Istinita priča o djetinjstvu Coco Chanel: U potrazi za Gabrielle

Pregršt drvenih kuća i prozora sa kapcima, krajolik je uspavanog malog mjesta Auvergne village of Courpière koje je navodno nekada bilo dom jedne od najpoznatijih svjetskih modnih dizajnera: Coco, rođene Gabrielle, Chanel. Međutim, pokazalo se da je teško pronaći bilo šta konkretno, a zapisi o njenom ranom životu nisu ništa značajniji od daška njenog No.5 na povjetarcu, piše Anna Richards za BBC.

Nedostatak podataka o tome odakle je Chanel došla ne sprječava ljude da misle da znaju ko je ona. Dio toga je zbog lažnog medijskog predstavljanja. Svađe sa rivalskim dizajnerima (zahvaljujući brodvejskom mjuziklu, Coco, sa Katharine Hepburn u glavnoj ulozi). Glasine da je njena starija sestra Julia sebi oduzela život, te da je Julijin sin André zapravo vanbračno dijete Coco Chanel. Brojni izvještaji da je bila nacistički kolaboracionista. Guglajte “Chanel” i suočićete se sa 50 različitih verzija priča o njenom životu. Bez dokaza za bilo koju od gore navedenih tvrdnji, kako da znamo koja je istina?

„Mislim da je njena kuća bila dole pored kampa“, govori jedna mušterija u mesnici Courpière, jedinom „živom“ mjestu u francuskom selu. “Ne, to je kuća koja pripada psihijatru”, siguran je drugi.

“Ah bon, Coco Chanel je živjela ovdje?!”,  reče i sam mesar iznenađeno.

Bilo je tako svuda gdje je Anne tražila, niz izgubljenih auvernjanskih gradova u području centralne Francuske poznatom kao la diagonale du vide (prazna dijagonala), daleko od tipične turističke zone. Gradovi kao što su Mont-Dore, Brive-la-Gaillarde, Moulins, Thiers. Nijedan nije pružio više informacija nego što se može pronaći na internetu. Čak ni „spa“ grad Vichy, u kojem je Chanel radila, služeći čaše čuvene Vichyjeve sumporne vode posjetiteljima, nije dao nikakve nove podatke. Mala crna haljina za koju se pripisuje da ju je izumila možda je prožela modu širom svijeta; sveprisutni prepoznatljivi miris, Chanel br. 5, dostupan u svim duty-free shopovima na aerodromima i krstarenjima – sve je to naširoko poznato, ali sve dok Gabrielle Chanel nije postala Coco, činilo se kao da nije ni postojala.

Posebno je teško razaznati bilo šta jer je Chanel, notorno, ispričala mnogo različitih priča različitim novinarima koji su je intervjuisali tokom njenog života, a te priče, posebno one koje se odnose na njeno djetinjstvo, često se nisu podudarale.

„Chanelina estetika je možda crno-bela, ali njen život je ispunjen nijansama sive“, rekla je Justine Picardie, autorka, modna spisateljica i bivša glavna urednica Harper's Bazaara. “Ne koristim riječ ‘laž’ o Chanel. Morala je stvoriti niz priča koje su bile podnošljive. Istina o njenom djetinjstvu bila je previše nepodnošljiva i mislim da je htjela da je ostavi što je dalje moguće iza sebe.” Picardie je provela 25 godina istražujući dizajnericu, a njena biografija, Coco Chanel: Legenda i život, ažurirana je i ponovo objavljena kako bi se poklopila s novom izložbom, te uključuje mnogo više detalja o Chanelinom ranijem životu.

“Razlog zašto sam uradila tako veliko novo izdanje svoje knjige je taj što sam otkrila toliko novog materijala. Chanel stalno ima kapacitet da me zadivi”, rekla je Picardie.

