Ivanić: Dodik je natjerao SAD da sankcije dovede do kraja, Schmidtu je dao moć, a političarima iz Sarajeva Dodik je alibi za sve

Dodik je natjerao SAD da svoje sankcije dovedu do kraja, i to je veoma bolno. Schmidtu je dao moć, a političarima iz Sarajeva Dodik je alibi za sve.

Nevinih nema i na svim stranama postoji krivica za sve ovo što nam se dešava. Entitet RS nije entitet crnolistaša.

Ja ne bih pokrenuo promjenu imena Srebrenica, kaže u intrevjuu za Mrežu Mladen Ivanić, bivši član Predsjedništva BiH. Ivanić govori i o državnoj vlasti, mirnom razdruživanju, Vučiću, srpskim praznicima i saboru.

Čemu građani Bosne i Hercegovine da se nadaju, ako možemo čuti da Bosna i Hercegovina trenutno ide u krivom pravcu?

Pa ja ne vidim šta bi se dobro moglo desiti, odnosno ovo što se događa posljednjih nekoliko godina, mi imamo realno stanje, da nam je s jedne strane, zbog svojih interesa, EU otvorila vrata, dala neku vrstu perspektive, ali s druge strane imamo vlast koja to nije iskoristila, koja ništa ozbiljno nije napravila i mi se nalazimo u nekoj vrsti, u najboljem slučaju, stagnacije.

A imam osjećaj da pomalo idemo i u lošijem pravcu, da to čak nije ni stagnacija.

Od ovih istih ljudi, koji su radili to što su radili zadnje dvije godine, ne vjerujem da je ni realno ni moguće očekivati i ne očekujem nikakav spektakularni pomak u pozitivnom pravcu.

Mislim da će ovo nastaviti dalje, da je ovo neka vrsta tavorenja, neka vrsta opšte depresije.

Hoćete da kažete da ćemo dublje da tonemo?

Bojim se da idemo u tom pravcu.

Ne vidim šta oni sad, nakon svega ovoga što sam imao priliku da vidim, mogu napraviti na nivou Bosne i Hercegovine.

Ja ne vidim šta to može biti i ono što me posebno brine, ne vidim ko to može uraditi, ko nosi taj neki pozitivni aspekt koji bi dao potrebnu širinu da bude prihvaćeno sa svih strana u BiH. Ne vidim takvu osobu, a ne vidim ni takvu ideju.

Kako držati situaciju pod kontrolom?

Jedino razumno je sjesti i dogovoriti se šta su glavni prioriteti. Nema tu velike filozofije.

Može se to rješavati, pod uslovom da imate minimalnu političku saglasnost.

Mi zloupotrebljavamo sopstveno uređenje. Svako svakog pokušava da prevari.

Pa jedni vjeruju da je moguće postići Bosnu bez entiteta, a drugi da je moguće nezavisnu republiku, treći da je moguće treći entitet. Ništa od toga nije moguće.

Nijedna od tih stvari nije realna. I umjesto da se troši vrijeme na te gluposti, da se počne konkretno razmišljati kako da dovedemo jednog ozbiljnog investitora. Kako da napravimo reforme, da zaista iskoristimo priliku koju nam je EU dala da uđemo.

To nikoga ne interesuje. Interesuje ih sveopšta galama. Guranje svih strana u svoje čoškove.

Onda pravljenje ambijenta da su jedni veliki Bošnjaci, drugi veliki Srbi.

Pa nigdje se ništa ne miče. Kad bi htjeli, ovo se može uraditi. Problem je što oni neće.

A koliko trenutno aktuelnoj vlasti i političarima u Bosni i Hercegovini, koji bi trebali da rade u interesu ove države i u interesu naroda i građana ove države, odgovara ovakva politička situacija, ovakav ambijent?

Svima odgovara. Dodiku odgovara zato što uvijek nešto govori kako ga ovi iz Sarajeva pritišću, ne razumiju, ne znam ni ja. A ovima iz Sarajeva super Dodik odgovara jer im je on izgovor za sve.

A jedni druge drže, to je nevjerojatno. Čak i sama priča da bi se možda moglo nešto desiti oko četvrtog je prepala i Dodika, ali i Trojku.

I jedni i drugi su se prepali mogućnosti da se stvore uslovi da se nešto može promijeniti. Dakle, vidljivo je da tu postoji neka vrsta simbioze.

Ja, kad bi me pitali ovi iz opozicije, ja im ne bi rekao da sad u drugom dijelu mandata prave vlast sa vladajućom strukturom.

Jer ne mislim da bi se time išta spektakularno dobilo.

Ključno pitanje je što taj četvrti već nije pripao opoziciji, nego Dodiku. Samo zato što su ovi iz Trojke vjerovali da je Dodika moguće upravljati.

