“Imamo izgubljenu generaciju. Sada pokušavamo da radimo na tome da ne izgubimo još jednu”, rekao je Kais al-Dairi, koalicione grupe za pomoć izbjeglicama Syrian Relief Network.
Hamza je morao početi raditi. Pobjegao je od rata. IDIL je pogubio njegovog oca prije dvije godine. Majka mu radi kao spremačica u jednoj kući u zamjenu za nižu stanarinu stana koji iznajmljuju. Osim Hamze rade i njegova mlađa braća Tarek i Hammouda. Dnevnica im je manja od 10 dolara.
“Išao bih u školu. Nedostaje mi čitanje i pisanje. Ali ako budem išao u školu niko neće donijeti hranu kući”, rekao je Hamza.
Prema anketi koju su proveli istraživači Hayata Desteka, oko 60 posto sirijskih porodica ima prihode između 500 i 1.500 turskih lira mjesečno, a troše 1.600 lira.
“Troše više nego što imaju, tako da posuđuju novac ili njihova djeca rade”, kazali su iz Hayata.
Plate su im niske jer sirijske izbjeglice nemaju pravo da rade u Turskoj, tako da ih poslodavci plaćaju manje jer ih niko neće tužiti. Nažalost, dosta djece bude i fizički ili seksualno zlostavljano, no ostaju tu jer moraju. Ili rad ili povratak u rat gdje mogu zaraditi i 400 dolara mjesečno, ali da zauvijek izgube nevinost, djetinjstvo i život.