Picardijina vlastita putovanja odvela su je u Aubazine, samostansko sirotište gdje su Chanel i njene sestre bile smještene kada ih je otac napustio, i u Chanelin bivši stan u Rue Cambon, u Parizu. Također se susrela sa ljudima koji su lično poznavali Chanel, među kojima su njen bliski prijatelj Claude Delay, njena pranećakinja Gabrielle Labrunie i jedna starija žena iz Aubazinea.

Ono što je Picardie otkrila je da je Gabrielle Chanel rođena u Somuru 19. augusta 1883. godine, kao vanbračno dijete Eugénie (Jeanne) Dévolles i Henri-Albert Chanela, koji su tada bili nevjenčani. Zbog administrativne greške, ona je u svom izvodu iz matične knjige rođenih navedena kao “Chasnel”. Njeni roditelji su već imali jedno dijete, Juliju, rođenu manje od godinu dana prije Chanel. Njen otac, koji je izvjesno je, proveo ostatak života u bijegu od porodice, nije bio prisutan ni na jednom rođenju.

Henri-Albert i Jeanne su se na kraju vjenčali kada je Gabrielle imala 15 mjeseci, ali ni to nije dovelo do toga da je otac provodio više vremena s njim. Imali su još četvoro djece tokom sedam godina koje su uslijedile, iako je jedno preminulo još dok je bio dijete. Preživjela djeca su Chanelina mlađa sestra Antoinette i braća Lucien i Alphonse.

„Njen otac je uvijek bio na putu, tako da zbog toga imamo ove njene dražesne tragove“, rekla je Picardie. “Ali važno je reći da ne znamo tačno njeno kretanje dok je bila dijete jer se uglavnom radi o malim trgovačkim mjestima.”

Jedan konkretan datum je 1895. prema kojem se u evidenciji smrtnih slučajeva u Brive-la-Gaillardeu pominje Chanelina majka Jeanne. Pronađena je mrtva u svom krevetu jednog ledenog jutra. Nije jasno da li je neko od njene djece bilo prisutno u tom trenutku. U intervjuima s novinarima, Chanel je tvrdila da je tada imala šest godina. U stvari, imala je 11 godina, a ove netačnosti oko njenih godina nastavile su se tokom njenog života.

Nakon Jeanneine smrti, ponovo nema jasnih zapisa o Chanelinom životu. Neki  prikazuju kako Chanel i njene sestre žive sa članovima porodice u Thiersu, srednjovjekovnom gradu sa zbijenim zgradama od drveta, a i sama Chanel je u nekim intervjuima govorila kako je poslana da živi kod tetki. To i ako jeste tačno, bilo je privremeno, jer su 1896. Chanel i njene sestre, kada ih je i zvanično napustio otac, smještene u sirotište koje su vodile časne sestre u Aubazinu. Tu će ostati sve dok Chanel ne napuni 18 godina. Smatra se da je štedljivost Chanelinih godina provedenih u Aubazineu dovela do njene doživotne sklonosti ka monohromatskom modnom dizajnu.

„U Aubazinu još uvijek postoji usmeno predanje časnih sestara“, objašnjava Pikardi. „Upoznala sam stariju gospođu koja je rođena u selu; mora da je bila u svojim 80-im ili čak 90-im godinama. Ova žena je upoznala Chanel, koja se vraćala u Aubazine kako bi posebno posjetila jednu časnu sestru, iako nikada nije prenoćila.”

Sa 18 godina, Chanel je dobila dobrotvorno mjesto u internatu Notre-Dame u Moulinsu. Kada je napustila školu, glavna sestra je za nju i njenu sestru Antoanette našla radno mjesto krojačica u radnji za draperije u gradu. Tu je počela da se susreće sa vojnim oficirima jer je nekoliko pukova bilo u garnizonu u Moulinsu. Gabrielle i Antoinette su također počele pjevati na koncertima za lokalne kasarne. Jedna od pjesama na Gabriellinom repertoaru bila je “Qui qu'a vu Coco?” (Ko je vidio Coco?), pjesma o mladoj djevojci koja je izgubila psa u pariskom Trocaderu. Gabrielle se polako pretvarala u Coco Chanel kakvom je svijet znao. 1901. Chanel je provela ljeto sa svojim djedom u Vichyju. Novinarima je rekla da je tada imala 16 godina, što je pet godina manje jer je u stvari imala 21 godinu. Tu je upoznala konjičkog oficira Etiennea Balsana, koji je postao njen ljubavnik i pasoš iz Auvergnea. Chanelinom životu od tada, prvo u Château Royallieu, Balsanovom dvorcu i opatiji u Compiègneu, zatim u Parizu, lakše je ući u trag. Postojao je niz ljubavnika, među kojima je najpoznatiji, i vjerovatno najuticajniji na njen život, bio Arthur “Boy” Capel, koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći 1919. godine.