U početku su govorili da je to drugi Dodik, što pokazuje ili površnost ili potrebu da njega imaju kao opravdanje. Pazite, dokle god Dodik postoji, oni mogu i griješiti.

Ispadaju dobri, posebno pred međunarodnim institucijama. Ispadaju, ako ne dobri, ono manje loši.

Hoćete da kažete da političarima iz Sarajeva Dodik dođe kao alibi za njihov nerad?

Naravno.

Da li bi se Republika Srpska smanjila kada Dodika ne bi bilo na političkoj sceni?

Oni koji poistovjećuju Dodika i Republiku Srpsku strašno griješe. Nije Dodik isto što i Republika Srpska.

Dodik je izgubio zadnja dva izborna ciklusa. Nije imao podršku građana.

Dakle, svašta je on nakrao. I pokrao te izborne rezultate i onda se promovisao, a međunarodne institucije, idući logikom, bolje da mi sebi ne pravimo glavobolju, ne možemo mi ništa, ako on odbije da prihvati da je izgubio, onda su oni pustili da to sve legne, ali Dodik realno gubi.

Republika Srpska je drugačija od onoga što Dodik radi i govori.

Kako komentirate zadnje sankcije Sjedinjenih Američkih Država prema porodici Dodik? Da li su ih udarili tamo gdje najviše boli?

Kad imate situaciju u kojoj su dva partnera očarana jedan drugim, a onda kad se razočaraju, to bude puno dramatičnije nego ako od starta znate da baš sve u tom odnosu ne mora biti idealno.

Očito je da je sad ušlo u tu totalnu fazu razočarenja i očito je da je Dodik, podcjenjujući implikacije sankcija, koje u prvi mah nisu do kraja bile provođene, praktično natjerao SAD da ih dovedu do kraja. A one kad se dovedu do kraja, to je jako bolno.

To vam je kao neka vrsta braka koji je djelovao super sretno pa se na kraju slomio.

Kad se to tako slomi, onda ovi partneri više nemaju ni mogućnost neke komunikacije.

Imam sjećaj da se to sada događa.

Dodik s jedne strane brutalno vrijeđa i napada predstavnike međunarodnih institucija, posebno SAD, nešto malo manje Britanija, ali i njih, a ovi s druge strane odgovaraju svakim novim danom, svakim novim mjesecom, novim sankcijama, novim pritiskanjem i moj je osjećaj je da će to trajati i dalje, i s njegove, a onda i s njihove strane.

A koliko Dodik može izdržati po takvim pritiskom SAD?

Pa, teško će oni to izdržati. Nije to nimalo jednostavno. Dok je vezano za ličnost i može se možda izdržati.

Mnogi od tih ljudi više ne mogu kupiti aviokartu da odu negdje. Imaju praktične životne probleme.

Ali kada to dođe do preduzeća povezanih, onda to ima implikacije puno teže.

Ja mislim da je dobro što su svi malo tu spustili loptu i da barem ekonomski sistem nije imao posljedica toga.

Neće to biti lako izdržati, ali to je pitanje njegovih odnosa sa partnerima s kojima je bio svojevremeno u super dobrim odnosima. Dakle, to jedino jedna i druga strana mogu da objasne.

Dodikova retorika je veoma opasna. Zadnja sjednica PIC-a gdje je jasno naznačeno da se igra opasna igra. Da bonske ovlasti visokom predstavniku ostaju i da je on kazao da će pomno pratiti šta se dešava.

Mislim da je, posebno u RS-u, podcijenjena opasnost koja proističe iz tog stanovišta PIC-a.

Ranije je postojalo veliko neslaganje oko bonskih ovlaštenja.

Imali ste dvije strukture, SAD i Veliku Britaniju koji su na tome najviše insistirali, ali ste imali ozbiljan dio evropskih institucija koji to nije podržavao.

Stekao se utisak da je sada postignuta unutrašnja saglasnost i ja mislim da je to izuzetno opasan stav.

Nisam veliki zagovornik toga zato što mislim da oni koji imaju apsolutnu moć znaju napraviti i apsolutne greške.

Retorika njegova je, zvuči ovako, teška, ali kada pogledate šta je on uradio u svih ovih godina, u praktičnom smislu, nije uradio ništa.

On je retorički obećavao – imat ćemo vlastitu agenciju za lijekove. Nema. Pa je onda obećavao – vratit ćemo vojsku. Nema je. Pa je onda obećavao imat ćemo vlastitu upravu za indirektno oporezivanje. Nema je.

Zašto on to radi, ja više ni sam ne razumijem njegov ulog, šta je njegov cilj.

Je li svjestan, ako zaista ponudi to mirno razdruživanje, a oformio je radnu grupu, kakva će reakcija biti međunarodne zajednice i visokog predstavnika?

Mirno razdruživanje podrazumijeva da imate dvije strane koje se međusobno dogovaraju da se mirno razdruže.

