Ivana Gavrić: Pijanistica koja osvaja svjetske podijume

Kao solistkinja nastupit će jedna od trenutno najperspektivnijih britanskih pijanistica – Ivana Gavrić.

Posljednji put u svom rodnom Sarajevu je svirala kada je imala 11 godina, a nakon toga ovaj je grad morala napustiti jer je izbio rat. Srećom, nakon odlaska u London dospjela je u prave ruke, te se njen muzički talenat brusio u najboljim škoalama. Ivana je, između ostalog, završila i Kraljevski muzički koledž, a usavršavala se kod mnogih svjetski poznatih klavisrkih majstora.

Ivana Gavrić će uz pratnju Sarajevske filharmonije odsvirati Koncert za klavir i orkestar u g molu Felixa Mendelssohna, iz ravnanje maestre Samre Gulamović. Ovo će biti veče posvećeno Mendelssohnu, pa će orkestar takođe odsvirati i njegovu 4. Simfoniju. Koncert je na programu u subotu 17. novembra u 20,00 u dvorani Narodnog pozorišta u Sarajevu, karte se mogu rezervirati na boxoffice@gmail.com

Kuriozitet vezan uz odabir programa je da je klavirsko djelo Felixa Mendelssohna koje će izvesti Ivana, bilo odabrano i za prvi koncert Sarajevske filharmonije u historiji, davne 1923. O kakvom se djelu radi, pitamo pijanisticu:

“Bilo mi je drago kada sam saznala da Mendelssohnov koncert ima simbolički značaj za Sarajevsku filharmoniju. Ja taj koncert jako volim jer je to prvi koncert koji sam ja, kao tinejdžerka, izvela s orkestrom. To je jako vesela muzika,  uvijek mi je drago vratiti se Mendelssohnu jer je tako veseo kompozitor, pun ljubavi prema muzici. Prvi stav pun drame, drugi stav ima prelijepe kantilene, dok je treći pun šale i brzih nota, kao vatromet. Nadam se da će publika imati osmijeh na licu dok slušaju ovo djelo”.

Utjecaj slavne sarajevske pijanističke škole

Među najzaslužnijima za muzički razvoj ove pijanistice je njena  mama, i sama profesorica klavira koja je studirala kod poznate Matusje Blum.  Još kao djevojčica, Ivana je stajala pored klavira dok je majka svirala, a danas se slična scena ponavlja s Ivanom i njenom kćerkicom.

“Mama mi priča kako sam se, čim sam prohodala, propinjala  do klavira dok je ona svirala i dodavala joj tonove, isto kao što moja kćerka sada radi meni.  Sa šest godina je bilo očigledno da me zanima muzika, pa sam krenula u muzičku školu, iako sam bila mnogo manja od ostalih u generaciji.  Recimo, nisam baš sve razumjela što smo učili na solfeggiu, ali klavir mi je uvijek bio jasan i vježbala sam s velikim zadovoljstvom. Moja mama je bila jako pametna da je odlučila da mi ona ne drži časove, već  me je prepustila kolegicama. Najprije me učila Rozalija Lukas, a potom i Ferida Mušanović, ali moja mama je uvijek bila tu za podršku i savjet. Tako je i danas.   Matusja Blum  je kreirala cijelu sarajevsku scenu. Imala sam samo jednom ili dvaput priliku da sviram pred njom, bila sam još dijete, a ona je u to vrijeme već bila u mirovini.   U sjećanju mi je ostalo da je bila vrlo stroga, ali da je čas bio uspješan. Zato mi je posebno drago da sam pozvana da otvorim   memorijal koji će u maju mesecu u Sarajevu biti priređen u čast Matusje Blum. Taj događaj će ipak učiniti da se sav njen trud koji je uložila u sarajevsku klavirsku scenu i otvaranje muzičke škole, sačuva od zaborava”,  kaže Ivana Gavrić u razgovoru za Radiosarajevo.ba.

Pripada generaciji uspješnih mladih muzičara koji su nagrađivani i javno priznati, a jedno od najvećih priznanja desilo se u septembru ove godine kada je svirala sa Kraljevskom filharmonijom u znamenitoj dvorani Royal Albert Hall . Na koncertu koji je bio raspordan, svirala je Beethovenov Emperor koncert. Kako se osjećala na sceni?