Chanelina karijera modne dizajnerice je napredovala, ali njen lični život i dalje je bio praćen tragedijama. Godine 1910. umrla je njena sestra Julija, ostavljajući šestogodišnjeg sina Andrea. Dugo se pričalo da je Julia umrla od samoubistva na relativno bizaran način, valjajući se po snijegu, ali Picardie je otkrila da je Julia zapravo preminula u Parizu u mjesecu maju. André je bio povod za još više glasina oko Chanel, a mnogi su vjerovali da je on ustvari njen biološki sin, a ne dijete njene sestre Julije.

Coco Chanel: Legenda i život ide u mnogo više detalja o Chanelinom ranom odraslom životu i karijeri, ali jedna stvar koja se ne može zanemariti u pokušajima razotkrivanja njenog života bile su široko rasprostranjene tvrdnje da je Chanel nakon afere sa njemačkim šoijunom postala nacističkim saradnikom.

Hans Gunther von Dincklage, poznat kao “Spatz”, bio je 13 godina mlađi od Chanel (58 u to vrijeme) kada je njihova afera počela. Pola Englez, pola Nijemac, sa Chanel je pričao na engleskom u njihovom stanu u Parizu. Ispostavilo se da je on opasni njemački špijun, ali još jednom, Chanelina umiješanost je manje jasna.

„Ne želim da opravdavam Chanel, ali mislim da je ona žrtveno jagnje“, rekla je Picardie, koja je kako bi istražila ova poglavlja života dizajnerice, zaronila u arhive francuskog pokreta otpora i Kuće Chanel. Međutim, izložba V&A uključuje dokaze o Chanelinom dosluhu s nacistima u okupiranom Parizu – kao i do danas neviđene dokumente koji otkrivaju njenu povezanost s pokretom otpora u Francuskoj.

„Nismo mogli da napravimo izložbu o Chanel, a da se ne pozabavimo njenim životom tokom rata“, rekla je Oriole Cullen, viša kustosica za tekstil i modu u V&A, u nedavnom intervjuu za Guardian.

Možda je enigma koju Chanel predstavlja dio njene privlačnosti. Izložba V&A prodala je više ulaznica prvog dana puštanja u prodaju nego bilo koja prethodna V&A izložba i već je rasprodata do novembra. “To nije biografska izložba, već ona koja se bavi njenom karijerom dizajnera”, rekla je Cullen. „Ona prikazuje evoluciju kultnog stila dizajna Gabrielle ‘Coco’ Chanel i osnivanje kuće Chanel, od njenog rada kao krojačice i otvaranja njenih prvih butika u Deauvilleu 1912. i Biarritzu 1915. do njene posljednje kolekcije proljeće-ljeto iz 1971.”

U Courpièreu, kao i u Thiersu i Vichyju, autorica članka nije pronašla ništa. Iako je čuvši glasine ljudi u mesnici se na jednoj od kuća nalazi ploča u znak sjećanja na Chanel, obišla sve kuće, osim spoznaje da su iako stare, udobno izgledale, u kućama nije pronašla nijedan trag koji je obilježio Chanelinu prošlost.

Nesretno djetinjstvo u pokretu kroz Auvergne možda je ono što je Chanel željela zaboraviti, ali sve je počelo upravo tu.

Visoko.co.ba/federalna.ba/BBC