svoj identitet i svoje porodice.
Na pitanje da li agenti međusobno mogu biti prijatelji, oficir Tom kaže: “Oslanjamo se jedni na druge. Vi ste odgovorni za nečiji život pa govorite jedno drugom stvari koje možda ne biste htjeli čuti, možda imate teške razgovore, ali sve je u svrhu sigurnosti.”
“Ljudi dovode svoje živote u opasnost da bi radili s nama”, dodaje Tara, “Neki od njih nisu jako rizični. Ali postoji kategorija ljudi s kojima je privilegija sarađivati, a koji bi, da se saznalo da rade s nama, bili u velikoj opasnosti. Mogli bi izgubiti živote i to shvatamo vrlo ozbiljno od prvog trenutka interakcije s tom osobom ”
Špijuni digitalnog doba
Puno se toga dogodilo u stvarnom svijetu špijunaže u šest godina od posljednjeg Bondovog filma “Spectre” 2015. godine. Samoproglašeni halifat grupe Islamska država došao je i otišao, dogovor o obuzdavanju iranskih nuklearnih ambicija propao je i Kina stvara buku o “povratku” Tajvana. Ovdje ima dovoljno toga da MI6 bude zauzet.
No, u doba u kojem gotovo svaka radnja koju poduzmemo ostavlja digitalni trag, postoji li još uvijek mjesto za ljudsku inteligenciju stare škole, vječnu umjetnost uvjeravanja nekih ljudi da pomognu u krađi tuđih tajni?
“Ako pogledate vrstu end-to-end životnog ciklusa podataka do njihove stvarne analize”, kaže Emma, viši interni tehnički službenik, “na svakom koraku toga su uključeni ljudi i to su odnosi koje ćemo graditi. Naravno da radimo na tome da iskoristimo sve te tehnologije za podršku našim obavještajnim službenicima na terenu.”
Dakle, postoji li stvarna radionica puna spravica duboko “u utrobi” sjedišta MI6 u Londonu? Da, očigledno.
“To je sasvim drugačije od onog što vidimo na filmovima“, kaže Emma. “Imam mnogo veći tim inženjera koji rade za mene i pružaju nove sposobnosti. I za razliku od filmova, ne nosimo svi bijele kapute i ne izgledamo svi kao štreberi. Ali što se tiče naprava, radimo jako blisko s obavještajnim službenicima kako bismo saznali šta žele.”
Skoro 60 godina je prošlo od prvog Bondovog filma i još 10 godina više od kada je autor Ian Fleming prvi put stvorio ovog izmišljenog lika nakon što je radio za pomorsku inteligenciju. Od tada se oblik špijunaže promijenio do neprepoznatljivosti.
Danas na višim nivoima MI6 postoje službenici koji su započeli svoju karijeru u vrijeme prije mobilnih telefona ili interneta, a kamoli društvenih medija. Zapisi su uglavnom bili u fizičkim sefovima i čeličnim ormarima. Biometrijski podaci još nisu bili u upotrebi i službeno, MI6 nije ni postojao do 1994. godine.
Tada je još uvijek bilo relativno lako prebaciti tajnog obavještajnog oficira preko granice na neprijateljsko mjesto koristeći pretpostavljeni identitet, a ponekad, doslovno uz lažnu bradu i naočale.
Ovih dana je teže – iako nije nemoguće. Uzmite primjer ruskog tima GRU-a, koji je neometano putovao u Salisbury 2018. godine kako bi, prema podacima Met policije, ubio bivšeg oficira KGB-a Sergeja Skripala.
Ali ljudska inteligencija uvijek će biti neophodna, kaže Sir Alex Younger, koji je vodio MI6 šest godina, do prošle godine. Njegov izmišljeni pandan na ekranu, kojeg tumači Ralph Fiennes u filmu “No Time to Die”, proročki upozorava da se “svijet naoružava brže nego što možemo odgovoriti”.
To je nešto što jasno tjera stvarne žene i muškarce iz MI6 da se pojave na poslu.
Visoko.co.ba/klix.ba
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.