“Kad sam čula da je koncert rasprodan bila sam oduševljena, predivan osjećaj ali i trema. Royal Alber Hall, iako je velika sala za oko 6000 ljudi, je takva da se osjećate veoma intimno kada izađete na scenu. upravo taj osjećaj je najdivniji. Kao da sviram kući ili pred svojim prijateljima. Orkestar me divno primio, a to je već treći put da sviram s njima. Nešto se zaista divno desilo na sceni, zaista je to bio najbolji koncert koji sam do tada izvela. Uživala sam”, kaže naša sugovornica.

Pitamo je, kako izgleda njena karijera u Velikoj Britaniji, ko joj sve pomaže, kako izgledaju njeni dani u Londonu?

“Svaki dan je drugačiji. To je lijepo, ali i jako teško. Ima mnogo vježbanja, mnogo organizacije, ovo je posao u kojem se nikada ne možete  opustiti, uvijek se traže nove prilike i nova muzika koju želite predstaviti. Na primjer, ove sedmice imam tri dana za vježbanje i onda putujem. A kada doputujete tamo gdje držite koncert obično nemate priliku za vježbanje, tako da uvijek moram biti jako spremna. Karijera nije lagana,  zahtijeva mnogo odricanja, a moj posao je kada drugi ljudi uživaju, navečer ili vikendom. Ali sam svaki dan okružena divnom muzikom i posao me čini jako sretnom, jer komunikacija s publikom, to da osjetite kako oni dišu, to se ne može opisati. To je jedino moguće uz mnogo pomoći.  Majka je i danas moja  savjetnica i podrška, ali imam mnogo podrške od muža, njegovih roditelja, mojih roditelja, svi smo u ovome skupa i nisam sama. Imam sreću da imam takav tim, da nije familije, ne bih momgla ovo uraditi.

Što se tiče profesionalne podrške, imala sam sreću da  prije desetak godina pobudim pažnju na svjetskoj sceni, kada sam izdala prvi CD.  Tada su mi važni ljudi u Londonu počeli davati prilike da nastupam. malo pomalo, došla sam i do velikih pozornica”.

Sjećam se nastupa u Berlin Konzerthaus – svirala sam koncert specijalno napisan za mene , ali sa bosanskom temom u trećem stavu. Autorica je koristila pjesmu Kad ja pođoh na Bembašu, koja je, po meni, sarajevska himna. Voljela bih da to djelo jednom izvedem i u Sarajevu.

A da biti pijanistica ne znači samo koncertiranje na pozornicama, već može biti i filmsko iskustvo, naša sugovornica se uvjerila kada je pozvana na jedno snimanje ko dublerka poznate svjetske glumice.  Za kraj razgovora, Ivana se prisjetila kako je to bilo:

“Bila je to sedmica u kojoj sam diplomirala na Royal College of Music. dobila sam poziv da pošaljem fotografiju svojih ruku. Rekli su mi da ekipa jednog filma traži ruke koje sliče rukama glavne glumice. Ali su me obavijestili da je film amaterski, da ne očekujem mnogo. Poslala sam fotografije i pozvali su me na snimanje, gdje su moje ruke trebale glumiti u jednoj sceni u kojoj glavna glumica svira klavir. Ali kada sam došla uvjerila sam da se uopće ne radi o amaterskom filmu, već me dočekao režiser Anthony Minghella, koji me upoznao s glumicom koja je bila u pitanju – Juliette Binoche. A pravi šok je tek uslijedio – ona u filmu glumi bosansku ženu, a niko nije znao da ja dolazim baš iz Bosne. Minghella me cijeli dan vodio za ruku po cijelom setu  i govorio – ti si naša Amira, o tebi je film… bilo je to divno iskustvo. A nakon toga su me pozvali da sviram na soundtracku filma koji se snimao u studio Abbey Road. I kao kruna svega, pozvana sam na londonsku premijeru”, prisjetila se Ivana Gavrić snimanja filma Breaking and Entering.

Ova mlada i uspješna žena veseli sa sarajevskom koncertu na koji će, kako kaže, svirati svojim nastavnicama i prijateljima iz osnovne škole.

Po svemu sudeći, bit će to divan koncert.