NaslovnicaPitamo LokalnoIzmeđu dobrih...

Između dobrih zakona i loše implementacije: Građanski aktivizam najveća nada za zaštitu okoliša u ZDK

Malo je lokalnih zajednica u Bosni i Hercegovini koje među neke od glavnih problema ne svrstavaju zagađenje okoliša, ma o kojoj vrsti zagađenja da je riječ. Zagađenje zraka, neprikladno odlaganje otpada, stvaranja deponija, potencijalno zagađena voda koju pijemo i što u konačnici vodi do narušavanje ljudskog zdravlja. Sve ovo su problemi koji su vrlo aktivni i koji na podmukao način utječu na kvalitetu našeg života i zdravlja, a da često nismo toga ni svjesni.

To su istaknuli i učesnici u istraživanju redakcije Visoko.co.ba, koji su u upitniku o zagađenju okoliša u Zeničko-dobojskom kantonu, nastalom u okviru projekta ‘Pitamo lokalno’, upravo te probleme istaknuli kao glavne sa kojima se susreću svakodnevno. Tačnije, svi ispitanici sami su svjedočili određenoj vrsti zagađenja, a najveći broj njih u našem upitniku kao najveći ekološki problem u lokalnoj zajednici istaknuo je postojanje divljih deponija. Dodali su kako one uglavnom ugrožavaju riječne tokove, ali nerijetko i druge dijelove zajednice. Na drugom mjestu ove liste nametnulo se spaljivanje raznovrsnog otpada, od onog u kućnim ložištima, do masovnijeg spaljivanja otpada na otvorenom, što najdirektnije utječe na zagađenje vazduha i zemljišta, a kao treći važan problem ispitanici su naveli i utjecaj industrije na zagađenje okoliša.

‘Pitamo lokalno’

Građani i sami žele u borbu za zaštitu okoliš, divlje deponije najveći problem

Kada je riječ o onima koji su najveći krivci za zagađenje okoliša, tu su ispitanici u našem upitniku jasno prepoznali da su to neodgovorni pojedinci, te je 50 posto ispitanika odgovorilo da upravo odatle problemi zagađenja i potiču. Dodatno, 25 posto ispitanika navelo je kao glavne krivce industriju ili industrijsku proizvodnj, a preostali neku instancu vlasti, od lokalnih do entitetskih, koje u najvećem broju smatraju i odgovornim za rješavanje ovih problema.

Pored svih navedenih problema, nadu budi činjenica da je 86 posto naših ispitanika odgovorilo potvrdno na pitanje da li građani mogu pomoći u rješavanju ekoloških problema, kao i činjenica da je njih 33 posto aktivno uključeno u rješavanje ekoloških problema u lokalnoj zajednici u kojoj žive, a povremeno njih još gotovo 39 posto.

No, uz tu nadu postoji i opravdan problem organiziranja građana u borbi protiv zagađenja okoliša, pa je više od 52 posto ispitanika istaknulo kako sami pronalaze načine da se  bore protiv zagađenja okoliša, dok se njih tek nešto manje od 20 posto u tu borbu uključuje kroz neku vrstu organizacije.

Podaci iz upitnika redakcije Visoko.co.ba o zagađenju okoliša u ZDK-u

Grupa ‘Rijeke BiH – Budi promjena’ primjer građanskog aktivizma u zaštiti okoliša

Ipak, da je moguće i taj problem prevazići pokazuju članovi Facebook grupe „Rijeke Bosne i Hercegovine – Budi promjena“, koja broji više od 32.000 članova, a koji se bore za zaštitu okoliša u našoj zemlji.

„Grupa svakog dana broji sve više i više članova, a raduje nas posebno to što i dalje  bilježimo konstantan rast. Ekološki osviješteni građani se identificiraju sa ovom pričom i rezultati su vidljivi na terenu. Veliki su ekološki problemi pred nama i besmisleno je posmatrati jedan problem odvojen od drugog, ali isto tako neozbiljno je govoriti o ulasku u EU i slično, a imati toliki broj deponija na području ZDK-a i BiH“, kazao nam je lider ove grupe i aktivista za zaštitu okoliša Safet Kubat.

Tokom svog višemjesečnog rada u ovoj grupi, članovi koje predstavlja naš sagovornik iskristalizirali su svoju borbu protiv institucionalnih, ali i problema koje uzrokuju sami građani, kako bi pomogli u njihovom rješavanju i zaštiti okoliša na adekvatan način.

