Nije nepoznanica da su mladi Visočani uspješni u mnogim životnim poljima, a ovoga puta smo odlučili napraviti priču o mladoj violonistici Amini Džinalić.
Violinu svira od svoje šeste godine, tako da se života bez nje i ne sjeća. Već je sa četiri godine pokazivala prve znake muzikalnosti, pjevajući i gledajući violinisticu Vanessu Mae. Aminina mama kaže da je često govorila da će biti nova Mae.
“Na upisu u muzičku školu su mi rekli da imam izvanredan sluh i da je šteta da odmah ne počnem sa časovima. Iako vrlo mlada, već tada sam bila vrlo odlučna i na pitanje nastavnika: ”Koji je to drugi instrument koji bi voljela svirati?”, moj odgovor je bio vrlo jasan: ”Nijedan, želim samo violinu, ako ne može ove godine,doći ću opet sljedeće”, rekla je Amina u razgovoru za Visoko.co.ba.
Primljena je i šest godina kasnije postaje učenica generacije Škole za osnovno muzičko obrazovanje “Avdo Smajlović” Visoko.
“Osvajala sam nagrade na brojnim takmičenjima, od kojih bi izdvojila svoje prvo takmičenje, a to je Federalno takmičenje učenika i studenata muzike 2009. godine, gdje sam osvojila visoko prvo mjesto, te Internacionalno takmičenje 2015. godine gdje osvajam visoko drugo mjesto. Onda, 2016. godine sam dobila i umjetničku stipendiju Fondacije “Johan Strauss” iz Berlina, nakon čega su uslijedila dva solistička koncerta na kojima su prisustvovali i članovi dinastije Strauss, te tim povodom prvi puta doputovali u Bosnu i Hercegovinu”, rekla nam je Amina.
Visoko.co.ba: Da li ti je bilo naporno uskladiti obaveze u dvije škole?
“Nikada nisam razmišljanja o tome. Kada nešto volite, onda vam ništa nije teško i ne postoji prepreka koju ne možete savladati. Tako sam stekla i radnu naviku. Ne mogu zamisliti svoj dan, izležavajući i ne radeći ništa. Obaveze su me naučile da se znam dobro organizovati i funkcionisati pod pritiskom. Tako i danas funkcionišem, a obaveza je sve više. Moj dan nekada traje “25” sati, ali naravno uvijek nađem vremena za druge aktivnosti i ljude koji su mi bitni. Kada mi se pruži prilika otputujem negdje i “napunim” baterije”.
Visoko.co.ba: Koju kompoziciju najviše voliš svirati?
“Teško je izdvojiti jednu, ali se nekako često vraćam Czardasu (Vittorio Monti) i svaki put mu se vraćam na drugačiji način, drugačije značenje ima za mene, a samim tim i za publiku”.
Visoko.co.ba: Da li ti se još neko u porodici bavi muzikom?
“Otac je svirao par godina harmoniku, a amidža je bio reper, još kao tinejdžer je snimio album u Njemačkoj. Ja sam se ipak odlučila za klasiku…”.
Visoko.co.ba: Znamo da trenutno radiš kao nastavnica, reci nam kako ti se dopada taj posao?
“Radim u Muzičkoj radionici “Neki novi klinci” u Brezi već drugu godinu. To je posao koji me istinski ispunjava i u kojem uživam. Nema ljepše stvari nego nekome pomoći, pružiti znanje, a onda na kraju časa čuti riječi: ”Nastavnice, najbolji ste”. Često sam mnogo više od nastavnice. Zna se desiti da cijeli čas provedemo pričajući o prvim simpatijama, ocjenama u školi… Trudim se da ih što bolje nasavjetujem i odgovorim na sva njihova pitanja, a kao kod svakog djeteta, mnogo ih je. Ako treba, taj čas nećemo ni spomenuti violinu, nadoknadit ćemo to na narednom, ali mi je najvažnije da vidim kako sretni i zadovoljni odlaze sa časa. Smatram da pritisak od strane nastavnika i negativna energija na času je jedan od glavnih razloga zbog kojeg sve manje djece upisuje muzičku školu. Mnogo djece i koja je završe, ne vole to što rade, a bez ljubavi i ogromnog truda i odricanja nema ni uspjeha.
Također sam od maja i član jedne od najpoznatijih grupa koje izvode duhovnu muziku, a riječ je o grupi Rejjan iz Sarajeva. Moja ljubav prema duhovnoj muzici je nešto posebno i uživam u svakome trenutku svirajući je.
Također, posebno zadovoljstvo mi predstavlja poznanstvo sa velikim čovjekom, književnikom i novinarom Saidom Štetom, na čijim promocijama knjiga sviram već par godina”.
Visoko.co.ba: Šta planiraš u budućnosti? Da li ćeš upisati nešto srodno muzici?
“Budući da sam svestran tip i da me privlače različite stvari a uz to sam i vaga, nisam još odlučila koji fakultet da odaberem. Trenutno se dvoumim između medicine i prava. Uvijek sam sebe vidjela kao advokaticu ili doktoricu. Budući da medicina iziskuje mnogo vremena i odricanja, a samim tim i malo vremena za violinu, vjerovatno ću izabrati pravo. Ali u svakom slučaju, šta god odabrala neću sebi dozvoliti da zapostavim svoju najveću ljubav, violinu, ma kako teško bilo uskladiti sve obaveze. Još jedna želja mi je i da u budućnosti imam svoju muzičku školu”.
Šta ti daje motivaciju?
“Moja najveća motivacija su moji roditelji, koji me bodre od samoga početka, a potom moja publika i učenici. Niko sretniji od mene kada me neko zovne na ulici: ”Violino”, a često se zna desiti da mi ljudi ne znaju ime, ali znaju da sviram violinu. Budući da često putujem i upoznajem nove ljude, nemoguće je svima zapamtiti ime, ali uvijek zapamtim ponešto, neku asocijaciju za svakoga, a za mene je tako, violina”.
“Par dana prije završnog koncerta u muzičkoj školi, na kojem se ujedno proglasi i učenik generacije, dobila sam upalu pluća i trebala sam biti hospitalizovana, međutim, ogromna želja i ljubav prema violini su ipak bili važniji čak i od zdravlja. Na vidnu zaprepaštenost moje doktorice, ipak sam odlučila da odem na koncert i sviram sa izuzetno visokom temperaturom. Hvala Bogu, na kraju je sve prošlo kako treba”.
“Violina je doista težak instrument i uvijek, uvijek može bolje i uvijek možete dati više od sebe, zato se često vodim riječima Pabla Cesalsa: ”Zašto još uvijek vježbaš u dobi od 93 godine? – Mislim da još uvijek napredujem”.
*Tekst autorice Ajle Čaušević nastao je u okviru projekta “Omladinski novinari na putu ka profesionalnoj karijeri”, koji zajednički realiziraju Udruženje za socijalni, kulturni i kreativni razvoj “Zora” iz Zenice i redakcija portala Visoko.co.ba.
Projekt je podržan od USAID-ovog Programa za osnaživanje nezavisnih medija (IMEP), a kojeg implementiraju Centar za promociju civilnog društva (CPCD) i Otvorena mreža.
Ajla Čaušević/Visoko.co.ba
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.