Na njegov 74 rođendan posjetili smo Ivicu Osima, čuvenog stručnjaka, nogometnog genija i najvećeg sportskog autoriteta u regionu. Kojeg svojim tretiraju i naši zapadni i istočni susjedi. A, on je samo Bosanac i Hercegovac. Nogomet je njegova religija i život.
Zbog nogometa je doživio moždani udar, mjesecima ležao u bolnici, a već nekoliko godina je pod strogim nadzorom masera. I nije se predao. Svaki dan služi nogometu. Čak i onda kada mu je strogo zabranjeno kretanje. U nekoj drugoj normalnoj državi, čovijeku koji je nogomet izveo iz tamnog vilajeta, spasio sankcija, za života bi dali sve počasti. Pod „stare” dane, zahvaljujući angažmanu legendarnog štrausa uživaju drugi, dok on svaki dan od ulaza pa do svog stana prevali pedesetak stepenica.
Ni lift nisu osigurali autoritetu zbog kojeg je Mišel Platini protekle tri četiri godine službeno više bio u BiH, nego u svojoj Francuskoj.
– Nije meni zbog mene. Ima još stanara u ovoj zgradi kojima bi lift osigurao lakši život. Neki nažalost, nisu dočekali lift, a „valjo” bi im..- dočekao je Ivica Osim tridesetak godina mlađu raju u svom stanu.
Novinarima se nikad nije pretjerano radovao. U svom je stilu znao reći „Jel, novinar, bježi od njega”…
Gospođu Asimu i Ivicu obradovala je rođendanska torta koja je stigla iz Palme. Dugogodišnji prijatelj Šaban Ljumić, jedan od vlasnika kultne „Palme”na torti je napisao „Ivica Osim za sva vremena”.
– Torta ko torta. Sve su dobre, ali meni je Šaban drag kao čovijek i prijatelj. Dole sam se kod njega uvijek lijepo osjećao- kazao je Osim, a gospođa Asima dodala.
– Mene i Švabu za Palmu vežu posebne uspomene- zahvalila je i gospođa Asima na rođendanskoj torti.
Kolegi Muhamedu Bikiću, s TV Alfa nije bilo ugodno skrenuti razgovor s Palme, torte, rođendana… Tek kada sam sam startao s pitanjima, zazvonio je „fiksni”… Koji je tokom posjete Osimu zvonio najmanje desetak puta…
Traži lijek Šehi
I ugodan šok. Premda poprilično iscrpljen brinuo je za prijatelja. Umjesto nogometnih, neke druge teme.
– Hvala moj Šeha. Hvala što se uvijek sjetiš. Kako ti deveraš? Molim te, kaži mi kako se zove lijek bez kojeg ne možeš pa da nađemo. Ko će ako se mi nećemo držati i pomagati- završio je Ivica razgovor sa Jusufom Šehovićem, prvi trenerom našeg dijamanta Edina Džeke.
I Šehović je godinama po ambulantama, ali se ne predaje.
Napokon smo počeli. Ustvari, on je krenuo.
– Znaš da sam uvijek dostupan na telefon, ali nisam slobodan uvijek. Eto, bio sam s rajom iz Želje kod „Osmića”, pa u hotelu „Bosnia”, onda sjednica Izvršnog odbora, pa promocije… Gledam svim da ugodim, a da je lako nije…
Prebacili smo se polako na Švabin teren. Oduševljeno je pričao o Leu Messiju i veličanstvenom potezu kojim je slomio Boatenga iz Bayerna i po ko zna koji put oduševio nogometni svijet…
– Kako ćeš ga zaustaviti? Em je sam po sebi čarobnjak, em u Barceloni svi igraju. Svi su nezgodni. Teško je naći lijek protiv takve igre i igrača.
Potom, opet novinari na „ meniju”.
– Svi uživamo u igri evropskih klubova, ali, reći ću vam pošteno, ne volim kada se tokom prijenosa komentatori „miješaju”, navijaju „ašićare”. Ne valja to. Hajd ovo kad igraju strani klubovi, ali pretjera se kad naše hvalimo.
Objasnio je u čemu se pretjeruje. Dobronamjerno sugerirao.
– Nemoj te molim vas dizati igrače, jer onda oni pomisle da stvarno jesu to. A nisu baš vanzemaljci, kako ih se često predstavlja kod nas… Nije dobro ni zbog vašeg posla, a ni zbog njih igrača. Na kraju ne valja radi običnog svijeta. Neko vjeruje sve baš što čuje i pročita. I onda raja misli da mi imamo jedanaest Mesija. Belaj nastane kad takvi kako ih predstavljate ne mogu dobiti Kipar.
Skačemo s teme na temu… Od Premijer lige do reprezentacije.
– Nemamo brzih igrača ni u ligi ni u reprezentaciji, a to nije dobro. Treba imati više brzih igrača… Danas su svi tehničari, svi barataju loptom i još trče više od nas. Rade Matić mi reče, a on ima oko da šmekne igrače, kaže da Borac ima dosta mladih igrača u omladinskim selekcijama. Borac i Banja Luka su uvijek imali prave igrače. Vi ste mladi, možda se ne sjećate Atka Kasumovića, Tome Kneza, Mile Tomljenovića, pa u novije vrijeme Abida Kovačevića i njegove generacije…
Ne pravimo heroje…
Problem su stadioni. Zanimalo nas je zašto niko ne ulaže u Grbavicu…
– Ne znam ni ja. Jedino da nafatamo kakvih šeika da nam naprave da imamo pravi stadion nalik onima u Evropi. Ili da zamolim Dodika da nam napravi. Njegovi su ga i srušili… Neće se naljutiti, možda bi nam i napravio, kad ovi naši nemaju sluha… Znaš da nam je Dodik išao na ruku kada se sve ovo pravilo oko saveza… Treba s ljudima pričati.
Na kraju, za kraj o reprezentaciji, Izraelu…
– Meša obilazi, snima, radi, putuje… Ozbiljan je u poslu. Trebate mu i i vi novinari pomoći. Ne da pravim krivu sliku ni o nama ni o igračima. Nemoj da pravimo heroje ako naš neki igrač hoće da davi protivnika. Trebamo biti realniji u svemu, a počesto to nismo. Izrael je nezgodan protivnik. Nezgodan je gdje god se pojavi. Znaš da je sve drugačije,diže se na viši nivo kad igraš s Izraelcima. Koliko god bili u teškoj poziciji, opet sami o sebi ovisimo. Sreća je pa i treći može u baraž. Treba utakmicu po utakmicu odrađivati – zaključio je Ivica Osim.
O Amaru
– Amaru dobro ide. Drago mi je jer je pokazao da može, da nije zato što se preziva kako se preziva. Ozbiljan je u poslu, studira igru, protivnika, uči, makar je u svijetu gdje on radi trenerima jako teško, kaže Osim.
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.