„Jedan od većih problema jeste to što veliki broj domaćinstava nema riješen odvoz smeća. Zapravo, nekada je do građana, a nekada do nadležnih službi. Isto tako, veliki problem nam predstavlja stvaranje novih divljih deponija ubrzo nakon što stare budu očišćene, za što krivim nadležne inspekcije, koje ne ulažu napor da iznađu rješenja za ove probleme. Naime, dešava se da kada građani prijave nekog da baca smeće, inspektori traže od građana da idu na sud da to potvrde. Iz nekog razloga, slabo je kažnjavanje osoba koje bacaju smeće, a zakoni su regulirali tu oblast i propisane su kazne od 40 do 500 KM za fizička lica, a do 5.000 KM za pravna lica“, dodao je Kubat.

Safet Kubat

Upravo borba protiv ovakvih pojava u društvu cilj je ove grupe, koja je nedavno svom nazivu dodala i krilaticu „Budi promjena“, kroz koju na sebi svojstven način građanskim aktivizmom pokušavaju dokazati da su promjene moguće, ali i potaknuti druge da ne čine štetu spram okoliša.

„Ova grupa je očigledan primjer kako nešto može. Kao nikada do sada se priča o ekologiji. Mislim da smo ponudili novu paradigmu, kako se građani mogu uključiti i kako mogu da budu promjena. Isto tako, nameće se i mehanizam upravljanja, gdje je i samo upravljanje na ovaj način naše zajedničko dobro, kao što je i grupa naše zajedničko dobro. Na nama je da građane edukujemo, da ih ekološki opismenimo i osvijestimo. Da znaju mehanizme borbe, da vide da njihova borba nije bez rezultata. To najbolje možete vidjeti na primjerima borbe protiv gradnje MHE, pa evo i sada aktuelnog pritiska da svako domaćinstvo ima kantu za smeće. Veliki problem su nam obale rijeka i njihovih pritoka, gdje svako bujanje i kiša donesu smeće iz susjednih općina. Zato moramo riješiti problem od izvora do ušća, svaku kuću snabdjeti kantom i to što prije, jer odlaganje smeća nije samo ekološki, nego je i turistički, ekonomski, zdravstveni problem. U cijeloj toj borbi izuzetno je bitno da imamo autonomiju i da su građani aktivni“, istaknuo je naš sagovornik

Ipak, iako su najaktivniji na terenu, u različitim gradovima i općinama širom ZDK-a i BiH, ne izostaje ni borba „na papiru“, kroz slovo zakona, kako bi kroz institucije pokušali pronači načine za rješavanje problema cijele zajednice.

„Mi u okviru naše grupe već imamo pravni tim, koji donosi preporuke, prijedloge i daje podršku prilikom javnih rasprava. Tako isto i na nivou BiH postoje već ozbiljna pravna tijela, koja učestvuju i u radnim grupama na nivou Parlamenta FBiH. Tako da, uz podršku svih nas, utjecalo se i na zakon o okolišu, na deklaraciju o zaštiti rijeka, inicijative da se iz prostornog plana izmjeste mini hidroelektrane, a i na području ZDK-a uskoro očekujemo jednu takvu inicijativu. U principu, mislim da smo malo zagrebali ispod površine, a ključ je da građane što više edukujemo, da znaju kako i na koji način izdvajaju novac za zaštitu okoliša. A sve to u cilju kako bi građani aktivnije mogli vršiti monitoring, ali i kako bi se povećala transparentnost sredstava utrošenih za zaštitu okoliša. Korak po korak, bitno je da su rezultati već vidljivi i da promjene dolaze“, zaključio je Kubat.

Zaštita okoliša između zakonskih rješenja i njihove adekvatne primjene

No, i pored svakodnevne borbe građana, pitanje koje se postavlja jeste kolika su zaista prava građana, kada je riječ o zaštiti okoliša. Zakonski propisi pričaju jednu priču, dok je praksa potpuno drugačija, istaknuo je prof. dr. Samir Lemeš, predsjednik upravnog odbora udruženja Eko forum Zenica.

„Kod nas u zakonu o zaštiti okoliša stoji da je pravo na zdrav okoliš osnovno ljudsko pravo, zaštićeno ustavom, a u našem ustavu to nigdje ne piše. Dakle, ni u ustavu kantona, ni federacije, ni države to ne stoji, ali eto zakon kaže da nam je to osnovno, ustavno pravo. BiH je potpisala čitav niz međunarodnih konvencija, koje stvarno garantuju visoke standarde zaštite okoliša, međutim njihova implementacija na terenu, u stvarnosti je na jakom niskom nivou. Jedna od tih konvencija je potpisana u Danskoj još 2008., a ona garantuje tri prava građanima. To su pravo na pristup informacijama koje se tiču okoliša, pravo na učešće u odlučivanju o svim pitanjima koja se tiču okoliša i pravo na pristup pravosuđu ukoliko su ova dva ranija prava prekršena. Dakle, mi to imamo na papiru, ugrađeno u zakone, ali kako se to u praksi sprovodi to je drugo pitanje“, kazao je za Visoko.co.ba prof. dr. Lemeš.

prof. dr. Samir Lemeš

Kao primjer pozitivne zakonske prakse naveo je novi Zakon o zaštiti okoliša FBiH, koji je stupio na snagu u martu ove godine. Tim zakonom maksimalne kazne su povećane do 200.000 KM, a zakon je usklađen sa Zakonom o prekršajima FBiH.