Ovdje nema druge strane koja je spremna za mirno razdruživanje. Dakle, to je samo jedna velika priča od koje nema ništa. Dugo i ona traje pa ništa konkretno još ne vidimo.

Niti Dodik može obezbijediti mirno razdruživanje nezavisne RS, niti ovi mogu obezbijediti ukidanje RS. To su sve gluposti.

A može li uz pomoć Srbije i predsjednika Vučića?

Srbiji ne pada na pamet da su tu uključuje. Krajnje je vrijeme da se i među Bošnjacima konačno nađu lideri koji su spremni istinski i ozbiljno da sa Srbijom razgovaraju, a ne samo da prave situaciju u kojoj je Srbija kriva za sve.

Po ponašanju gospodina Vučića, on govori kako bi se zakoni trebali donijeti u Bosni i Hercegovini, zadnja je bila njegova reakcija vezana za državnu imovinu. Zar to nije petljanje u unutrašnje odnose Bosne i Hercegovine?

Petljanje u odnose Bosne i Hercegovine možete prepisati na isti takav način i liderima iz Turske kao i liderima iz Hrvatske, pa ako hoćete i međunarodnim institucijama. Ne mislim ja da je to ta težina.

Glavni su praktični potezi koji se vrše. A niko iz Sarajeva ne može naći nijedan praktičan potez koji je ugrozio ustavnu poziciju Bosne i Hercegovine.

Mislim da je došlo vrijeme da se i dio tih frustracija stavi malo na stranu. Mislim da je vrijeme da se ti odnosi počnu popravljati.

To podrazumijeva i konačno da se izađe iz te mantre koja je prisutna kod najvećeg dijela bošnjačkih lidera – mi smo žrtve i oni su krivi zato što smo mi žrtve.

A s druge strane opet ćete čuti da su Srbi najugroženiji, da Srbi plaćaju najvišu cijenu, ne znam čega. Čut ćete da treba da svi Srbi žive u jednoj državi. Pa su imali ‘svesrpski sabor’, tamo su samo bili Srbi iz Srbije i Srbi iz RS-a.

Prošao je svesrpski sabor. Koje praktične implikacije to ima u BiH?

Pa, evo, recimo da će opet biti grb Nemanjića, himna Bože pravde.

To nije sadržaj samog sporazuma, to jeste stvar odluka nekih političkih lidera u RS, ali to nije svesrpski sabor.

Tamo u tih 49 tačaka stoji da će RS i Srbija obilježavati zajednički dan državnosti. Ne može biti dan državnosti RS, ako je RS entitet.

Zato je trebao da ostane dan Republike. I ništa od ovoga ne bi bilo tema. Međutim, sad će krenuti naduravanje.

Nema ovdje nevinih. Na svim stranama postoji odgovornost i krivica za ovo što nam se događa.

Nakon što je usvojena Rezolucija o genocidu u Srebrenici u Skupštini UN-a, gospodin Dodik je izašao sa idejom i kazao – možda pokrenemo inicijativu za promjenu imena Srebrenica.

Mislim da je to potpuno nepotrebna stvar, ja to ne bih radio.

Mislim da je kao posljedica te Rezolucije, načina na koji je ona usvojena, načina na koji je to došlo unutar BiH, došlo do podjele, po prvi put poslije Dejtona, unutar naroda.

Sve do sada su te igre bile definisane u političkim strukturama.

Lokalni izbori održat će se po Schmidtovim pravilima. Šta vam to govori?

Dodik je otkako je Schmidt došao u BiH, stalno negirao njegovu ulogu.

Ali sve što je Schmidt uradio, provodio je. Imam osjećaj da se on zaletio i da sad ne zna kako da se iz toga izvuče.

Imamo realnu situaciju da Schmidt ima moć sada da provede odluke i sam Dodik mu je dao svojim potezima tu konkretnu moć.

Šta može uraditi aktuelna vlast na nivou države? Da li ona postoji?

Vi imate ono što je od starta bilo jasno da će se desiti, a to je lako se dogovorilo oko podjele funkcija, lako se dogovorilo oko imenovanja direktora na čelne funkcije u institucijama i čim je to završeno, počeli su međusobne sukobe.

Ne vidim ličnost koja pokazuje neku širinu i spremnost da pravi kompromise i dogovara se. A to je jedini mogući način da se ovdje nešto definiše.

Komplet vlast entiteta RS nalazi se na crnoj listi. Od predsjednika entiteta, člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, premijera, predsjednika Skupštine, ministara. Drugim riječima može se reći da je entitet RS entitet crnolistaša. Kud oni vode ovaj entitet?

Ne. I vi onda poistovjećujete aktuelnu strukturu sa RS. Njihovi lični problemi su njihovi problemi.

Visoko.ba/federalna.ba