In memoriam: Derviš efendi Imamović (1935 – 2020)

Sretnete li u sokaku Zečevića šejh efendiju prvi put u životu (vjerovatno na njegovom putu ka džamiji), nećete proći da ga ne poselamite. Bilo bi vas stid, kakvi god da ste. Jer, selam je mir i spas. A šejh efendi je nudio mir i spas i težio svim srcem miru(selamu) i Božijem spasu, za sebe i sav Ummet muslimanski.
Njegovo nurli lice, kada ga ugledate, kao da vas umiri, obuzda vaše nalete niskih želja i probudi u vama osjećaj samilosti i mu’minske ljubavi prema drugome, a da niste vjerovali da ste za to sposobni.
To lice nije nipošto staro – ono samo nosi pečat hiljada sedždi učinjenih i hiljada abdesta uzetih.
Jer, šejh efendi ne zna za dan ili noć bez učinjene sedžde. Kao što ne zna za stanje bez abdesta.
Čist čovjek , koji je dunjaluk živio čisto, odnio je u svoj vječni dom čistotu svojih djela, misli, pogleda i dova.
Nek’ se nadje u našim dovama mjesta za njega.

Unučad Šejhova