„To je značajan napredak i sad samo predstoji da inspekcijski organi koriste odredbe tog zakona i primjenjuju ih u praksi. Ali praksa kod nas pokazuje da inspekcijski organi nemaju dovoljno kapaciteta, tako da recimo za zagađenje vode i zraka ne provode se odgovarajuća laboratorijska ispitivanja, vi nemate papirnih dokaza da je neko onečistio okoliš, nemate dokaza ko je to uradio i to je ono što nedostaje. Sama inspekcija oklijeva da izriče visoke kazne, zato što smo mi pristali na lažnu ucjenu: Ako hoćete zaposlenje i radna mjesta, morate biti zagađeni. E pa nije tako, imamo na zapadu i zaposlenje i radna mjesta, a okoliš nije zagađen. Znači moguće je to provesti, samo je kod nas nametnuta ta lažna dilema“, dodao je naš sagovornik.

Isto kao i ispitanici u našoj anketi i prof. dr. Lemeš identificira neodgovorne pojedince, industriju i nadležne vlasti kao glavne krivce, ali smatra da je njihov udio u odgovornosti potrebno dodatno istražiti.

„Otprilike ste identifikovali tri najveća krivca za zagađen okoliš. To zaista jesu neodgovorni pojedinci koji prave divlje deponije, spaljuju otpad u ložištima i tako zagađuju okoliš. Isto tako kriva je i industrija koja može da instalira filtere za prečišćavanje i voda i otpadnih plinova. I onda dolazimo do trećeg krivca, a to je država, odnosno institucije. Mi imamo čitav niz inspekcija, ministarstava, zavoda, instituta, koji su plaćeni da štite okoliš i da sankcionišu te koji zagađuju, a oni to ne rade. Odlično ste identifikovali, svi su oni zajednički krivci, samo se možda razlikuje procenat koliki je čiji udio u toj krivici“, pojasnio je prof. dr. Lemeš.

Kada je riječ o borbi građana za zaštitu okoliša, smatra da najveći problem predstavlja pravosuđe, koje je sporo i procesi koji pred sudovima traju i po nekoliko godina. Zbog toga, se, kako kaže, građani rijetko usuđuju pokretati sporove, jer je za njih potrebna eksplicitna dokumentacija čak i za neko zagađenje koje je više nego očigledno. Također, smatra da je potrebno i promijeniti načine borbe za zaštitu okoliša i uskladiti ih sa vremenom u kojem živimo.

(FOTO) Deponija u Gračanici prijeti zdravlju Visočana: JKP ‘Visoko’ odlaže azbestne ploče, lug i smeće na nekadašnje izletište

„Kod nas je borba za zaštitu okoliša „starinska borba“. Mi se borimo sa problemima koji su za razvijene zemlje već davna prošlost. Na Zapadu nemate industrijsko zagađenje, nemate sumpor-dioksid u zraku, a mi to još uvijek imamo jer su nam i tehnologija i industrija zasnovane na tehnologijama iz 19. i 20. vijeka. Znači, mi moramo prvo da raščistimo s tim, ali i da se uporedo s tim borimo s klimatskim promjenama. To je jedna pošast koja nam tek slijedi, nismo svjesni koliki je to problem. BiH se obavezala da će do 2050. godine našu kompletnu privredu dekarbonizirati, da ćemo odustati od rudnika uglja, termoelektrana i mi za to imamo 30 godina. Da biste to postigli, vi morate već sada početi jako puno da radite. A naša država i naše vlasti uopće nisu svjesni šta su potpisali i bojim se da ćemo izgubiti utrku sa svijetom, da ćemo ostati na začelju i Europe i svijeta, kao neka globalna crna rupa. Moramo hitno promijeniti način na koji razmišljamo i strateški se opredijeliti kako da idemo ukorak sa svijetom“, zaključio je za Visoko.co.ba prof. dr. Samir Lemeš.

 

*Sadržaj nastao u okviru projekta Media for All

 

Visoko.co.ba/Redakcija

Komentari

komentara

Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.

Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.