Intervju: Emir Đikić, kandidat za predsjednika SDP-a BiH

Kampanja za novog predsjednika SDP-a zvanično počinje tek 5. oktobra, no kandidati već uveliko obilaze teren. Ovih dana po Zeničko-dobojskom kantonu putuje Emir Đikić, čija je kandidatura iznenadila čitavu bh. javnost. Đikić je tek nedavno podnio ostavku na mjesto predsjedavajućeg Odbora direktora organizacije Transparency International i nikad ga nismo povezivali sa SDP-om.

Javnosti ste poznati kao šef Transparency International, mnogi su bili iznenađeni da ste čitavo vrijeme bili i član SDP-a. Niste se dakle sve dosad aktivnom bavili politikom. Da li je ovo vaša prednost ili mana?

Šta ustvari znači baviti se politikom u Bosni i Hercegovini? Ovo što se u BiH smatra politikom obično je umijeće spletkarenja i mešetarenja koje s politikom nema ama baš nikakve veze. Ja sam stekao iskustvo u civilnom sektoru, u borbi protiv korupcije. Imam desetogodišnju praksu borbe protiv korupcije, dok je ova tema za moje drugove iz rukovodstva samo teorija. Koliko smo samo prije izbora 2010. govorili o borbi protiv korupcije, a tokom cijelog našeg mandata niko nije završio u zatvoru?!

A nije istina da nemam iskustva u politici. Samo se moje partijsko iskustvo odvijalo u malo drugačijim vremenima, kad je bila velika čast i privilegija biti SDP-ovac. Danas je za vrhušku SDP-a partija nažalost samo put prema zaposlenju u javnim preduzećima. Nema one požrtvovanosti koje se ja sjećam, a koja ne nedostaje našim ljudima na terenu. Oni samo čekaju da ih povede neko sličan njima.

SDP prolazi teške trenutke. 2014. doživjeli ste pravi brodolom na izborima. Šta danas najviše treba SDP-u da krene naprijed?

Promjena. Meni je potpuno neshvatljivo da je moguće da nakon ovako katastrofalnog poraza na izborima nije došlo do bilo kakve promjene u rukovodstvu. Ostala su ista lica, neka od njih su se premjestila na druga mjesta u partijskom vrhu, ali suštinske promjene koju je javnost očekivala nije bilo. Ako se ova promjena ne dogodi sada, onda nas na lokalnim izborima sljedeće godine čeka još jedan poraz, možda čak i veći.

U intervjuima često nagalašavate da se SDP mora vratiti ljudima, idejama. Šta to konkretno znači?

Rukovodstvo SDP-a vidi samo sebe i svoje fotelje. Ne vidi onog običnog SDP-ovca koji vjeruje u ideje socijaldemokratije, multietničnosti, antifašizma. Ne pita se zašto su ti obični članovi još uvijek u SDP-u, uprkos našim brojnim promašajima. To je taj odnos koji moramo promijeniti. Ne smijemo zaboraviti da se SDP nakon rata izgradio gotovo iz nule. U ona vremena nije bilo ni novca, ni fotelja, a biti SDP-ovac je znalo biti čak i opasno. Ali ljudi su vjerovali u ideje i zbog njih su ostali u partiji. To je pravo lice SDP-a. To je naše lice koje moramo pokazati čitavoj Bosni i Hercegovini.

Vaš slogan je „Vratićemo SDP ljudima, vratićemo ljude u SDP“. Šta je s drugim djelom slogana? Kako ćete vratiti ljude u SDP?

Odgovor je opet vrlo jednostavan: radom na terenu. Zeničko-dobojski kanton ima jedan odličan primjer kako treba da se radi. Mnoge moje sagovornike iznenađuje da se treća najbrojnija organizacija SDP-a nalazi u Tešnju. I Tešanjci priznaju da nije jednostavno biti SDP-ovac u Tešnju. Lokalnu vlast je poklopila SDA, opštinski novac troši se šakom i kapom za potrebe ove stranke i njenih istaknutih kadrova, dok za običnog čovjeka ostaju samo mrvice. Diskriminacija na nacionalnoj osnovi postala je svakodnevnica, a pažljivo se gleda i stranačka pripadnost. Uprkos svemu, naših ljudi je sve više. Pitao sam tešanjske SDP-ovce kako su uspjeli da ostvare taj zavidan rezultat. I rekli su upravo to: terenskim radom, direktno s ljudima. Zato ne smijemo zaboraviti da partija nije samo Predsjedništvo i ponekad Glavni odbor. Čitava struktura SDP-a bazira se na osnovnoj organizaciji i ne smijemo da je zanemarimo. Jer što smo bliže našim ljudima, to smo jači. Zahvaljujući tom pristupu, tešanjska organizacija partije danas broji 1.030, a kažu da je realno u narednom periodu očekivati čak 1.500 članova!

Ovo su neki dugoročni planovi. A kakav bi bio vaš prvi potez kao predsjednika?

Prije svega, obilazak svih opštinskih, kantonalnih i regionalnih organizacija. I kad kažem svih mislim i na one koje je dosadašnje rukovodstvo potpuno zaboravilo, na primjer, iz Republike Srspke ili zapadne Hercegovine. Nakon obilaska terena, stekao sam generalni utisak da su u SDP-u opštinske organizacije brojne. Ovo se može vidjeti i na primjeru Visokog, koje nema svog člana Glavnog odbora. Postoji čitav niz uspješnih organizacija koje nisu zastupljene u GO. Ljudi se pitaju kako je moguće da rade, okupljaju aktiviste, postižu zavidne rezultate i nemaju svoje zastupnike u GO, dok Tuzla, na primjer, u kojoj je na prošlogodišnjim izborima SDP bio tek peti, ima njih 15?

No, obilazak terena koji planiram nakon izbora, imaće i simbolički značaj. Želim na taj način da pokažem jedinstvo partije. Svako će na izborima imati svog favorita, neki od članova će podržati druge kandidate. Ali bez obzira na to, partija mora ostati jedinstvena. SDP će biti moja partija, ali i Mirina, Jasminina, Nerminina i Svetozarova.

Hoće li nakon jedinstva unutar SDP-a na red doći i ujedinjenje ljevice?

Više puta sam rekao: ujedinjenje da, ali prema našim pravilima. Sigurno neće biti ujedinjenja na način na koji je to prošle godine urađeno s USD-om. Nećemo se dakle spojiti s DF-om da im omogućimo da koriste našu terensku infrastrukturu koju sami nemaju. I nećemo razgovarati samo s DF-om. Nećemo ni razgovarati samo sa strankama! Ljevica treba da ujedinjuje radnike i sindikalce. A kad kažem sindikalci, ne mislim tu na kompromitovane sindikalne vođe koje uživaju velike privilegije, već na obične članove sindikata u preduzećima širom BiH. Ljevica treba da ujedinjuje intelektualce, profesionalce, ljude iz kulture. Ljevica treba da stvara nove ideje, pronalazi rješenja. Ljevica treba da realizuje svoju istorijsku misiju, onu zbog koje se 30 hiljada SDP-ovaca reevidentiralo, onu zbog koje smo partiju očuvali u najtežim vremenima!